Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

U prosincu 1990. prosječna plaća u Srbiji iznosila je 752 njemačke marke (oko 380 eura). Već u prosincu 1993. statističari su izračunali da građani Srbije prosječno zarađuju 21 marku, piše današnjih Blic.


Prema podacima za lipanj 2006, prosječna srpska plaća izražena u eurima niža je od slovenskog i hrvatskog prosjeka otprilike isto koliko je i Beograd u kilometrima udaljen od Ljubljane i Zagreba.

Prema podacima za lipanj 2006, prosječna srpska plaća izražena u eurima niža je od slovenskog i hrvatskog prosjeka otprilike isto koliko je i Beograd u kilometrima udaljen od Ljubljane i Zagreba.

Iz Beograda do glavnih gradova Hrvatske i Slovenije autoputom se stiže za manje od jednog radnog vremena. Da bi građani Srbije stigli do standarda Hrvata i Slovenaca, po svemu sudeći, bit će potrebne godine, možda i desetljeća.

''Kada se usporede plaće i bruto društveni proizvod po stanovniku, vidi se da je kod nas rast standarda prilično nategnut. Izvor značajnijeg povećanja zarada mogu biti samo visoke stope rasta, mnogo više od sadašnjih koje su, otprilike, na nivou stopa rasta u Sloveniji i Hrvatskoj. Naš najveći problem je što stalno iz nekog razloga gubimo tempo - zbog inflacije, negativnih efekata po strane investitore. A to nas još više udaljava od onih koje želimo sustići'', kaže konzultant za strana ulaganja Milan Kovačević koji je uvjeren da Srbiji za dostizanje standarda slovenskih i hrvatskih radnika treba najmanje deset godina, a možda i više.

Brže mogu samo političari čija 'brda i doline' u posljednje vrijeme dosežu i do kineskih stopa rasta BDP-a od preko deset posto godišnje. Koliko su te stope 'dovoljne' da Srbija eliminira silno zaostajanje pokazuje podatak koji navodi profesor Ekonomskog fakulteta Dana Popović u studiji 'Četiri godine tranzicije u Srbiji'.

Dometi prosječne stope rasta BDP-a koja unazad četiri godine u Srbiji iznosi 4,5 posto značajno su umanjeni činjenicom da je Srbija deset godina prije toga imala pad privredne aktivnosti po prosječnoj godišnjoj stopi od osam posto.

Dok susjedne zemlje već čitavo desetljeće ostvaruju koliko-toliko ravnomjeran razvoj, Srbija još uvijek nastoji povratiti sve ono što su odnijele 'godine koje su pojeli skakavci'. Pa ipak, srpski ministri sve češće izgovaraju rečenicu: 'Kad mogu Slovenci, možemo i mi.'

''To nije optimizam već arogancija bez pokrića. Slovenci su prestigli i mnogo bolje od nas i iluzorno je očekivati da ih mi u skorije vrijeme dostignemo jer nemamo vladavinu prava koja je ključna za stabilnost svake države'', kaže Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomska istraživanja pri Institutu društvenih nauka.

'Možemo mi imati i kineske stope rasta ako nam je startna osnova niska. Mi smo više od deset godina bili mimo svijeta, zaključani u svoje dvorište. 

Za to vrijeme tehnološke promjene odvijale su se nevjerojatnom brzinom. U 21. stoljeću deset godina je izuzetno dug period i trebat će nam tko zna koliko vremena da nadoknadimo propušteno - ocjenjuje Šuković.

Tvrdnju Blicovog sugovornika potvrđuju i podaci koji pokazuju da Srbija danas zaostaje i za zemljama koje su prije pada Berlinskog zida bile znatno iza nje, poput Bugarske i Rumunjske. 

Srbija zaostaje i u turizmu u odnosu na svoje istočne susjede.

Dok se Hrvati bliže brojci od deset milijardi dolara prihoda od turizma, a Bugari i Rumunji značajno napreduju, u Srbiji od oko 300 hotela samo četiri imaju pet zvjezdica, dok je onih sa četiri zvjezdice 18.

Čak 102 srpska hotela kite svega dvije zvjezdice, a blizu 70 hotelskih kapaciteta uopće nije kategorirano. Jednostavno, nema investicija, posebno onih stranih.

''U zemlji u kojoj ministri bez pardona izjavljuju kako se ne mora poštovati zakon sasvim je logično da je priljev stranih investicija jako spor. Dok drugi napreduju i rješavaju probleme, mi već godinama ne možemo locirati Mladića'', upozorava Danilo Šuković.