Navijači na tribinama
Navijači na tribinama Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Samoizolacija i tko u nju treba, a tko ne treba otići, postala je glavna tema predizborne kampanje. Oporba i vladajući zaratili su oko toga treba li premijer u samoizolaciju nakon susreta sa zaraženim Novakom Đokovićem.


Dok jedni na vlastitu inicijativu odlaze u samoizolaciju, struka proziva one koji takve odluke donose na vlastitu ruku, a građani se pitaju jesu li kriteriji zaista jednaki za sve.

Vezani članci Hrvoje Bujas Šef udruge Glas poduzetnika: "Ako ništa drugo ne preostane, mi smo spremni napraviti blokadu i prosvjede. Dajte privatnom sektoru da prodiše" Orlando Lopac, vlasnik fitness centra Vlasnik teretana zbog mjera ne krije razočaranje, a ni oni više neće plesati s virusom: "Pad prometa je toliki da već mjesecima radimo s gubitkom"

U samoizolaciji je tako završio i novinar portala DNEVNIK.hr nakon kratkog susreta sa zaraženom osobom od nekoliko minuta na otvorenom.

Epidemiolozi su ga telefonski obavijestili da mora u samoizolaciju uz napomenu kako zbog trenutne situacije sa zaraženima "pušu i na hladno" te "sve šalju u samoizolaciju".

Njegovu priču donosimo u nastavku, a vrijede li zaista ista pravila za sve zaključite sami: 

Nedjeljnu večer 21. lipnja odlučio sam provesti na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu gdje su igrali Lokomotiva - Hajduk.

Svjestan činjenice da su "pravila igre" takva da je svaki klub ograničen s brojem akreditacija koje može izdati novinarima i pustiti nas u press-ložu, nisam niti aplicirao za akreditaciju kod domaćina utakmice NK Lokomotiva već sam odlučio otići kao obični gledatelj i sjesti na zapadnu tribinu.

Poštujući sve epidemiološke procedure, nisam se ni htio javljati prijateljima. Odlučio sam sam otići, sam pogledati utakmicu i vratiti se kući.

Nakon ulaska na tribinu, prilikom traženja mjesta gdje ću sjesti, susreo sam jednog poznanika i njegovu djevojku. Izmijenili smo nekoliko kurtoaznih rečenica ("bok, bok, kako ste, kako si ti i tvoji" i sl.). Hvala na pitanju, nije bilo nikakvih tapšanja po ramenu, a nismo se poželjeli ni zajedno fotografirati.

Poslije tih nekoliko minuta (tri-četiri) sam, poštujući propise, sjeo na udaljenost od dva metra od njih. Naglašavam - sam.

Nekoliko minuta prije završetka s utakmice sam, s ciljem da izbjegnem gužvu prilikom odlaska sa stadiona i gužvu u prometu, odlučio otići. Poznaniku i njegovoj djevojci sam samo kimnuo glavom da idem i to je bilo to.

Nastavak priče dogodio se u četvrtak navečer. Poznanik me oko 21:00 obavijestio da je pozitivan na koronavirus. U utorak ujutro je osjetio glavobolje i dobio temperaturu, a u srijedu ujutro se otišao testirati. U četvrtak predvečer su mu javili da je pozitivan na koronavirus i tom prilikom su ga zatražili da navede s kim je komunicirao u posljednje vrijeme. Između ostalih, on je naveo i mene, kazavši: "Popričali smo 10-ak minuta." Tada su mu rekli kako će me epidemiolozi zvati i pozvati me vjerojatno na testiranje te je on pitao mene broj mobitela kako bi ga mogao proslijediti njima.

U poslijepodnevnim satima petka dobio sam poziv. Nazvala me je N. iz Službe za epidemiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. Rekla mi je: "Gospodine, vi ste bliski kontakt od gospodina Ž. i morate u samoizolaciju."

U prvi mah sam pomislio da je riječ o nekom pranku, da se netko šali sa mnom. Međutim, nije bila riječ o nikakvoj zezanciji.

"Vi ste bili u kontaktu sa zaraženom osobom, a mi moramo puhati i na hladno te vas moramo poslati u samoizolaciju. Nemamo izbora."

Službeni razlog je bio taj što sam sa svojim poznanikom pričao, kako je on naveo, a oni to ponovili, "10-ak minuta". Odgovorio sam kako to nije istina, kako sam poštovao sve epidemiološke propise te sam razgovarao manje od pet minuta, ali sam s druge strane dobio odgovor: "Sve šaljemo u samoizolaciju."

Na to sam predložio kako sam spreman odmah otići testirati se i da ću, ako treba, svaki dan dolaziti se testirati na koronavirus, samo da me ne šalju u samoizolaciju jer će mi to stvoriti velike probleme u privatnom životu, s obzirom da mi dijete ima od ranije zakazanu operaciju za idući tjedan, a supruga radi i jutarnje i popodnevne smjene.

Izrekli su mi upute ponašanja u samoizolaciji i naglasili kako i supruga i sin mogu biti mirni sve dok ja nemam nikakve simptome. Također, poručili su mi da sam dužan javiti se njima ukoliko osjetim bilo kakve simptome. Zasad, a evo prošlo je već skoro šest dana, nemam ama baš nikakve simptome, sve je u redu i nadam se da će tako i ostati.

Samoizolacija mi je službeno započela u nedjelju 21. lipnja i posljednji dan će joj biti nedjelja 5. srpnja, dan kad se održavaju parlamentarni izbori. Zbog toga sam epidemiologinji postavio pitanje što će biti s mojim glasačkim pravom.

"Ne, nećete moći ići na izbore. Ukoliko ne budete imali nikakvih simptoma, od ponedjeljka 6. srpnja ste slobodan čovjek i možete se kretati gdje god želite."

Poslije cijelog tog razgovora i nevjerojatne situacije gdje sam završio u samoizolaciji "ni zbog čega", gorčina je najblaža riječ kojom sve ovo mogu opisati.

P.S. Morao sam dati svoju adresu gdje ću izvršiti samoizolaciju i broj mobitela te mi je usput rečeno kako će me jedan, dva ili tri puta doći posjetiti policija kako bi provjerili da li kršim samoizolaciju. Ukoliko me ne zateknu doma, dobit ću ogromnu novčanu kaznu, u tisućama kuna.