Nakon višegodišnjih saslušanja, suđenja i žalbi pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), žrtve bivšeg kongoanskog ratnog vođe Thomasa Lubange "umorni su od ove bitke", rekao je odvjetnik Luc Walleyn.
Pročitajte i ovo
Suradnja policije i škole
Preventivni pregled spasio učenike? Vozaču autobusa detektirana nedozvoljena supstanca u krvi
Za laku noć
Nove tete i barbe pričalice za bolesne mališane u bolnici: "Djeca s manje straha i nelagode čekaju oporavak"
"Postoji šteta koja se ne može izračunati. Kako procijeniti izgubljeno djetinjstvo? Koliko ono vrijedi? Milijun, pola milijuna, pet tisuća eura, tisuću?", upitao je Walleyn suce u Den Haagu.
Lubanga, koji je ICC-u izručen 2006., osuđen je šest godina kasnije na četrnaest godina zatvora zbog otmice djece, djevojčica i dječaka i novačenja u svoju Uniju kongoanskih patriota (UPC) u istočnoj pokrajini Ituri.
Sud je također odredio da bi Lubanga treba osobno obeštetiti žrtve koje su u vrijeme počinjenja zločina 2002. do 2003. bile mlađe od petnaest godina.
Poseban postupak za utvrđivanje štete počeo je 2012., no odužio se zbog toga što su se odvjetnici i stručnjaci mučili s time kako najbolje pomoći žrtvama, od kojih su danas mnogi u tridesetim godinama i imaju vlastitu djecu.
Dugi proces njihove identifikacije dodatno ih je traumatizirao jer su bivša djeca vojnici morali iznova ponavljati što im se događalo, kaže Walleyn.
"To je teško. Radi se o odraslim ljudima koji, iako je to za njih uspomena iz djetinjstva, plaču svaki put kada o tome pričaju", dodao je.
Stručnjaci se slažu da su društvena isključenost i stigmatizacija dio njihove svakodnevice. Zaboravljeni su i jako ranjivi, pateći od dugogodišnjih posljedica stigme koju nose, rekao je sucima James Mehigan iz nevladine udruge Child Soldiers International.
Djevojke odbačene, mnoge razmišljale o samoubojstvu
Brojne djevojke silom natjerane u paravojne postrojbe vratile su se kućama s bebama i ondje naišle na odbacivanje obitelji i lokalnih zajednica. Nedostojne udaje, osuđene su na život u siromaštvu i izolaciji.
"Mnoge su razmišljale o samoubojstvu", rekla je Brigid Inder iz Ženske inicijative za rodnu pravdu. "Većini je najveća želja vratiti se u školu, učiti i ponovno steći poštovanje zajednice", dodao je Mehigan.
Žrtve su boje odmazde ako progovore o zločinima, jer Lubanga ostatak kazne služi u zatvoru u Kongu i na slobodu bi trebao izaći do 2019.
Lubanga nikada nije priznao zločine niti se ispričao, a njegov UPC i dalje je aktivna i utjecajna politička snaga u Ituriju, dodala je.
Zaklada za žrtve, savjetodavno tijelo ICC-a, zatražilo je od suda da odobri trogodišnji plan rehabilitacije žrtava za što je već osigurano milijun eura.
No, stručnjaci kažu da bi sud morao dodijeliti veći iznos i produžiti projekt na pet godina kako bi se na pravi način pokrenuli specijalizirani medicinski centri, programi školovanja i psihološkog savjetovanja.
Prijedlog zaklade je "nedovoljan", rekla je Inder koja drži da bi prikladniji iznos bio 1,5 do 1,8 milijuna eura godišnje u razdoblju od pet godina.
Također je predložila da se kongoanska vlada javno ispriča što nije zaštitila djecu Iturija.
Odluku o programu zaklade i iznosu odštete sud će objaviti kasnije.
Nepoznato je o koliko se žrtava radi, budući da je zaklada dosad uspjela identificirati samo njih 31.
No po nekim podacima mogla bi biti riječ o oko 3000 djece regrutirane u Lubanginu miliciju u vrijeme kada su zločini počinjeni. (Hina)