Stravično iskustvo Puljanina u borbi s koronom: "Boljelo me cijelo tijelo, niti jedna tableta nije mi pomogla s bolovima. Sve su bile najjače koje sam dobio"

Pedesetpetogodišnji Puljanin (podaci poznati redakciji) kazao je da je koronu dobila njegova supruga koja radi u pekari. Kako navodi, zaražena kolegica njegove supruge nije smjela kazati da ima koronu jer bi dobila otkaz, a pekara bi vjerojatno bila zatvorena.

Pročitajte i ovo Raste broj zaraženih U tjedan dana 42 osobe umrle od COVID-a: "Nove podvarijante vrlo su zarazne" velik porast, slabo prijavljivanje Gdje je nestao COVID? Brojke u tjedan dana dvaput veće: "Teško je procijeniti koliko ljudi prijavljuju i koliko je to realno"

"Vlasnici pekare su uplašeni da će ih zatvoriti kao što je bio jedan slučaj da su zatvorili mesnicu u kojoj je jedan djelatnik bio pozitivan. Uništili su vlasniku mesnice veliku količinu mesa. Ljudi skrivaju da su bolesni, kao da je sramota biti bolestan, pogotovo kod ovog virusa koji je u zraku. Ne žele reći gdje su pokupili virus i da su zaraženi", rekao je Puljanin.

"Moja supruga zarazila se od kolegice na poslu, a ja sam dobio od nje. To je bilo negdje oko Božića. To su bili dani blagdana, moj liječnik je imao slobodne dane pa nisam htio zvati njegovu zamjenu nego sam čekao da se vrati. Nazvao sam ga poslije Nove godine. Cijelo vrijeme sam imao temperaturu 39 ili 40", kazao je Puljanin.

Lijekovi nisu pomagali

Dodaje da je cijelo to vrijeme uzimao lijekove za skidanje povišene temperature, no nije mu bilo bolje.

"Čitao sam po internetu da je to neka gripica i mislio sam da će mi lijekovi skinuti temperaturu. Međutim, to se nije dogodilo. 4. siječnja sam otišao u pulsku bolnicu ujutro na COVID odjel. Oni su me pregledali i odmah hospitalizirali kad su vidjeli da sam pozitivan na PCR testu", opisao je Puljanin.

Hospitaliziran je u pulskoj bolnici

"Prve dvije večeri bio sam na promatranju. Nisam primao nikakvu terapiju. Od simptoma sam imao jak kašalj, nisam mogao doći do zraka. Boljelo me je cijelo tijelo, niti jedna tableta nije mi pomogla s bolovima. Sve su bile najjače koje sam dobio", rekao je Puljanin.

Dodaje da zbog bolova nije mogao ležati ni sjediti. "Čim bih legao, morao sam ustati u roku par sekundi. Bolovi su bili prestrašni, ustajao bih i hodao", rekao je Puljanin.

"Nisam gubio osjet mirisa ni okusa kao drugi. Ali bolovi u prsima su bili strašni. Imao sam obostranu upalu pluća uzrokovanu COVID-om. Treću noć oko 22 sata su me prebacili na COVID 1 odjel na katu", nastavio je s pričom Puljanin.

Na COVID odjelu dobio je masku s kisikom

Na COVID 1 odjelu je dobio masku s kisikom. "To je bio kisik male protočnosti. Nisam dobivao nikakve lijekove i dalje. Tek petu ili šestu noć, navečer, došli su do mene zdravstveni djelatnici s namjerom da me prebace u respiratorni centar jer se ukazalo prazno mjesto, a znate kako se mjesto ukazalo, najvjerojatnije je netko umro", kazao je Puljanin i dodao da nije imao saznanja da je netko prebačen na COVID odjel na oporavak iz respiratornog centra.

"Zdravstveno osoblje je došlo s namjerom da mi stave kateter. Nisam nikad bio u bolnici, nisam znao o čemu se radi. Dok sam se snašao, već je kateter bio u meni i strašno me je boljelo. Za vrijeme cijelog liječenja me je boljelo, poslije sam dobio upalu mokraćnog mjehura i bolničku bakteriju", rekao je Puljanin. Navodi kako je cijelo vrijeme govorio da mu kateter smeta.

Dobio infuziju u obje ruke

"U respiratornom centru sam bio u sobi s još četiri osobe. Oko nas je bilo još bolničkih soba, no ne znam koliko je ljudi bilo u njima. Nisam se mogao kretati, osim katetera, stavili su mi u obje ruke igle s infuzijom, imao sam na prsima prikopčan EKG, na prstima su mi bili oksimetri na obje ruke i stavili su mi masku za visokoprotočni kisik. To je maska koja prekrije cijelo lice i zategne se s gumama sa stražnje strane", opisao je.

"Prvu večer kad su mi stavili tu masku, to je bio osjećaj kao da sam pod vodom na 15 ili 20 metara. Takav pritisak u glavi da sam imao osjećaj da će mi puknuti glava od toga. Poslije par dana sam se priviknuo na to", rekao je Puljanin.

Kako je rekao, nije imao stolicu po četiri, pet dana. "Kad mi je došla potreba za velikom nuždom pitao sam sestru kako ću i gdje ću jer moram na WC, a ona mi je potpuno smireno rekla da imam pelenu. To je za mene bio šok. Ja s 55 godina vršim nuždu u pelenu. Onda kupanje svako jutro. I to u krevetu, sve u krevetu. U krevetu vršim nuždu, u krevetu jedem, u krevetu me kupaju... To je trajalo 10 dana", rekao je Puljanin i dodao da je cijelo to vrijeme dobivao i tablete za smirenje jer se nije mogao smiriti.

"Kad bi me sestra počela kupati ili presvlačiti, toliko bih se tresao kao da sam izašao gol van na najveću hladnoću. Sedativi su djelovali. Tražio sam da mi daju navečer i tabletu za spavanje, da mi vrijeme brže prođe i da što manje razmišljam", opisao je i dodao da su ga sestre hranile i držale mu vodu dok pije jer je bio nepokretan sa svim žicama koje su bile oko njega i u njemu.

Problema ima i danas

Problema ima i danas, nekoliko mjeseci nakon što je otpušten iz bolnice. "Malaksam nakon što zabodem dvaput lopatu u zemlju. Nemam snage za bilo što. Sjednem 10 do 15 minuta da prikupim snagu. U početku me je umaralo i pranje zuba", kazao je Puljanin.

Navodi da nije od osoba koje imaju komorbiditete. "Imam 55 godina, a prije nego sam završio u bolnici imao sam visoki tlak kojega sam držao pod kontrolom s tabletama. Drugih problema nisam imao", rekao je Puljanin.

Iz bolnice izašao s nekoliko dodatnih dijagnoza

Nažalost, iz bolnice je izašao s nekoliko dodatnih dijagnoza. "No sada, nakon izlaska iz bolnice sam dobio dijabetes i pijem tablete za šećernu bolest i tablete za masnoću u krvi. U bolnici mi je šećer bio preko 20 pa su mi davali inzulin prije svakog obroka. Ruke i trbuh su mi bili plavi od uboda inzulina i drugih lijekova koje sam dobivao. Nisam ni pitao nego sam samo govorio neka bodu, imao sam povjerenje u to što rade", dodao je Puljanin.

Nakon respiratornog centra vratili su ga na COVID 1 odjel. Fizioterapeuti su mi dolazili. Utvrdio sam da ne mogu stajati na nogama. Nakon 20 dana ležanja nisam mogao hodati. Prije bolnice sam imao 100 kilograma. Radim fizički pa mi to nije predstavljalo opterećenje. Noge su mi nakon bolnice bile kao čačkalice i ruke. Za 24 dana u bolnici smršavio sam 15 kilograma", rekao je Puljanin.

Kaže da je uz pomoć fizioterapeuta ponovno naučio hodati. "Sa mnom je bio još jedan pacijent koji je prošao isto kao i ja. Bio je mlađi od mene, imao je 49 godina", rekao je i dodao da je još uvijek na bolovanju jer nije u stanju zbog malaksalosti obavljati radne zadatke.

"A imam još i pretrage za obaviti kod pulmologa, dijabetologa, vađenje krvi... još nisam gotov s liječenjem. Virus postoji, a je li ga napravio šišmiš ili čovjek, to je manje bitno", zaključio je Puljanin.