Od Titove ljubimice, preko 'ruba provalije' do potpune izoliranosti

Kao izravan svjedok cijele turbulentne epohe u povijesti Balkana, ona je još uvijek predmet golemog regionalnog medijskog interesa. Sa svoje strane, Jovanka Broz se držala u ekstremnoj povučenosti i rijetko je davala intervjue. Većina misli da njezin povučen život dolazi kao posljedica velikih problema kroz koje je prošla od smrti supruga, kada je cijela njezina imovina nacionalizirana i kad je stavljena u kućni pritvor.

Pročitajte i ovo neobična izjava Gradonačelnika Beograda: "Trebamo jednom za svagda završiti s Titom i vratiti ga u Kumrovec" Reakcije iz Srbije Dačić: Otišao jedan od posljednjih svjedoka naše povijesti

>> Preminula Jovanka Broz, nekadašnja prva dama Jugoslavije

Otada je živjela u relativnom siromaštvu, kada je 2006. godine komisija srpske vlade otkrila da njezin stan u Beogradu nije održavan od njezinog uhićenja. Preminula je 20. listopada 2013. u Beogradu.

Mlada partizanka

Jovanka Budisavljević rođena je 7. prosinca 1924. selu Pećanima, u Lici, od oca Miće i majke Milice kao drugo dijete u obitelji. Sa 17 godina je stupila u Savez komunističke omladine Jugoslavije. Godine 1943. tijekom Drugog svjetskog rata ranjena je u nogu i oboljela od tifusa, a te godine joj je poginuo brat Maksim i umro otac. U 21. godini je dobila dva Ordena za hrabrost, a također je bila i nositeljica Partizanske spomenice 1941. Josipa Broza Tita je upoznala prilikom njemačkog desanta na Drvar 1944. godine.

Verzije početaka veze s Titom

Kako je točno mlada partizanka iz Like postala žena jugoslovenskog komunističkog vođe nije sasvim jasno. Prema jednoj verziji, odmah nakon završetka Drugog svetskog rata, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Ranković, zatražio je od svojih republičkih podsekretara da mu pošalju grupu provjerenih djevojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Od oko 50 kandidatkinja, Ranković je navodno odabrao pet djevojaka i osobno ih predstavio Titu, kome se dopala partizanka Jovanka Budisavljević, koja je tada imala 24 godine. Tu verziju priče je potvrdio general Đoko Jovanić, koji je bio na čelu jugoslavenske Kontra-obavještajne službe, prema kojoj je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtjev i predložio Jovanku za Titovu suradnicu.

Prema drugoj verziji Jovanku je odabrao Ivan Stevo Krajačić, tadašnji povjerenik NKVD-a za Jugoslaviju, odakle vjerojatno potječe priča koja prikazuje Jovanku kao sovjetskog špijuna.

Iduća verzija, ovog puta ona bivšeg generala JNA Marjana Kranjca, tvrdi da je Jovanka dodijeljena Maršalu već 1945. godine kao higijeničarka zadužena za kontroliranje hrane i čistoće te zdravlja osoblja. Poslije smrti velike Titove ljubavi, Davorjanke Paunović 1946. godine, Jovanka je, prema Kranjcu, postala Titova osobna tajnica. Tako je šest godina, do 1952. godine Jovanka bila član Titovog okruženja u nedefiniranoj ulozi ljubavnice/tajnice/člana posluge.

Više nije bila samo Titova tajnica

Milovan Đilas, jedan od vodećih članova i ideologa komunističkog revolucionarnog pokreta, daje više detalja o Jovanki tijekom tog perioda u knjizi 'Druženje sa Titom'. Prema njemu, odnosi s Titom su bili izuzetno teški za nju.

Točan datum njihovog vjenčanja je također predmet rasprave. Ono što je neosporno, jest da je za Jovanku konačno otkriveno da je više od obične tajnice, barem u užem Titovom okruženju, tijekom njegove epizode sa žuči 1951. godine. Tajno vjenčanje dogodilo se 15. travnja 1952. u lijepoj vili Dunavka, u Iloku, s Aleksandrom Rankovićem kao mladoženjenim kumom i generalom Ivanom Gošnjakom kao mladenkinim kumom. Međutim, njezino službeno predstavljanje kao prve dame se odigralo godinu dana kasnije, tijekom državne posjete britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena.

Prema Đilasu, Jovanka nije imala utjecaja na Tita prilikom donošenja odluka i vrijeme je najviše provodila brinući o domu i svom suprugu. Međutim, general Kranjc, tvrdi da je Jovanka ubrzo po sklapanju braka počela spletkariti, te da je imala državničke ambicije, iako nije ponudio dokaze u prilog takvim optužbama. Ni Đilas nije bio bez kritika prema Jovanki, ali su one bile znatno manje ozbiljne, a najviše su se ticale njezinog držanja.

Agenti protiv agenata

Odnosi među supružnicima su se počeli narušavati ranih 70-ih godina prošlog stoljeća. Njihov odnos je postao tema oštrih političkih rasprava. Jovanka je tvrdila da je pokušavala zaštititi svog ostarjelog supruga od raznih agenata - smatrala je deset od jedanaest njegovih državnih sekretara (ministara) nekakvim agentima. Njezini protivnici su tvrdili suprotno, da je ona ta koja radi protiv svog supruga.

Prema izvještaju iz 1988. godine napisanom za Predsjedništvo SFRJ, između 1974. i 1988, najviši jugoslavenski forumi su na 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki. Ovaj proces je započeo sam Tito 21. siječnja 1974. godine kada je naredio Savezu komunista Jugoslavije da osnuje specijalnu komisiju koja će proučavati 'slučaj drugarice Jovanke'. Komisijom je predsjedavao Rato Dugonjić, a u njoj su još bili Stevan Doronjski, Todo Kurtović, Fadilj Hodža, general Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.

Tih godina je Jovanka bila optuživana da je sovjetski špijun, za odavanje državne tajne, šurovanje sa srpskim generalima, za postavljanje i smjenjivanje najviših dužnosnika, sudjelovanje u zavjeri protiv Aleksandra Rankovića, te planiranje državnog udara sa generalom Đokom Jovanićem s ciljem uzurpiranja Maršalove uloge.

Udaljavanje od Tita

Mnogi vjeruju da je ona žrtva ambicija raznih političara koji su uspjeli izmanipulirati ostarjelog Maršala protiv supruge. Prema Ivu Eteroviću, fotografu koji je imao višedesetljećni pristup vladajućem jugoslavenskom paru, glavni krivci za razlaz Tita i Jovanke su Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić. Do polovice sedamdesetih, Jovanka je postala još udaljenija od Tita, koji je u tom vremenu bio skoro potpuno pod utjecajem Staneta Dolanca i Mitje Ribičiča.

Razlaz se odvijao u etapama. Tijekom 1975. godine nije bila prisutna na nekim Titovim stranim posjetima, a počele su kružiti glasine da se često svađaju. U travnju iste godine Tito je napustio njihovu rezidenciju u Užičkoj 15 i sam se preselio u 'Beli dvor'.

Razvod koji se nikad nije dogodio

Jovanka je posljednji put viđena u javnosti 14. lipnja 1977. na prijemu za premijera Norveške. Kasnije tog ljeta je uhićena pod sumnjivim okolnostima. Nije bilo službenog objašnjenja za njeno uhićenje, koje je navodno naredio sam Tito. Nije se vidjela sa Titom posljednje tri godine njegovog života. Nakratko se pojavila u javnosti tijekom Titovog pokopa, početkom svibnja 1980. godine. U svim državnim objavama i novinskim izvještajima je bila navedena kao Titova udovica. Iako je stanje između supružnika spomenuto, službeni razvod se nikad nije dogodio.

27. srpnja 1980. godine, ni tri mjeseca od Titove smrti, ljudi iz tajne službe su upali u njezin stan u Užičkoj 15. Ispreturali su stan, zaplijenili Jovankinu imovinu i prisilili je da se preseli u Bulevar mira 75, gdje je stavljena u kućni pritvor. Njenoj mlađoj sestri Nadi, koja je bila prisutna dok se sve to događalo, upućene su prijetnje smrću, ako kaže bilo kome što je vidjela.

U prosincu 1985. godine u otvorenom pismu poslanicima Savezne skupštine, Jovanka je opisala kako se sve izdogađalo: 'Ta mučna premetačina je trajala od jedanaest sati prije podne do duboko u noć. Ujutro su sve to nekud odnijeli. Ništa nisu pomogla uvjeravanja da su to moja osobna pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, svo osoblje koje je tu radilo nekud je poslano. Bila sam sa deset nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je bila prisutna cijeloj toj mučnoj situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zaprijetio da će, ako Nada bude pričala što je tog dana vidjela, to i glavom platiti.'

Od tada je Jovanka živjela povučeno. U intervjuu koji je dala 2003. je porekla da je Tito odgovoran za ono što joj se događalo, rekavši kako je napravio sve da joj spasi život. U istom intervjuu je istaknula Staneta Dolanca i generala Ljubičića kao glavne razloge zašto je bila na rubu provalije krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook