Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Iako je glavni belgijski grad inače poznat po čokoladi i europskim institucijama, ondje je smješteno i jedno od najjačih džihadističkih uporišta u Europi.


Pojedini stanovnici Molenbeeka tvrde da vlasti zatvaraju oči pred problemom odljeva mladih iz te briselske četvrti, jer ih se žele 'riješiti'.

Vezani članci Ukidanje nošenja maski, ilustracija Vlasti izgubile spor: Moraju izmijeniti zakonski okvir za mjere protiv COVID-a ili ih ukinuti u roku od 30 dana Slika nije dostupna DRAMATIČNA SNIMKA uhićenja osumnjičenih terorista

Prema službenim policijskim informacijama, napad na Pariz prošle godine 13. studenog planiran je upravo ondje, u Molebeeku, te je upravo to bilo mjesto na kojem se skrivao optuženi za te napade Salah Abdesalm, nakon što je odustao od plana da se raznese kao njegovi kolege koji su to učinili kobnog dana u studenom.

Po broju stanovnika Belgija ima najveći broj stranih braca u Siriji, od bilo koje druge zapadnoeuropske zemlje. Smatra se kako je gotovo 500 muškaraca i žena napustilo Belgiju kako bi se borilo u Siriji i Iraku od 2012. U isto vrijeme više od 100 ih se vratilo s područja ISIL-a. Međutim, službenih brojeva nema i svi se slažu da bi one mogle biti daleko od ove procjene, javlja CNN.

'Regrutiranje se nastavlja mnogo manjim tempom nego prije dvije godine, ali nastavlja se', rekao je belgijski ministar unutarnjih poslova. Samo rijetki stanovnici četvrti spremni su o ovom problemu razgovarati s policijom i novinarima.

'Živimo u području gdje neki pokušavaju govoriti o ovom problemu, a neki ih pokušavaju zaustaviti od toga da govore', rekao je belgijski imam Sulayman Van Ael.

Obitelji regrutiranih

Sin Geraldine Henneghien regrutiran je u ISIL i ubijen, a ona je jedna od rijetkih stanovnika Molenbeeka koja je pristala razgovarati s novinarima. Kaže kako je prepoznavanje znakova radikalizacije kod drugih veoma teško. 'Svaki je znak drugačiji, a kada ih gledate odvojeno ne izgledaju kao znakovi radikalizacije. Međutim, kada sagledate cjelokupnu sliku, shvatite da se radi o procesu regrutiranja', objasnila je Geraldine.

Mladić Ali koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman i da se ne koristi njegovo pravo ime, je kroz suze ispričao kako su dva njegova brata otišla na bojište u Siriju, a jedan je ondje i poginuo. On smatra kako je diskriminacija i 'nedostatak mogućnosti' u Belgiji potaknula mnoge mladiće na pogrešan put jer se nisu osjećali prihvaćenima u svojoj okolini – džihadistički regruteri, smatra on, iskorištavaju taj osjećaj za marginalizaciju.

'Belgijska država odbija djecu i mlade ljude. Kažu – oni su svi stranci, zašto bismo im dali poslove? Pune nas mržnjom, i govore da nismo od koristi, pa kada mladi ljudi vide što se ondje događa pomisle – pa ok, idemo tamo i bit ćemo korisni', kaže Ali.

On vjeruje kako belgijske sigurnosne agencije zatvaraju oči pred time što mladi dolaze u Siriju kao način da ih se riješe. 'Žele se riješiti tih mladih ljudi time što ih puštaju', kaže.

Vlastitog sina prijavila policiji

Naglašava kako su njegova braća sama kriva što su otišla u Siriju, ali da se moglo učiniti mnogo više u prevenciji da se to dogodi. Geraldine kaže kako je vlastitog sina prijavila policiji ne bi spriječila njegov odlazak. 'Dva tjedna prije nego je otišao, bila sam u policiji i rekla kako će moj sin sjesti na avion tog i tog datuma te otići u Siriju. Rekli su mi – Vaš sin nije maloljetan, stoga ne možemo učiniti ništa. On smije ići kamo god želi i kad god želi', ispričala je. 2014. otišao je Siriju, a imao je svega 18 godina. Sljedeće godine čula je da je ondje poginuo.

Vlasti kažu kako ipak rade na prevenciji radikalizacije te da je prije godinu i pol 15 osoba na mjesec iz Belgije odlazilo u Siriju i Irak, a sada je taj broj pao na pet. 'Ne možete ljude silom natjerat na ostanak. To ne može biti rješenje. Imamo slučajeva ljudi koje smo zatvorili jer su željeli otići, a kada su nakon nekoliko godina bili pušteni, svejedno su otišli. Ljudi ostaju na način da im se pomogne da izgrade budućnost, tako da im se pomaže da razumiju tko su zapravo', rekao je osnivač Centra za deradikalizaciju Montasser Al De'emeh.

Molenbeek je bio jedan od glavnih industrijskih centara u Belgiji, zbog čega je i nazvan 'mali Manchester'. Danas je getoizirana, siromašna općina s velikim udjelom muslimanskog stanovništva, podrijetlom iz Maroka i Turske, koje se ni u trećoj generaciji nije uspjelo integrirati u belgijsko društvo.

To je iznimno gusto naseljeno područje. 'Neke četvrti su vrlo gusto naseljene, a 80 posto stanovništva u njima čine ljudi podrijetlom iz Magreba', kaže načelnica općine Francoise Schepmans.

Većina onih koji imaju veze s terorizmom u Molenbeeku bila je samo u prolazu, ne i stalno nastanjena. 'U gusto naseljenim područjima, ljudi u prolazu koji imaju loše namjere, lakše prođu neopaženi', kaže Schepmans.

Molenbeeku danas ima 22 džamije i četiri puta manje crkava. U siromašnim i getoiziranim četvrtima Molenbeeka, džihadisti regrutiraju svoje pripadnike među sitnim kriminalcima, a zatvori u kojima završe nakon sitnijih kaznenih djela služe kao inkubatori za njihovu radikalizaciju.