Kronologija jedne propasti: Od superjunaka nacije do ljudi kojima se ne vjeruje, ali oni su se odavno cijepili

Samo u gradu Zagrebu je, primjerice, u četvrtak testirano 1136 osoba brzim antigenskim testom, a zaraza koronavirusom potvrđena je kod njih 525 (46,2 posto). Istog je dana PCR testom zaraza potvrđena kod još 636 osoba. Međutim, službena statistika toga je dana zanemarila prvih 525 pozitivnih sugrađana.

Nije to iznimka. Gotovo svakoga dana petstotinjak antigenski testiranih Zagrepčana dobije crno na bijelo da su pozitivni na koronu. Oni su doista pozitivni za svog poslodavca, za svog liječnika koji im na temelju toga piše bolovanje i izriče mjeru izolacije, njihove kontakte također se upućuje u samoizolaciju. Jer riječ je o zaraženim osobama koje virus mogu prenijeti ukućanima ili radnim kolegama, pa je logično da ih se tretira jednako kao i PCR pozitivne.

Koliko njih završi u bolnici, možda i na respiratoru, koliko ih u konačnici premine, samo nebo zna. Jer Krunoslav Capak, šef Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i praktički jedini epidemiolog u Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske, njih ne pribraja u izvješće koje hrvatskoj javnosti svakodnevno šalje.

Najgori u Europskoj uniji!

Brzim testovima zaraza se utvrđuje i u drugim gradovima, čak i ako izostavimo ciljane akcije po školama ili pojedinim firmama. Koliko dnevno imamo zaraženih, mi zapravo nemamo blagog pojma. Bismo li sa stvarnim brojkama odavno prestigli taj famozni Luksemburg i službeno postali najgora EU država po dvotjednoj incidenciji? A ne tek ove subote.

Istine radi, treba naglasiti ono što je Capak zaboravljao reći kad je spominjao "najgori" Luksemburg. Ta državica je na svojih 630 tisuća stanovnika dosad obavila milijun i pol testiranja (svaki je stanovnik testiran bar dvaput, neki i triput). Hrvatska je dosad obavila manje od 900.000 testiranja na svojih nešto više od četiri milijuna stanovnika.

Capak se dosad pozivao na upute Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC) tvrdeći da upravo on savjetuje da se rezultati antigenskih testova ne pribrajaju ukupnom rezultatu. No ECDC je promijenio politiku i još 3. prosinca pozvao da se svi pozitivni, bilo antigenski bilo PCR, ubrajaju u potvrđene slučajeve zaraze koronavirusom. Capak sad na to odmahuje rukom. "Kao što znate, ECDC nije zakonodavac i ne donosi zakon", poručio je u petak na konferenciji za novinare i ostao pri svom da (antigenski) pozitivne neće pribrajati u - pozitivne.

Pročitajte i ovo Provedeno u pet dana Grad Zagreb objavio rezultate velikog testiranja zagrebačkih školaraca i njihovih učitelja, doznajte koliko je pozitivnih sjedilo u školskim klupama

Kamo sreće da je to jedina budalaština koja srozava ugled famoznom Stožeru, paratijelu koje je u početku epidemije zdušno slavljeno simpatičnim dječjim crtežima stožerskih superjunaka, slatkorječivim napjevima u medijima, čak i masovnim prozorskim aplauzima. Tada su se njihove poruke činile jasne i logične, strpljivo su objašnjavali zašto se protiv korone borimo baš na taj način, svakodnevno tumačili brojke. A onda su si sami počeli kopati jamu nemuštim objašnjenjima da maske nitko zdrav ne treba nositi, da one platnene imaju efekt samo na mozak, ali ne i na organe koje napada koronavirus. Nedavno su propisane kazne za sve koji ih ne nose.

Veza za testiranje

Capak zna objašnjavati da se u Hrvatskoj ne testira dovoljno jer, eto, nema interesa. "Dnevno možemo napraviti i 15.000 PCR testova, siguran sam. Neki imaju veće kapacitete, poput Splita, ali treba netko uputiti pacijente da dođu na testiranje. Na drive-inu nikoga nismo odbili, bio naručen ili ne", ispričao je početkom mjeseca Capak za N1, a slično je govorio i prošlog tjedna na konferenciji Stožera. Međutim, demantira ga svaki onaj koji pokuša dobiti termin za testiranje.

Neki naši kolege, ali i čitatelji koji su nam se javljali, naručeni su tek za pet i više dana. Rekorderka nam je bila čitateljica iz Splita čiji je otac naručen na testiranje za čak 14 dana. Praktički smo i ovu epidemiju doveli do hrvatskog apsurda, da se za testiranje treba tražiti veza. Ni za to nema čak ni isprike, o rješavanju problema da ne govorimo.

Pročitajte i ovo Tri različita broja Stožer objasnio ''zbrku'' oko postotka pozitivnih: ''Nije jedno testiranje ujedno jedna osoba''

Pročitajte i ovo Bizarna situacija Iako je bila pozitivna na brzom testu, liječnica je poslala na PCR pa poručila: "Nemojte taksistima govoriti da ste pozitivni, stavite dvije maske, rukavice i bit će sve OK"

Budućim mladencima branili su svadbe, koncerti su završili u perfektu, ali su okupljanje u Vukovaru odlučili blagosloviti, pa čak i zažmiriti na sve one prekobrojne. Kad su ih ljudi od struke upozoravali da griješe pokrivajući oči, nisu se obazirali. Danas smo, valja još jednom podsjetiti, najgori u Europskoj uniji.

Odlučili su da imaju moć zatvoriti baš svaki restoran i kafić u ovoj zemlji, ali ne i škole. Za to su se proglasili nenadležnima, iako su kao nadležni zatvarati sve što smatraju da doprinosi širenju epidemije. Pa je krenulo loptanje Ministarstva obrazovanja i lokalnih vlasti, što je na kraju morao presjeći zaraženi premijer iz svog potkrovlja.

Ne znaju na sat?

Kako objasniti lutanja u njihovoj politici javnog komuniciranja? Na početku epidemije uvedene su svakodnevne konferencije za novinare, čak i dvaput dnevno. Kako su brojke padale, odustali su od presica i odlučili se za dnevna priopćenja. Nitko ih nije tjerao da odrede termin objave, sami su rekli da će to činiti svakoga dana u 10 sati. Rezultat? Ni najstariji ne pamte kad je Stožer posljednji put objavio priopćenje o najvažnijoj stvari u zemlji, o kojoj ovise radna mjesta, praktički egzistencija većine nas, u vrijeme koji su sami odredili. Je li riječ o nesposobnoj birokraciji, rak-rani našeg društva, o neviđenoj nonšalanciji ili nečem trećem, manje je bitno.

Zašto Stožer uporno odbija napraviti jasne kriterije za zatvaranje odnosno otvaranje šoping-centara, kafića, restorana, teretana, sportskih terena…? Zar doista netko u tom paratijelu smatra da uvođenje jasnih kriterija može biti loše? Ili je opet u pitanju kombinacija nesposobnosti i nebrige.

Nekome otkaz, nekome cjepivo

Kada nogometni trener izgubi nekoliko utakmica u nizu, pa bio on i najbolji strateg na svijetu, počnu šuškanja o njegovoj smjeni. Logično, vremena je malo, a njegovi rezultati nekim čudom ne postoje. Nogu u stražnjicu dobit će i puno prije nego što završi na dnu ljestvice ili će sam časno priznati neuspjeh i podnijeti ostavku. Tako to biva u sportu, zabavi za mase koja realno nema veze sa životom i umiranjem onih na tribinama.

U cijeloj ovoj priči svakako nije lako svima na prvoj crti borbe protiv epidemije, ali nije puno lakše ni onima čiji životi ovise o uspjehu te borbe. A to nisu samo kuhari i konobari, glumci i glazbenici ili trgovci i prijevoznici. Svi mi ovisimo o potezima i porukama Capaka i ekipe koja je, može se slobodno reći, izgubila kredibilitet. A bitka koju vodi ekipa kojoj nitko više ne vjeruje unaprijed je izgubljena. Samo što su se oni već uspješno cijepili. Od odgovornosti.