Svakoga vikenda stotine mladih u potrazi za zabavom okuplja se pred zagrebačkim HNK-om nakon što u ponoć kafići i klubovi zatvore svoja vrata.
Fotografije grafita, smeća i obavljanja nužde u grmlju zgrozile su javnost, a zgroženi i zabrinuti su i zagrebački epidemiolozi. Samo danas je naime, čak 20 zaraženih, koji su prema svemu sudeći, koronu pokupili upravo ispred HNK.
Drže li se mladi mjera, nose li maske, boje li se korone te što misle o devastaciji nacionalnog kazališta, odlučili smo provjeriti iz prve ruke.
Pred HNK dolazimo oko 23 sata. Situacija je još mirna, tek poneki zaljubljeni par i manje skupine rasporedili su se oko kazališta i sve djeluje prilično mirno.
Sjedamo na klupicu i čekamo da se skupi ekipa. Vrijeme kratimo promatrajući grafite po zgradi kazališta. Repertoar je šarolik – uz klasike poput kukastog križa, ušatog slova U i neizostavnog Dinama i BBB-a, pronađe se tu i pokoji Ivo Sanader, ali i stihovi neke pjesničke duše koja je u sitne sate očito dobila iznenadnu inspiraciju.
Malo pomalo, plato ispred HNK se puni. Ponoć je prošla, pristižu grupice studenata naoružane vrećicama punih alkohola, a u stopu ih prate sakupljači boca i djelatnici čistoće koji odlaze na smjenu u centar grada. Svatko ide svojim poslom, a srest će se opet vjerojatno ranom zorom, kad završe sa šihtom.
Dok škicamo ljude u potrazi za sugovornikom, primjećujemo šaku u oku na jednom od najljepših zagrebačkih trgova. Pogled na Meštrovićev Zdenac života narušava velik i ružni zeleni kontejner. No dobro, pomislimo, barem će imat gdje baciti smeće.
Hipsteri, šminkeri, punkeri...
U oko nam upada šarena ekipa hipstera, šminkera i punkera. Zauzeli su svoje mjesto na samom ulazu na plato tako da imaju najbolji pregled nad cijelom situacijom.
Dok znatiželjno gledaju kako pripremamo mikrofon i kameru međusobno se došaptavaju.
„Daj, skuži ove, e frende, možda ćemo biti na televiziji..."
Iako su u početku malo negodovali (jer ipak bi njihovi roditelji to mogli vidjeti), hrabra ekipa postigla je dogovor – dat će nam izjavu!
Stavit ćemo maske, nek' se vidi da smo odgovorni
„A čekaj, jel' moramo imati maske? Ajde, stavit ćemo ih, da vide ljudi kako smo odgovorni“, kaže glasnogovornik ekipe.
Mladić u dugačkom kožnom kaputu dotjerane brade i frizure hrabro staje pred naše kamere dok mu prijatelji dobacuju sa strane i umiru od smijeha. Drže se mjera, kažu, ne boje se korone i grozno im je kad vide one koji šaraju po kazalištu.
"Pa i ja često ovdje idem na predstave, to stvarno nije u redu“, kaže nam ozbiljno.
Pozdravljamo se s ekipom i tražimo nove žrtve.
Na stepenicama nailazimo na dvojicu dostavljača hrane s torbama i biciklima, koji su vrijeme lockdowna bili gotovo jedini koje ste mogli susresti na ulicama pustog grada.
Pomislimo kako su možda odlučili uzeti predah od jurcanja po gradu, no kažu kako im je šihta završila i sad su se odlučili počastiti pivom. Pred kameru ne žele, ali rado će nam odgovoriti na par pitanja.
Od Sinana Sakića do heavy metala
„Sve je ovo ok, al kad vidimo kak' ekipa šara po kazalištu… Pa nije ovo neka socijalistička zgrada. To je HNK“, kažu Mario i Marjan.
Simpatični dostavljači jedni su od rijetkih koji nisu došli opremljeni zvučnikom. Budući da tu često izlaze, pitamo ih kakva se tu ekipa skuplja i je li točno da je HNK postao okupljalište subkultura.
„Hahahahaha, ma tu ti fakat ima svega. Cajke, hip-hop, komercijala, od Sinana Sakića do metala“, kažu nam.
Pitamo ih jesu li kad svjedočili dolasku policije. Odgovaraju kako su se jednom dvojica likova potukla, pa ih je murja odvela u marici. Inače policiju baš i nisu viđali. Ostavljamo dečke da uživaju u zasluženoj pivi i odlazimo u još jedan đir.
Baš u tom trenu na taksi stajalište dolazi policijski automobil. Partijaneri na glavnom platou nisu se previše uzbudili, većina ih automobil nije ni primijetila. Oni koji sjede na klupicama s pogledom na Muzičku akademiju pak brže bolje stavljaju maske i kreće rasprava.
„Pa kužiš, nama fakat ne mogu ništa. Kaj, sjedimo tu, imamo maske, je*i ga…pa šta da radimo, držimo se mjera, možda ne bi baš smjeli cugat na javnom mjestu, al kaj sad…“
Policija samo promatra...
Ekipa s klupe bila je u pravu. Čekamo hoće li policajci izaći iz automobila, no kao da su zaključili da je to Sizifov posao. Dečki u plavom samo obilaze zgradu i nastavljaju svojim putem. Prisjećamo se kako su za vrijeme lockdowna megafonima rastjerivali šetače po Zrinjevcu. A, ništa, idemo dalje, možda će doći kasnije, ipak mi ne možemo dežurati cijelu noć, treba sutra napisati tekst i montirati video.
Vraćamo se u žižu zbivanja. Dok šećemo oko HNK raspravljamo drže li se ovdje ljudi mjera… Plato je sad već prilično napunjen i definitivno spada u kategoriju „otvorenih prostora na kojima nije moguće držati razmak“, ali prije ćemo uočiti nekog kako pije mineralnu nego nekog s maskom na licu.
Već se bliži jedan sat iza ponoći, kako vrijeme prolazi, ionako tanke mjere sve više popuštaju, a glazba je sve glasnija i glasnija.
„Niko ne zna ko sa tobom spava
I da te ludo voli žena od sultana
Ni da volim ni da ti odolim
Srce sam ti dala neka ode glavaaaaaaaaaa“, trešti iz zvučnika na samom ulazu u HNK.
Opera je već odavno završila, ovo je očito neka „novokomponovana“.
"Vi mediji, pumpate podatke"
Ekipa s posla u srednjim dvadesetima ne želi se snimati, ali ipak će nam reći zašto dolaze ovdje i što misle o mjerama i koroni. Cajke, naravno inače ne slušaju, no ovo je ipak specijalna prilika.
„Nemamo drugog izbora. Gdje da se zabavljamo? Gdje da idemo pišat', pa trebali su dosad barem jedan Toi Toi postavit koliko se dugo ljudi ovdje već okupljaju“, govore svi u jedan glas.
Pitaju nas sviđa li nam se njihov izbor pjesama. Dok smišljamo neki diplomatski odgovor, spašava nas jedan mladić.
„Ovo je fakat iznimka, inače samo klasika“, govori kroz smijeh.
Na naše pitanje brinu li ih upozorenja iz grada i porast novozaraženih, imaju spreman odgovor.
„Pa izolirali smo se od drugih, inače radimo zajedno tako da nam je rizik isti kao i na poslu. Svi smo ionako stalno zajedno, ne miješamo se jedni s drugima i mislimo da smo sigurni“, kaže nam jedna djevojka.
Ne boje se korone, kažu, i pridržavaju se mjera kojih moraju. Kad smo se već sreli, pristojno će uputiti i par kritika medijima.
„Ovo sigurno nećete objaviti, ali mislim da vi mediji previše stavljate brojke u fokus i ljudi se onda uplaše statistika. Ipak vi živite od klikova Sad se puno više ljudi testira i logično je da će biti više zaraženih. Ne pratim uopće šta se piše više, držim se mjera i to je to. Kad pogledam članke o koroni na Facebooku, većina ljudi stavlja smajliće u komentare“, priča nam simpatični mladić koji smatra kako mediji "pumpaju" brojeve.
Ostavljamo ekipu da uživa u „klasici“, a mi odlazimo do skupinice studenata arhitekture ispred Zdenca života koji odmah stavljaju maske i spremno staju jedan do drugog, i vojnički staju u vrstu za davanje izjava.
„Ipak smo mi studenti arhitekture, ne znam kako netko može šarati grafite po zgradi HNK, pa to je kulturna baština..." govori nam jedan mladić, a s njim se slaže i ostatak ekipe.
Jedan od njih pak odjednom ulijeće u kadar i kaže kako su ovdje iz protesta zbog zatvaranja klubova i to zbog "nekog nejasnog razloga".
I oni se drže mjera, ali moraju se negdje zabavljati. Misle da su restrikcije prestroge i uskoro kreću priče o broju umrlih, razlikama između covida i gripe i ostali koronafolklor.
Dok se udaljavamo, čujemo kako jedan drugom dovikuju: „E frende, kad mi stara ujutro ovo pročita, hahahhahahaha“.
Na "WC" u grm
Već je prošlo jedan. Možda je vrijeme da se lagano pokupimo, par kadrova sad već krcatog trga i to je to. Sliku koja u isto vrijeme priziva zabrinutost, ali i nostalgiju za nekim ne tako davnim vremenima narušavaju dvojica mladića koji su se odlučili olakšati u obližnjem grmu.
A ništa, idemo mi lagano. Laku noć partijaneri, pazite na sebe! Znate već sve, ostanite odgovorni i pazite jedni na druge i nosite te maske, nije to baš takva greda. Vratit će već jednom i tulumi i koncerti i klubovi i sve…
