Vito Fiorino i njegovi prijatelji pripremali su se za odlazak u ribolov nakon što su noć prespavali na njegovu brodu usidren kraj Lampeduse. Jedan od njih, Alessandro, čuo je prodorne krike. Bilo je oko šest sati ujutro 3. listopada 2013. Grupa je često izlazila na more na napuštenom brodu koji je Fiorino vratio u život nakon što se nekoliko godina ranije preselio na maleni sicilijanski otok, no rijetko bi prespavali.
"Noć je bila tamna, s puno zvijezda, bez vjetra i prekrasnim morem, pa smo odlučili prespavati na brodu, što nismo učinili godinama", rekao je Fiorino. ''Alessandro je pokrenuo brod kad je svanulo i nakon nekoliko metara zaustavio je motor i upitao jesmo li čuli buku. Zapravo, riječ koju je on upotrijebio je sicilijanska i znači 'jauci od bola'. Bilo je ondje ogromno jato galebova pa sam bio uvjeren da oni stvaraju buku."
''Ono što sam vidio ispred sebe bilo je zastrašujuće"
Umjesto u ribolov otplovili su dalje u more kako bi istražili odakle dolazi zvuk. "Nakon što sam plovio 800 metara, ono što sam vidio ispred sebe bilo je zastrašujuće", rekao je Fiorino. "U moru je bilo oko 200 ljudi koji su vrištali i molili za pomoć."
Fiorinov 10-metarski čamac, nazvan Gama, bio je prvi koji je stigao na mjesto događaja nakon što se krhko plovilo na kojem je bilo gotovo 500 ljudi zapalilo i potonulo nedaleko od obale poznate plaže Rabbit na Lampedusi.
Tijela 368 ljudi izvučena su u jednom od najgorih brodoloma na Mediteranu. Bila je to također jedna od najsramotnijih epizoda za Italiju, čija je obalna straža ignorirala opetovane SOS pozive, i za Europsku uniju.
Pročitajte i ovo
Opet su izgubljeni životi, u 10 godina ništa se nije promijenilo
Sada, kada se bliži deseta godišnjica tragedije, Lampedusa – godinama prva luka za ljude koji su krenuli na opasno putovanje morem iz sjeverne Afrike – i sjećanja na tu noć ponovno su stavljeni u središte pozornosti nakon što se više od 11.000 ljudi, gotovo dvostruko više od stanovništva otoka, iskrcalo na otok u roku od šest dana.
Opet su izgubljeni životi: u subotu je tijelo novorođenčeta koje je umrlo nedugo nakon rođenja na brodu s 40 putnika stavljeno u bijeli lijes i odneseno na otočko groblje, gdje se nalaze ostaci drugih ljudi koji su poginuli putujući tijekom godina i pokopani u neobilježenim grobovima. Prošlog se tjedna tijekom akcije spašavanja utopio petomjesečni dječak.
Fiorino i njegovi prijatelji uspjeli su spasiti 47 ljudi u brodolomu 2013. prije dolaska obalne straže. Kad je tadašnji premijer Enrico Letta ubrzo nakon toga posjetio otok, bio je isprepadan. Slična je reakcija bila i u nedjelju kada su stanovnici prekinuli konvoj koji je prevozio aktualnu premijerku Giorgiu Meloni i Ursulu von der Leyen, predsjednicu Europske komisije, u prenapučeni prihvatni centar na otoku.
"Ljudi su frustrirani jer se ni nakon deset godina ništa nije promijenilo", rekao je Fiorino. “Čujemo puno riječi, ali sve su prazne."
Više od 127.000 ljudi iskrcalo se na talijansko tlo dosad u 2023. – više nego dvostruko više u odnosu na isto razdoblje lani. Većina je krenula iz Tunisa, gdje su u srpnju Meloni i Von der Leyen potpisale kontroverzni ugovor vrijedan 105 milijuna funti za zaustavljanje neregularnih migracija.
Lampedusa, koja leži bliže Tunisu nego kopnenoj Italiji i preživljava od ribolova i turizma, ponovno je preuzela najveći teret, piše Angela Giuffrida u velikoj reportaži za Guardian.
''Uvijek ćemo spašavati živote, ali osjećamo se napuštenima"
"Uvijek ćemo spašavati živote, ali osjećamo se napuštenima", rekao je Alfonso Gagliano, ribar koji je u travnju spasio skupinu ljudi na moru. "Nažalost, ovi česti dolasci jako utječu na nas - na našu egzistenciju, zdravstvenu skrb, sve... Sami nemamo usluge da se nosimo sa svime."
Meloni, koja je ponovila da će biti oštra prema ilegalnoj imigraciji, rekla je da je Von der Leyen put na Lampedusu bio znak odgovornosti, a ne solidarnosti. Ipak, bili su pošteđene prizora humanitarne krize koja se odvijala na otoku u danima prije njihova posjeta.
U prihvatnom centru, koji ima kapacitet primiti 400 ljudi, vladao je kaos, a neki su spavali uz smećem zatrpanu ulicu koja vodi do objekta. Ljudi koji su bili unutra očajnički su se tražeći hranu pokušali popeti preko ograde. Mnogi koji nisu dobili mjesto u centru, koji je u prošlosti bio kritiziran zbog užasnih uvjeta, ležali su na klupama i ispod drveća u blizini glavne otočke prometnice.
"Zašto mislite da nemamo pravo na utočište ili poštovanje?"
"Zašto mislite da nemamo pravo na utočište ili poštovanje?" rekao je Amadou, koji je bio među petero mladih ljudi iz Gambije koji su u subotu poslijepodne ostali ispred prihvatnog centra. "Mi smo obrazovani, učili smo jezike – sve što želimo je bolji život."
Do trenutka kada su Meloni i Von der Leyen stigli sljedećeg jutra, većina ljudi bila je prebačena s otoka u centre na Siciliji ili u kopnenu Italiju, a područje oko prihvatnog centra, koje su obilazile desetak minuta, bilo je očišćeno i napravljeno da izgleda gotovo netaknuto.
"Zaista nisu vidjele ništa od nehumanosti", rekla je Mariangela Greco, vlasnica B&B, i dodala: "One ne razumiju probleme s kojima se moramo nositi."
Stanovnici suosjećaju s ljudima koji dolaze u potrazi za sigurnijim, boljim životom - okupili su se kako bi osigurali odjeću i hranu, restorani nude obroke, a jedna starija žena kuha za ljude u svom domu.
Ali smatraju da se njihove probleme, uključujući loše ceste, loše gospodarenje otpadom i bolnicu bez rodilišta, ignorira jer su prepušteni da se nose s fenomenom koji ne pokazuje znakove jenjavanja. Ljudi nastavljaju pristizati - više od 700 ih je stiglo od ponedjeljka.
Greco je bio među stanovnicima koji su prosvjedovali zbog straha da će se otok pretvoriti u takozvani "šatorski grad", još više nakon što je krajnje desna vlada koju predvodi Meloni odobrila mjeru u ponedjeljak navečer dajući ovlasti vlastima da pritvore one kojima je odbijen azil, a u prihvatnim centrima se nalaže čak 18 mjeseci.
"Vjerujemo da žele osigurati šatore za 3000 ljudi - nećemo to dopustiti", rekao je Greco. "Otok je premalen za nešto tako veliko i uništit će sve – preživljavamo od turizma i ribarenja, ali najviše od turizma."
''Očajna situacija kojom se loše upravlja''
Nakon katastrofe 2013. strahovalo se da će turisti prestati dolaziti. Umjesto toga broj posjetitelja se povećao, s novim hotelima koji niču posljednjih godina i više je letova za otok.
Plaže su svih proteklih dana bile prepune. "Osjećala sam se krivom dok sam jela kad sam vidjela ljude koji su bili gladni", rekla je Elena Previtali, koja je uživala u kasnom poslijepodnevnom suncu na plaži udaljenoj nekoliko metara od luke u koju su ljudi nastavili pristizati. "To je očajna situacija kojom se loše upravlja."
Pročitajte i ovo
S razornim poplavama u Libiji i potresom u Maroku, doći će do "još jednog vala očajnih ljudi koji će doći u Europu", rekao je njezin suprug Alessio. "Ne postoji čarobni štapić za rješavanje situacije", rekao je. "U svakom slučaju, to uključuje Europu, a ne samo Italiju."
