Prije točno 10 godina dogodio se stravični masakr u Norveškoj. Ekstremni desničar Anders Breivik u srpnju 2011. uputio se u krvavi pohod u kojem je ubio 77 ljudi. Dobio je 21 godinu zatvora, a ta se kazna, ako ga budu smatrali opasnim za društvo, može produžiti na doživotnu.

Galerija


Breivik je 22. srpnja 2011. prvo detonirao bombu ispred ureda premijera u Oslu.

Vezani članci Mimohod - 3 FOTOGALERIJA Besmrtni partizanski odred: U Zagrebu obišli lokacije povezane s otporom antifašista Slika nije dostupna Anders Breivik, masovni ubojica, dobio sudski spor protiv Norveške

U kombiju, koji je parkirao ispred vladinih ureda, dovezao je 950 kilograma eksploziva. U eksploziji koja je odjeknula u 3:17 ubijeno je osmero ljudi.

Prije napada političarima i novinarima poslao je svoj manifest u kojem iznosi svoje ekstremno desne, antiislamističke stavove, a napadima je htio skrenuti pozornost na svoju ideologiju.

Norveški krvnik zatim se drugim vozilom uputio na 40-ak kilometara udaljen otok Utoya, gdje je u krvavom pohodu ubio 69 mladih ljudi okupljenih u kampu za mlade Laburističke stranke koji se održavao svakog ljeta.

Na otok je stigao u 17 sati i 17 minuta odjeven u uniformu policajca, a u torbi je nosio arsenal oružja. Prve žrtve bile su mu zaštitar i organizator u kampu, prije negoli je krenuo u lov na mlade ljude po otoku koji je trajao gotovo sat i pol. Preživjelo je oko 500 ljudi, a 33 osobe je ranio.

"Molim te, reci mojim roditeljima da ih volim jer ću umrijeti"

Neki su uspjeli pobjeći ubojici bježeći kroz šumu, plivajući u hladnoj vodi ili su se uspjeli sakriti u neku od drvenih kuća na otoku iz kojih su slušali pokolj svojih prijatelja. Jedna od njih bila je i Astrid Hoem. Ona se od Breivika skrivala ispod kamena u uvali na plaži.

"Stalno razmišljam o tome koliko su bili mladi", rekla je za agenciju Reuters danas 26-godišnja Astrid tijekom posjeta Utoeyi. Tijekom napada je mislila da je Norveška u ratu.

"Upucao je djevojku pored mene u leđa. Rekla mi je: 'Molim te, reci mojim roditeljima da ih volim jer ću umrijeti"', ispričala je Hoem, koja svoje iskustvo dijeli sa studentima koji uče o rješavanju konflikata i rasizmu.

"Imali su 16, 17, 18 godina. Tada smo bili tužni zbog gubitka prijatelja. Danas je to tuga jer nismo saznali kakvi bi oni bili s 26, 27, 30 godina", kaže Astrid, koja je uspjela izvući živu glavu.

10 godina kasnije mržnja ne jenjava

Većina preživjelih razočarana je stanjem u državi 10 godina nakon masakra.

Iako se nacija ujedinila u danima nakon pokolja kako bi poslala poruku da vrijednosti norveškog društva neće biti tako lako poljuljane, sve je više onih koji se priklanjaju ekstremno desnim stavovima, piše AP.

Preživjeli pozivaju na preispitivanje ideoloških motiva napada za koje smatraju da o njima nije bilo dovoljno govora.

Rasprave o mentalnom zdravlju

Raspravljalo se o Breivikovu mentalnom zdravlju i spremnosti hitnih službi da reagiraju u takvoj situaciji, ali nije bilo govora o ideologiji koja je motivirala ubojicu, smatraju.

"Mislio sam da će se Norveška nakon napada zauvijek promijeniti nabolje. Deset godina kasnije to se još nije dogodilo. Na mnogo načina mržnja koju vidimo online i prijetnje prema pripadnicima laburista su se se povećali", rekao je za AP Aasmund Aukrust, koji je preživio napad, a u to vrijeme bio je jedan od lidera laburističke mladeži i jedan od organizatora kampa.

Nastavio je svoj politički put te se i dalje zalaže za Norvešku bez ksenofobije i rasizma.

Pitanje života i smrti

Još jedan preživjeli koji je nastavio političku karijeru u stranci Sindre Lysoe kaže kako je nakon napada mnogima bilo teško vratiti se politici, ali za njega je to postalo pitanje života i smrti.

Prisjetio se kako su mladi na otoku Utoya mislili da su na sigurnom nakon što su čuli za eksploziju ispred vlade, no samo nekoliko trenutaka nakon što su komentirali kako se nalaze na "najsigurnijem mjestu na svijetu" otokom su počeli fijukati meci.

Hitne službe su zakazale

Ubilački pohod norveškog krvnika trajao je nešto više od tri sata, a posljedice su bile katastrofalne. Ubojica je dva puta sam zvao policiju, a predao se u 18:34 kada su policajci napokon uspjeli doći do otoka.

Masakr je otkrio i nedostatke u pripremljenosti norveških hitnih službi. Zbog loše i kaotične komunikacije te pogrešaka, ključne informacije nisu podijeljene između odjela. Teško naoružani policajci na otok su prvo krenuli premalenim brodom koji je počeo tonuti, pa su se morali vratiti na kopno i krenuti ponovno. Za to vrijeme Breivik se probijao kroz šumu na Utoyi i ubijao mlade, piše FT.

Najviša moguća kazna

U travnju 2012. Breivik je osuđen na najvišu moguću kaznu od 21 godine zatvora. No s obzirom na to u kakvim uvjetima boravi, mnogi nisu zadovoljni kaznom.

Dobio je ugodnu trosobnu ćeliju, pristup računalu i teretani, no u srpnju 2015. godine tužio je Norvešku za kršenje ljudskih prava.

Na suđenju je nastavio zgražati javnost pozdravljajući okupljene podignutom desnicom. Iako je je niži sud 2016. presudio u njegovu korist, nakon vladine žalbe Europski sud za ljudska prava u lipnju 2018. odbacio je Breivikove navode.

Desni teroristi ga kopiraju

Ekstremna ideologija kojom se vodio Breivik inspirirala je još nekoliko napada u Europi. U ožujku 2019. u dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu ubijena je 51 osoba.

Prije dvije godine u Norveškoj muškarac, ekstremni desničar, ubio je svoju posvojenu sestru koja je bila azijskog podrijetla. Oba napada navodno su inspirirana Breivikovim masakrom.

Još nema službenog spomenika

Još jedna bolna točka preživjelih, ali i ostalih građana Norveške, jest činjenica da nema službenog spomenika žrtvama na otoku Utoya.

U Oslu je na mjestu eksplozije postavljena skulptura i mural u spomen na žrtve, no na otoku Utoya memorijalno mjesto još nije završeno. Zato su mladi laburisti napravili svoje spomen-obilježje.

"Mladi su napravili nešto što norveška vlada nije bila sposobna", kazala je Tonje Brenna, članica stranke za EuroNews.

U četvrtak će se održati ceremonija na oba mjesta – ispred bivšeg ureda premijera i na otoku. Ceremoniji će prisustvovati premijerka Erna Solberg, preživjeli i obitelji poginulih.