Prisilni rad je oblik političke represije u Sjevernoj Koreji, a politički protivnici se obično šalju u radne logore ili ih se šalje u zemlje poput Rusije, Kine i zemlje Bliskog istoka, gdje predstavljaju ropsku radnu snagu sponzoriranu od strane same Sjeverne Koreje.
Pročitajte i ovo
Ahn Myeong-chul, šef NK Watcha čije je sjedište u Seulu u Južnoj Koreji i koji se bavi ljudskim pravima, vjeruje da se novac Sjevernokorejaca zarađen u radnim logorima i u inozmestvu koristi za kupovinu luksuznihstvari sljedbenicima Kim Jong Un-a te da se njime financira nedavni građevinski book u Pjongjangu, prenosi Independent.
Radnike se tjera da trpe težak fizički rad za malo ili ništa novca, jer se njihove plaće zapljenjuju kako bi se prikupilo dovoljno sredstava za kupnju stranih valuta i financiranje osobnih projekata sjevernokorejske vlade.
Prisilan rad ima dugu povijest u Sjevernoj Koreji, gdje je uveden još 80-ih godina 20. stoljeća, ali se vjeruje da se situacija znatno pogoršala pod režimom Kim Jong Un-a.
Primjerice, radnici u industrijama poput drvne, građevinske ili poljoprivredne, imaju samo dva dana slobodno godišnje te su suočeni s kaznama ako ne zadovolje zadane kvote.
Izvještaj američkog State Departmenta o trgovini ljudima u Sjevernoj Koreji, otkriva kako se tisuće građana te zemlje šalju u inozemstvo, gdje njihovo kretanje kontroliraju "podsjetnici". Prijetnje odmazdama protiv obitelji tih radnika osiguravaju njihovu poslušnost, unatoč tome što dobivaju tek djelić novca koji se preusmjerava sjevernokorejskoj vladi, a zarađen je njihovim radom.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
