Unatoč popuštanju mjera mnogi kafići ostali zatvoreni, a oni koji ipak rade poručuju: "Slabo, slabo... Ali tek smo krenuli"

Stigao je i taj, za mnoge, dugo čekani ponedjeljak 15. veljače. Nakon dva i pol mjeseca, kavu više ne moramo kupovati na aparatima, kioscima ili benzinskim pumpama. Od danas najomiljeniji napitak mnogih ponovno možemo piti u najdražim kafićima, ali samo u čašama za van. Ono svima dobro poznato, višesatno sjedenje u kafićima uz šalicu kave i dobro društvo još će malo pričekati. 

Pročitajte i ovo HZJZ Raste broj oboljelih od Covida, jedna osoba preminula: Capak objasnio što će biti tijekom zime otkazao događaje Biden se razbolio, iz Bijele kuće otkrili u kakvom je stanju

Hladno, ali sunčano prijepodne iskoristili smo za kratku šetnju zagrebačkim Laništem. U potrazi za kavom za van dočekala su nas većinom zaključana vrata kvartovskih kafića. Vlasnici kažu - trenutno im se ne isplati otvarati.

''Mi imamo većinom stalne mušterije kojima je gušt doći, sjesti i podružiti se s ekipom. Za njih je to nešto poput svakodnevnog rituala. Trenutno nam se ne isplati otvarati za nekoliko kava koje ćemo prodati, ali možda se i predomislimo tijekom tjedna'', poručuje jedan od vlasnika. 

Već pomalo zabrinuti krećemo dalje u potragu za napitkom bez kojeg mnogi ne mogu započeti dan. Nakon još nekoliko zaključanih, nailazimo na dva kafića širom otvorenih vrata.

Unutra konobari, sjede i čekaju. Na pitanje ide li, optimistično će - ''A slabo, slabo, ali tek smo krenuli.'' I baš u tom trenutku prilazi stariji gospodin i traži dvije kave za van, kaže njihova mu je baš dobra. On i gospođa sjeli su na zidić pokraj kafića i na podnevnom zubatom suncu kratko uživali. 

Kafić niti desetak metara dalje također je otvoren, gužve nema, tek povremeno naiđe netko tko u prolazu pomisli da bi mu baš sada dobro došla kava. Konobari optimistični, kažu barem se nešto događa i nadaju se, kao i svi, što skorijem potpunom otvaranju. 

Restoran iza ugla također je danas u svoju ponudu za van uvrstio i kavu, simpatičan crtež šalice koja trči na prozoru restorana ne može proći nezapaženo. Po kavu je kažu došlo nekoliko ljudi, ipak su oni prvenstveno restoran.

Svjesni su da im neće donijeti ogroman profit, ali zašto ju ne prodavati ako im je dana ta mogućnost. ''Vjerujem da naši ljudi ipak više vole sjesti i uživati u kavi, sada je čak i prehladno za šetnju ili sjedenje na klupicama. Morat ćemo se svi skupa strpjeti i nadati se što skorijem popuštanju preostalih mjera'', kaže voditelj restorana.

S njim bi se složila i gospođa koja je pomalo ljuto prolazivši kraj restorana rekla suprugu - ''Ma neću kavu za van, nije mi to to ako ne sjednemo. Mogu je i doma skuhati i sjedit!'' Na kraju su ipak uzeli kavu za van i nastavili s obavezama.

Polako odlazimo zadovoljni jer smo naišli na otvorene kafiće, a iza ugla nas dočeka još jedan otvoreni to go, Odojak to go. Eto, ako već svugdje nema kave za van, barem ima odojka.