I dok vođa pobunjenih Srba Milan Martić zbog tog napada služi zatvorsku kaznu, i služit će je još više od tri desetljeća, provjerili smo čije su sve živote promijenili ti svibanjski geleri. Zadnja uzbuna u Zagrebu i zadnji naši odlasci u sklonište su bili prije određenog broja godina i ljudi su se, takoreći, odvikli od toga i nitko nije očekivao toga krasnoga dana kao što je i danas da će se nešto tako dogoditi. 2. i 3. svibnja, svakog dana po 6 raketa, svaka punjena sa 285 zvončića, svaki punjen sa 450 čeličnih kuglica, pogađa Zagreb. Četiri osobe poginule su prvoga dana, jedna osoba drugoga, a dvije naknadno u bolnici. 98 osoba u napadima je teško ranjeno.
Pročitajte i ovo
Dora Adžić tada je imala tri godine i baka se toga dana brinula o njoj. Šetale su Petrinjskom ulicom i kada su prolazile točno ispred zgrade policije, odjeknula je eksplozija. Ležale su na ulici ranjene, kada im je policajac pomogao. Kada su ih liječnici zbrinuli, mislile su da su na sigurnom, ali tu nije bio kraj. 'Tu sam ranjena prevezena sam u bolnicu i onda je granatirana i Klaićeva dok sam ja ležala tamo i znam da sam bila premještena u podrum', prisjeća se za Provjereno Dora. Iako premlada da pamti bolove, ozljede još uvijek gleda svaki dan. 'Imam sedam ožiljaka na nozi i jedan na ruci', kaže ona.
Dora je danas učenica trećeg razreda klasične gimnazije. Pliva, skija, a nakon srednje škole razmišlja o upisu na kineziološki fakultet. Ozljede joj u životu nisu smetale, no ožiljci ponekad izazovu čuđenje kod kolega iz školske klupe. Ozljede, ožiljke, ali i sjećanja imaju i Valentina Koprivljak i njezina mama. Valentina je tada imala 9 godina, a cijelo se jutro igrala u dvorištu kuće na zagrebačkim Strugama. 'Onda me mama pozvala u kuću, da gledam crtić', prisjetila se Valentina. Taj crtić doslovno joj je spasio život, jer trenutak kasnije njihovu kuću zasuli su projektili. Dio gelera probio je i zidove te ranio Valentinu i njezinu majku.
Iako je i mama Marija ranjena u obje noge, sa susjedom je uspjela skloniti Valentinu na sigurno, ali rat nije bio gotov i obitelj Koprivnjak je to dobro znala. Podsjetnici na to ležali su posvuda po dvorištu. 'Ja sam sa kultivatorom kosio i odjedanput su mi dva eksplodirala ispod kultivatora, sreća je bila da ima jako debeli lim, inače bi bez nogu ostao, ja sam odmah zaustavio i zvao sam policiju, nakon toga su odmah došli s detektorima metala i još su našli šest komada', rekao nam je Stjepan Koprivnjak. Valentinino djetinjstvo nakon traume više nije bilo isto. 'Ja sam se dosta u školi povukla, postala sam šutljiva sramežljiva išla sam na tu jednu grupu da se malo opustim u komunikaciji, ne znam, mene još uvijek strah i pucnjave i toga svega, tako da ne volim baš pucnjave za Novu Godinu i takve stvari', priča Valentina.
Ranjena u napadu bila je i plesačica baleta Mirna Sporiš. 'Ja sam u biti pogođena jako, baš od glave do pete, imam onako po cijelom tijelu tih šrapnela, kuglica sitnih', kaže ona. Nježne pokrete u sekundi su zamijenila krvava lica. Kada su zvončići probili stakleni krov baletne dvorane Hrvatskog Narodnog Kazališta, u njoj je vježbalo više od 30 plesača i plesačica. Mirna je od 9. godine život posvetila plesu. U 16. se pridružila baletu HNK, a u 21., nakon napada, ležala je nemoćno na operacijskom stolu. Bila je jedna od najteže stradalih, no nije se predala. 'Oni su operirali sve što je bilo površinski, a sve ostalo, evo dan danas još imam jedno šest kuglica u sebi', kaže Mirna.
Pet mjeseci poslije plesači Hrvatskog Narodnog Kazališta izveli su ples koji su vježbali tog svibnja, a među njima je bila i Mirna. 'Mi smo borci kao plesači ili sportaši, tako da onda nas i inače sve boli, to je normalno u našem poslu tako da i ovo sve što nam se dogodilo to smo prihvatili, kao nekakvu ozljedu da smo izvrnuli nogu', objasnila je Mirna. U istome napadu pogođeni su i studenti i profesori Akademije Dramskih Umjetnosti. Danas nagrađivani redatelj, tada student prve godine, Kristijan Milić s kolegama je pokušavao izbjeći gelere. I Dok je Kristijan imao sreće, njegov kolega s godine Luka Skračić, jedan od najtalentiranijih mladih redatelja u to vrijeme, nije bio te sreće. Od zadobivenih ozljeda preminuo je u bolnici.
Pri padu prvih projektila na Dječju bolnicu u Klaićevoj, samo pukom srećom nitko nije smrtno stradao. Manje od sat vremena nakon prestanka eksplozija u dvorištu bolnice dogodila se tragedija. Tijekom demontiranja brojnih zvončića razasutih po dvorištu, jedan je eksplodirao. Gotovo svi liječnici u Klaićevoj tada imali su iskustva s ratišta. Taj prizor, ipak priznaju, prestrašio je sve.
Žrtve su od države kasnije tražile odštetu. No bezuspješno, jer hrvatsko sudstvo smatra da svibanjski napadi nisu bili teroristički napad, već ratna šteta, a nju plaća onaj tko ju je napravio, a ne domicilna država. Milan Martić, zloglasni vođa pobunjenih kninskih Srba, u lipnju 2007. osuđen je na 35 godina zatvora kao jedan od ključnih sudionika ujedinjenog zločinačkog pothvata pod vodstvom Slobodana Miloševića. Kao članovi te zločinačke organizacije u presudi se spominju i Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Veljko Kadijević i Jugoslavenska narodna armija. Njihov organizirani zločin trajao je četiri godine. Progoni, mučenja, deportacije, ubojstva, razaranja i pljačke. I raketiranje Zagreba obuhvaćeno je ovom kaznom.
U spomen na žrtve napada na grad južni dio Šoštarićeve ulice u Zagreb preimenovan je u trg svibanjskih žrtava. Dora, Valentina, Kristijan i drugi još će dugo polagati vijence, a zauvijek će pamtiti koliko su, prije 15 godina, bili blizu smrti.
