Što je potrebno da ljudi budu sretni i zadovoljni svojim životima? U potrazi za odgovorom na to pitanje posljednjih se desetljeća snažno razvija područje subjektivne dobrobiti, a ta sve češća tema stručne javnosti potvrdila je da su urbanizacija i betonizacija ozbiljne prijetnje ljudskoj sreći i zdravlju.
Subjektivna dobrobit
Subjektivna dobrobit pojam je koji se u psihologijskim istraživanjima i literaturi odnosi na to kako ljudi doživljavaju i procjenjuju svoje živote, određena područja života - odnose s obitelji, prijateljima, svoj posao, svoje zdravlje, roditeljstvo, susjedstvo i slično te svoje aktivnosti.
Ranije se dobrobit mjerila gotovo isključivo objektivnim pokazateljima kao što su materijalni resursi i prihod obitelji ili domaćinstva, akademsko postignuće, okolinski uvjeti života, gospodarska razvijenost zajednice. No, pokazalo se da oni nisu ključni u razumijevanju koliko su ljudi zapravo sretni i koliko se dobro osjećaju ''u svojoj koži''.
Easterlinov paradoks
Osim što je nedostatak zelenih površina u gradu javnozdravstveni, on je i socijalni, ekonomski, ekološki i psihološki problem.
Znanstvena istraživanja odavno su pokazala kako je zabluda da je gospodarski rast ključan preduvjet za kvalitetan život. Kvaliteti života ljudi u gradovima doprinose parkovi i zelene oaze. U prilog tome govori jedan od socioloških klasika – Easterlinov paradoks.
Iako postoji značajna pozitivna povezanost između čovjekovog dohotka i njegove sreće, te varijable nisu linearno povezane i to se naziva Easterlinov paradoks prema Richardu Easterlineu, ekonomistu sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, koji je otkrio da ako su zadovoljene osnovne životne potrebe pojedinca, povećanje materijalnog bogatstva neće značajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete života.
''Jedno od objašnjenja je i u samom ekonomskom rastu uzimajući u obzir negativne učinke gospodarskog rasta, kao što su: zagađenje, nejednakost, kriminal i stres. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Svi ovi događaji pretvaraju naše okruženje u sve manje dobrodošlo za životinjske i biljne vrste, a onda i za ljude. Zbog toga, pitanje kako sačuvati okoliš i time ljudski osjećaj dobrobiti, postaje jedan od važnih predmeta istraživanja sreće'', objasnile su u jednom od svojih radova psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat.
Degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju
Kada govorimo o osjećaju subjektivne dobrobiti, jedna od najvažnijih briga je zaustavljanje degradacija zelenog okruženja. Dolazi to često do izražaja u gradovima gdje već sada živi većina stanovništva i gdje je urbano zelenilo nezamjenjivi element gradskog krajobraza i preduvjet za zdrav, ugodan i lijep život. Stoga struka, pogotovo krajobrazni arhitekti, često upozoravaju da je urbano zelenilo jedini prirodni, živi element, urbane strukture i nipošto ga ne smijemo zanemariti, ugroziti i žrtvovati, a javno dostupna besplatna pitka voda je komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard.
Mnoge studije, naglašavaju psihologinje, jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, a da su koristi koje daje zelenilo višestruke potvrđuju i rezultati sve češćih istraživanja i u domeni urbanog šumarstva.
Zelene blagodati
Funkcije urbanog zelenila može se svrstati u nekoliko kategorija:
- biološko-sanitarno-higijensku
- dekorativno-estetsku
- kulturno-obrazovnu
- zdravstveno-rekreativnu
- ekonomsku
Ukratko: krošnje drveća i grmlja, osim što stvaraju sjenu, apsorbiraju dio sunčeve radijacije i putem evapotranspiracije (disanja i isparavanja) povećavaju relativnu vlažnost zraka i snižavaju temperaturu zraka. Zelenilo apsorbira CO2 i oslobađa kisik te filtrira štetne plinove i zadržava čestice prašine. Također smanjuje snagu vjetra i snižava nivo buke te pozitivno utječe na bioraznolikost vrsta kao stanište urbanom biljnom i životinjskom svijetu.
U longitudinalnoj studiji slučaja u Pennsylvaniji za razdoblje od 1972. do 1982. otkriveno je da je stopa oporavka pacijenata koji su imali sobe s pogledom na drveće bila mnogo veća od onih koji su bili u sobama sa zidom od opeke. K tome, oni okruženi pogledom na zelenilo zahtijevali su mnogo manje lijekova.
No, jedno od najnovijih istraživanja otkrilo je nešto što se mnogima čini iznenađujuće.
Sreća je zelene boje: Djeluje kao lijek, ali...
Biološke dobrobiti prirode ne doživljavaju se podjednako u svim populacijama, otkrila je studija Sveučilišta Michigan State (MSU).
Istraživanje objavljeno ovoga mjeseca u časopisu Lancet Regional Health – Americas analiziralo je povezanost između gustoće krošnji drveća u stambenim četvrtima i alostatskog opterećenja - kumulativnog "trošenja" ljudskog organizma uzrokovanog kroničnim stresom.
Istraživački tim koji je predvodila Amber Pearson, profesorica na Odsjeku za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta MSU-a, analizirao je podatke za gradove i naselja u SAD-u koristeći podatke nacionalnog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) za 40.307 odraslih osoba, povezane sa satelitskim snimkama biljnog pokrova u stambenim četvrtima.
Rezultati su pokazali da je veća prisutnost drveća uglavnom povezana s manjim alostatskim opterećenjem, no to nije bio slučaj kod najranjivijih skupina stanovništva.
Sreća je zelene boje: Djeluje kao lijek, ali...
"Prevladavajuće mišljenje među urbanistima i stručnjacima za javno zdravstvo bilo je da će sadnja drveća poboljšati zdravlje svih ljudi. Međutim, naše istraživanje pokazalo je da koristi drveća ne osjećaju svi jednako", ističe Pearson.
"Iznenađujuće je da postoji povezanost između drveća i boljeg zdravlja kod osoba s višim prihodima, višim stupnjem obrazovanja i zaposlenjem, dok takva povezanost nije potvrđena kod socioekonomski manje privilegiranih skupina", rekla je i pojasnila: "Rezultati su bili dosljedni kod bijelaca koji nisu hispanoameričkog podrijetla i hispanoameričke populacije, ali ne i kod crnačkih ispitanika koji nisu hispanoameričkog podrijetla."
Istraživači navode da je 24 posto crnačkih ispitanika koji nisu hispanoameričkog podrijetla živjelo u četvrtima s velikim udjelom drveća, no kod njih nije zabilježeno isto smanjenje alostatskog opterećenja kao kod bijelih i hispanoameričkih skupina.
Zašto koristi drveća ne osjećaju svi jednako?
Pearson smatra da kod nekih manjinskih skupina drugi okolišni i društveni stresori, poput diskriminacije, mogu nadjačati umirujuće učinke prirode.
"Postoje i drugi čimbenici koji mogu stvarati veći stres kod socijalno ugroženih skupina, poput nepravednog postupanja, nedostatka kvalitetnih radnih mjesta ili loših uvjeta u susjedstvu, a prisutnost drveća sama po sebi to ne može nadvladati”, objasnila je.
Stoga, iako rezultati istraživanja sugeriraju da ozelenjivanje gradova ostaje važan alat javnog zdravstva, ono ukazuju i na to da mora biti praćeno politikama koje se bave temeljnim uzrocima društvenih i ekonomskih nejednakosti kako bi i najranjivije skupine mogle osjetiti njegove koristi.
O složenom međuodnosu između degradacije okoliša i društvenih nejednakosti govori istraživanje koje je vodio Alberto Garcia sa Sveučilišta Utah, koje je pokazalo da stabla u gradovima mogu poboljšati rezultate školskog obrazovanja, a njihov gubitak najviše osjećaju učenici iz obitelji s niskim primanjima.
Drveće ne može sve samo
Da drveće, koliko god važno bilo, ipak ne može sve samo, čak ni kada je riječ o ublažavanju vrućine, a za što je ono jedan od najboljih oblika, pokazala je najnovija studija istraživača s Massachusetts Institute of Technology (MIT).
Drveće prepolovljuje učinak toplinskih otoka u urbanim područjima na globalnoj razini, ali nejednake koristi samo blago ublažavaju zagrijavanje uzrokovano klimatskim promjenama, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Nature Communications.
Istraživači su analizirali podatke iz 8919 gradova diljem svijeta i pronašli dosljednu vezu između bogatstva i obilja drveća u susjedstvu unutar grada, pri čemu bogatiji stanovnici obično uživaju u puno više hlada na obližnjim pločnicima, a razlika je prisutna bez obzira na to ima li grad veliku ili nisku količinu pokrivenosti drvećem općenito.
Da klasna razlika u količini stabala po kvartovima postoji čak i u bogatim zemljama, pokazala je i studija MIT-a objavljena početkom godine u časopisu Nature Communications. Nakon ispitivanja presjeka gradova na četiri kontinenta na različitim geografskim širinama, istraživanje je pronašlo dosljednu vezu između bogatstva i obilja drveća u susjedstvu unutar grada, pri čemu bogatiji stanovnici obično uživaju u puno više hlada na obližnjim pločnicima.
Urbana stabla jedna su od najučinkovitijih, najjeftinijih i najbrže primjenjivih mjera prilagodbe na toplinske valove. No, s obzirom na rezultate istraživanja znanstvenici upozoravaju da se drveće mora promatrati kao dio šire strategije, a ne kao cjelovito rješenje, uz ključnu napomenu da ne smije izostati izravno rješavanje klimatskih promjena i smanjenje emisija stakleničkih plinova.
-
UPOZORENJE FRONTEXAEU granicama prijeti nova opasnost nakon završetka rata: "Scenarij iz bivše Jugoslavije mogao bi se ponoviti"
-
Moćna, jarka, savršenaProrez je pravi spektakl: Glamur Martine Stjepanović Meter u boji oko koje se lome koplja
-
I dolje balerinkeHaljina na traperice? Krasna dama iz centra Zagreba vratila je ovaj trend na najbolji mogući način
