Prosvjedi u Rusiji: Kako su dvorci u Toscani i šarene "najkice" digli Ruse na noge

Postoji jedna dobra stara priča o tome da u Rusiji svi, ama baš svi - od novorođenčadi u utrobama majki, pubertetlija u zadnjem redu kina, zatvorenika u friškim predjelima, do slijepih, gluhih i nijemih, bogatih i siromašnih, idiota i genijalaca, radnika, direktora pa čak i leševa na groblju - vole Putina.

Pročitajte i ovo Nije odao počast Kremlj tvrdi da je Putin ožalošćen: "Malo je vjerojatno da itko razumije kroz što on prolazi" Jasan stav Putinova nova prijetnja: "Oni za nas postaju legitimne mete, ma gdje se nalazili"

Dobro, ne da ga baš vole, ali shvaćaju njegov rad, shvaćaju da samo on danonoćno čuva Rusiju od horda sumanutih zlikovaca, kao što je u filmu Resident Evil Mila Jovovich štitila čovječanstvo od zombija. I da shvaćaju da se ipak radi o svetom poduhvatu jer je Bog na strani Putina, a točnije - Putin odobrava rad Boga i povremeno ga samo mentorira (što je opasni izazov Chucku Norrisu!).

I da čak oni koji u Boga i u zombi-apokalipsu ne vjeruju ipak shvaćaju da su političke prilike teške i da treba malo pričekati. Jer - kako mudro upozoravaju bake i uglađena televizijska gospoda s autentično-čovjekoljubivim namjerama - samo da ne bude rata! Bez Putina će sigurno biti puno, puno gore.

Tko ako ne Putin?

Dobra stara priča također kazuje da oni malobrojni koji odbijaju shvatiti da su stagnacija, korupcija i manjak građanske slobode ustvari socijalni dragulji u globalnom moru dekadencije i nemorala, nisu ništa drugo do neprijatelji naroda, izdajice i klijenti američke pekare koji će za "muffin" prodati domovinu.

Tko ako ne Putin? – često se može čuti u medijskom i parlamentarnom prostoru. Kada nezadovoljni građani počinju redati imena, usput govoreći da je potrebno reformirati državu da ne ovisi sve o jednoj osobi, čelnici Kremlja sliježu ramenima i milostivo predlažu: "Kandidirajte se, izaberite se, pa onda kritizirajte. Tko vam smeta?"

Doista. Ta je mudrost toliko univerzalna da ju je primijenio i naš premijer kad je poručio novinarima: "Odite vi na izbore pa pobijedite, pa onda planirajte proračun".

No, dobra stara priča je specifična. I uzimajući u obzir naše podneblje i naše prilike poprilično nam razumljiva.

U Rusiji 30 posto (novine RBK, 2014.) od ukupnog broja zaposlenih radi u javnom sektoru. Osim toga, prema podacima ruske Centralne izborne komisije iz 2012. (prenosi TASS, 2012.), čak 10 milijuna birača vezano je uz vojni sektor. Prema konsolidiranim podacima na Meduza.io, svaki 96. Rus, njih cca. 1,5 milijun, radi u tijelima izvršne vlasti, što je naravno široki eufemizam za profesiju koja pruža zaposleniku privilegiju zaobilaženja filozofije, diskusije i logičke argumentacije. Blago rečeno, pola radne populacije ovisi o državnoj bočici.

Unatoč tome što službene "sirove" plaće top činovnika i parlamentaraca iznose oko 3700 eura dok plaće učitelja u ruskoj provinciji iznose svega oko 430 eura, glomazni javni sektor iz egzistencijalnog straha podržava vlast. No to nikako ne znači da je ta vlast omiljena. Istraživanja javnog mišljenja uvijek će dati krivu percepciju jer starija populacija Rusa ima stečeni strah od iznošenja istinitih misli i stavova, zlu ne trebalo.

Najmasovniji prosvjedi od 2012.

A što je s ostalom polovicom? Eto, kao grom iz vedra neba, ove nedjelje su u Rusiji bili održani krupni prosvjedi. Deseci tisuća nezadovoljnih ljudi okupili su se ne samo u centru Moskve, Sankt Peterburga, već i drugim krupnim regionalnim gradovima.

Procjenjuje se da se radi o najmasovnijim prosvjedima od čuvenog prosvjeda za poštene izbore 2012. Snimke uživo, video-materijali i tvitovi sudionika govore o doista neviđenom i brutalnom događaju. U trenutku pisanja kolumne, već je oko 1000 osoba privedeno, a specijalne policijske postrojbe "OMON"primjenjuju elektrošokere, palice, suzavac i dimne bombe.

Na izlazak na ulice hrabre je Ruse ponukala korupcija. Ne Putin, Krim, ljudska prava ili bilo koji drugi razlog na temelju kojeg bi vladajući mogli optužiti prosvjednike da su potplaćeni stranim agentima, već neumoljiva i sveprisutna megalomanska korupcija.

Prijašnji prosvjedi bili su ograničeni na Moskvu i Sankt Peterburg, gdje je ipak najveća koncentracija ljudi koji uživaju veću slobodu izbora profesija i aktivnih korisnika interneta. Ovoga puta su se masovno priključili i ljudi iz dalekih i rezigniranih gradova Rusije.

Začetnik prosvjeda je borac s korupcijom i direktor Fonda za borbu s korupcijom Aleksej Navaljni. Navaljni je već davno trn u oku i muha na janjetini vladajuće elite. Istraživanjem javno dostupnih podataka, kompariranjem registra kompanija, vlasničkih listova i drugih dokumenata, tim Navaljnog već davno dokazuje da briga o Domovini, neprospavane državničke noći i obrana Rusije od zlih uljeza sa Zapada koštaju. I to jako puno.

Uspješnost mu je bila toliko velika da je u jednom trenutku čak bio promijenjen zakon o vlasničkim listovima i registrima, koji su odnedavno postali državna tajna.

Okidač su bile - tenisice

Njegovo posljednje istraživanje ticalo se premijera Dmitrija Medvjedeva. U filmu, koji je već pogledalo više od 11 milijuna ljudi, Navaljni otkriva pravo hohštaplersko lice dobrodušnog techno-geeka i Twitter-Instagram ljubitelja Medvjedeva. Mlađahni premijer ne samo da je vrlo imućan, već ima i preko toga. "With blackjack and hookers!", kako je je rekao legendarni robot Bender iz Futurame. Veleposjedi, vinogradi u Toscani i jahte.

Komičnosti tom obeshrabrujućem otkriću daje činjenica je da je golemi stog korupcije bio otkriven zahvaljujući Medvjedevljevim tenisicama.

Ljubitelj živahne odjeće šarenih boja, premijer se naslikavao u različitim modernim "najkicama". Tim Navaljnog je počeo istraživati izvore i metode kupovine tenisica te nabasao na hobotnicu kompanija, povjerljivih osoba, fondova i inih snalažljivosti koje su donijele premijeru hipertrofiranu verziju balkanskog političkog sna.

Nakon objave rezultata istraživanja, osveta Medvjedeva je bila strašna: naljutio se na Navaljnog i blokirao ga u Instagramu (čini se da se radi o trendu kod odlučnih slavenskih lidera, naša je Predsjednica također nedavno blokirala pratitelje na Twitteru).

Masovni prosvjedi 2012. bili su za poštene izbore. Ruski politolozi kažu da se tada Putin duboko razočarao u srednjem, takozvanom "kreativnom" sloju; u mlade i sredovječne ljude s visokim obrazovanjem te je napravio zaokret prema drugim stratama društva. Usput, tada je zbog kompjuterske greške na televiziji prilikom brojanja glasova ispalo da je stranka Jedinstvena Rusija osvojila 146 posto glasova, što je stvorilo neuništivi "mem" i postalo sinonim za korumpiranost sustava i državne televizije.

Mladi znaju da u zemlji korupcije nemaju budućnosti

Ovaj puta prosvjedovalo se protiv univerzalnog problema svake autoritarne vlasti koja inzistira na svojoj moralnoj isključivosti i konstantno plasira u javnost lažne teze o tome da vladajući zbog svoje visoke odgovornosti i položaja jednostavno moraju imati puno materijalnih dobara. I ovo nam je poznato. "Neka Bandić krade, samo nek' radi", kažu jedni, dok drugi inzistiraju na tome dužnosnici moraju imati ogromna financijska sredstva kako bi bili osigurani od korupcije.

Prosvjednici su bili mahom mladi ljudi. Demografski rascjep čini svoje. Mladi znaju da u zemlji korupcije, s kojom su se stariji možda ne hotimice, ali šutke i pasivno složili, nemaju ni budućnosti ni šanse.

Aleksej Navaljni, koji u državnim krugovima doslovno ima status Voldemorta iz Harryja Pottera, zbog pravila o tome da se njegovo ime ne smije spominjati u javnom i medijskom prostoru, dosta je riskantno pozvao ljude da ignoriraju dopuštene koridore prosvjeda i krenu na druge lokacije. Zbog puno oštrijeg i represivnijeg anti-prosvjednog zakonodavstva, koje je od 2012. evoluiralo u negativnu stranu, možemo se samo diviti hrabrosti ruskih prosvjednika.

Teško da će se stvari promijeniti, no neki politolozi upozoravaju da su ovakve akcije jako korisne jer proizvode unutarnju paralizu sustava. Naime, elite ne vjeruju da se narod može samostalno organizirati bez nečijeg utjecaja.

Tako se u zatvorenim krugovima rađaju glasine i teorije o tome da je Navaljni agent nečijeg klana kojeg se koristi za obračun s drugim klanovima.

Tuci jednog da se drugi boje

Svojom šutnjom i ignoriranjem problema, sustav i dalje pokazuje da se nije sposoban lukavo i konstruktivno nositi s pojavom kao što je Navaljni. Vjerojatno će uslijediti još represivnije zakonodavstvo i poticati se građansko doušništvo iliti cinkanja. Sigurno će se restrikcije dotaknuti i interneta. Sustav je zasad sposoban samo na demonstrativno "tuci jednog da se drugi boje" mjere.

No, neravnomjerna mahnita korupcija teži k većim ždrijelima te će prije ili kasnije odvesti resurse iz džepova jučerašnje vojske proračunskih korisnika - svih takozvanih pobornika Putina iz početka ove kolumne. A erozija poslušne baze na kojoj sjedi korumpirana vrhuška svakako je loša vijest za vladajuće.

Stoga je u pravu ruski intelektualac Andrej Zubov, koji je "dobio nogu" s fakulteta Međunarodnih odnosa za javnu usporedbu Krima s anschlussom Austrije, kada je povodom jučerašnjeg prosvjeda rekao: "Svima je jasno da se ne radi o (Medvjedevu) ni o njegovom šefu. Radi se o tome da je vladajuća klasa stvorila svoj život na račun Rusije…Taj će sustav proždrijeti svakog i ispljunuti ga u prljavštinu. Treba mijenjati čitati sustav, ne samo lica."

'Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođen je 1983. godine u Zagrebu; diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose.Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije a u slobodno vrijeme besplatno predaje kolegij o povijesti Kineske vanjske politike.'

'Stavovi i mišljenja autora kolumne osobni su i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala DNEVNIK.hr.'