Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Nedavno istraživanje pokazalo je da je prepisivanje česta pojavama među osnovnoškolcima, a zašto su mladi Hrvati skloni prepisivanju i kako promijeniti tu naviku pitali smo stručnjake.


Iako su se neki ispiti čak mogli ponijeti i rješavati od kuće, na prestižnom američkom sveučilištu Institute of Technology (MIT), nikada nije bilo problema s prepisivanjem, objašnjava Tea Žakula koja je na tom prestižnom sveučilištu doktorirala. A kako je to moguće?

Vezani članci Ivan Đikić (Foto: Dnevnik.hr) Ivan Đikić: ''Reformu obrazovanja ne mogu provesti političari, oni su sami sa sobom u sukobu'' Izbori (Foto: Arhiva/Grgo Jelavic/PIXSELL) Ekskluzivno istraživanje Dnevnika Nove TV: Nova lica – kolike su im šanse na izborima?

''Zato što je studentima ispod časti prepisivati, kolege bi ih oštro osudile kada bi tražili njihova rješenja te bi u konačnici bili izbačeni sa sveučilišta ako bi ih se uhvatilo u prepisivanju. Problem riješen'', priča Žakula, danas docentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu.

Prepisivanje zato nije ispod časti hrvatskim osnovnoškolcima. Tako je barem pokazalo istraživanje Instituta za društvena istraživanja čiji su nedavno objavljeni rezultati pokazali, među ostalim, da petina učenika 'gotovo nikada' ne prepisuje domaće zadaće dok s druge strane, gotovo trećina učenika domaće zadaće prepisuju 'često' i 'gotovo uvijek', pri čemu dječaci to čine češće od djevojčica.

Prepisivanju jednako skloni djeca i odrasli

Zašto su hrvatski učenici skloni prepisivanju pitali smo dr.sc. Borisa Jokića koji je zajedno s dr.sc. Zrinkom Ristić Dedić autor spomenutog istraživanja.

''Njihova sklonost prepisivanju i neetičnim radnjama nije ništa veća nego odraslih osoba. Kao društvo toleriramo sve oblike neetičnosti: krađu,laganje, plagiranje, a istovremeno smo razvili otpor i prijezir prema meritokratskim vrijednostima i principima. Sve navedeno se sigurno odražava i na učenike'', smatra Jokić.

I Ivica Puljak, profesor na splitskom Fakultetu strojarstva i brodogradnje i član stranke Pametno, smatra da veliki utjecaj na ponašanje učenika ima društvena klima.

''Nažalost društvena klima pogoduje prepisivanju, te se učenici tome samo prilagođavaju. Kad su potpredsjednik Sabora i ministar dokazani plagijatori, teško je djeci govoriti da ne rade iste stvari. Iako naravno, treba im neprestano govoriti da prepisivanje nije u redu, i da će u životu puno bolje uspjeti ako nauče, a ne prepišu'', kaže.

Uzimaju stvar u svoje ruke

Tea Žakula izdvojila je dva razloga.

''Prvi je to što svi mi imamo tendenciju izabrati lakši put. Kažu da je integritet razlika između onoga što je praktično i što je ispravno. Nažalost, broj onih koji izaberu praktični put ispred ispravnog je često poražavajući, a jedini način da ih se usmjeri na teži, “ispravan” put je uvođenje prepreka na onaj praktičan put. Prepreke mogu biti u obliku ozbiljne osude ili čak ozbiljnih sankcija'', kaže i nastavlja:

''Drugi razlog je što su djeca vrlo pametna te kada ih zatrpavamo brojnim nepotrebnim informacijama oni gube povjerenje da znamo što radimo, da znamo što je najbolje za njih i preuzimaju stvar u svoje ruke. Imali smo prilike napraviti reformu školstva i smanjiti ovakvu vrstu problema. Čula sam mnoge argumente protiv kurikularne reforme, ali moram priznati da mi mnogi zvuče kao strah od promjene, a ne kao objektivni, konstruktivni argumenti. Djeca nemaju vremena za naše strahove i diskusije o nebitnim formalnostima, kao na primjer da li se nešto zove kurikul ili kurikulum'', zaključuje.

A kako kazniti učenika koji je uhvaćen u prepisivanju? Kako bi se trebali postaviti profesori u takvoj situaciji? Jokić kaže kako bi u školama trebala postojati jasna pravila za učenike, roditelje, ali i sve djelatnike do ravnatelja, a koja bi se odnosila na pravila ponašanja, odgovornosti i obaveze.
''Potrebno je držati se tih pravila, biti dosljedan i ponašati se s integritetom'', naglašava.

Ako prepisuju - kraj ispita

Žakula napominje da u takvim situacijama treba vrlo jasno dati do znanja da se radi o apsolutno neprihvatljivom obliku ponašanja koji će rezultirati ozbiljnim sankcijama.

''Čini mi se da u osnovnoj i srednjoj školi nastavnici, nažalost, često nemaju dovoljno mehanizama za kazniti bilo kakav oblik neprihvatljivog ponašanja. Za moje studente ispit završava onog trena kad ih uhvatim u prepisivanju. Ali mislim da bi trebao postojati mehanizam za još strože kažnjavanje. Toleriranjem prepisivanja dajemo neverbalnu poruku da su oni koji se trude i uče idealistični naivci. A tada, po mom mišljenju, ulazimo na vrlo opasan teren koji šteti apsolutno svima. Čak i onima koji prepisuju i ne trude se'', objašnjava ova docentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu.

Puljak smatra da bi studente, kao punoljetne građane, zbog prepisivanja trebalo isključivati s fakulteta. S učenicima je, svjestan je, situacija drugačija i takva sankcija nije moguća. Zato, kaže, treba kombinirati kazne i odgojne mjere, a u sve to uključiti i roditelje. ''Prepisivanje jednostavno ne treba tolerirati'', odlučan je.

A što mijenjati u obrazovnom sustavu, ali i cijelom društvu kako bi prepisivanje postalo prošlost, a ne učestalo ponašanje?

''Potrebno je uvesti i postupati po određenim etičkim normama. Škola i djetinjstvo nisu i ne mogu biti izolirani od društva. Ako najviši dužnosnici ove zemlje lažu, kradu, plagiraju, ne dolaze na posao...teško je očekivati da djeca i škola mogu drugačije. Ti isti, od svojih sitnih interesa, ne vide negativne posljedice svojih djela na one u koje se toliko kunu'', smatra Jokić.

Nismo svi isti

Da treba mijenjati cijeli sustav, a ne samo obrazovni smatra i Žakula.

''Obrazovni sustav je samo slika društva i moram priznati da gledam studente na našem fakultetu i razmišljam kako su uopće uspjeli postati tako kvalitetni mladi ljudi uz sav pesimizam, probleme i nelogičnosti koji ih trenutno okružuju. Naravno, svako društvo ima one koji su lijeni i nesposobni. Razlika je u tome što uspješna društva ne puštaju takve ljude na vrh, odnosno na pozicije gdje se odlučuje. Isto tako, nikada nisam bila u obrazovnom sustavu gdje su oni koji prepisuju i imaju loše ocjene takve “face” kao u našem sustavu. Smatram da je vrijeme da izađemo iz tog imaginarnog oblačića gdje smo svi isti i gdje je sve relativno. Nismo svi isti. Neki su sposobni, neki su nesposobni. Neki su moralni, neki varaju. Neki su mediokriteti, neki su posebni. Koliko god se mi trudili, ne idu oboje pod istu kategoriju'', zaključuje.

O problemu prepisivanja među mladima razgovarali smo i s uglednim znanstvenikom Ivanom Đikićem koji je naglasio da s učenicima treba raditi i svakodnevno im objašnjavati zašto je znanje, a ne samo učenje važno. Mladim ljudima poručio je da vjeruju u svoje znanje pa i kada izgleda malo i nedovoljno za velike školske programe.''Odgovarajte iz svojih glava, mislite slobodno i znajte da svaka misao, svako originalno znanje je vrijedno i osigurat će Vam napredak u životu i zadovoljstvo stvaranja nečeg novog. S druge pak strane prepisivanje je kopiranje nekog drugog i ukazuje na slabosti obrazovnog sustava i društvenih vrijednosti koje usađujemo djeci'', poručio je.