Horor sustava: Djeca koja nemaju kamo otići, beskonačna suđenja i neadekvatne kazne za pedofile

Zbog svoje ekstremnosti, slučaj s Paga dobio je najveću medijsku pozornost, a jednako tako odjeknuo je slučaj oca koji je pokazao iznimnu okrutnost i neviđeno nasilje prema svojoj maloljetnoj kćeri.

Pročitajte i ovo uskoro na slobodi Otkriveni novi detalji o stravičnom slučaju zakopanih beba: "Roditelji su uvjereni da je njihovo ponašanje bilo sukladno Božjim zakonima" pala odluka Roditelja zakopanih beba uskoro izlaze na slobodu: Sud prihvatio žalbu

Javnost je s pravom ogorčena i ljuta zbog sustava, koji prema mišljenju mnogih, ne funkcionira. Svi, naravno, traže krivca i postavljaju pitanje odgovornosti.

Zagrebačko psihološko društvo očitovalo se na svojoj stranici o slučajevima nasilja nad djecom i tematiziralo problematiku upravo o odgovornosti kada se nasilje dogodi.

Najveću odgovornost imaju oni koji imaju najviše moći

Napominju kako je neophodno govoriti o odgovornosti, ukoliko se kvalitetno želi rješavati pitanje nasilja nad djecom. Ističu kako, ono što je zajedničko svim sustavima jest to da su oni u direktnoj nadležnosti ministara koji su pak direktno odgovorni predsjedniku/predsjednici Vlade RH. Također napominju kako najveću odgovornost snose oni koji imaju najviše moći, a to su (u ovom slučaju) nedvojbeno oni koji odlučuju.

"Odlučuju o tome koliko će sredstava uložiti u sustave i stručnjake koji se bave zaštitom najboljeg interesa djeteta. Odlučuju o tome hoće li se pri tome voditi preporukama i znanjem struke ili političkim interesom i vlastitim vrijednosnim sustavom. Odlučuju hoće li odmahnuti rukom ili neće u trenutku kada ih se pozove na odgovornost.

Hoće li naime najbolji interes djece konačno i istinski, a ne samo prigodno i deklerativno, biti postavljen kao jedan od prioriteta na svim razinama na kraju i unatoč svemu pitanje je političke volje i odluke", navode na svojim stranicama.

Stanje u praksi

Za kraj su naveli nekoliko crtica koje oslikavaju stanje u praksi, a za koje smatraju da podupiru tvrdnju kako se ne radi o teškoćama u radu samo jednog sustava:

• Postupak za kaznena djela na štetu djece pred općinskim sudovima u prosjeku traje 469 dana, dok na županijskom sudu postupak u prosjeku traje 478 dana (3)

• U prosjeku od prestanka zajedničkog života pa do postupka vještačenja o roditeljskoj skrbi prođe 3.1 godina (1)

• Prošle je godine u Dječjem domu Zagreb smještaj van obitelji (radi njihove zaštite) bio potreban za 210 djece, no bilo je moguće osigurati ga samo za njih 98

• U 2016. godini za počinjenje kaznenog djela bludnih radnji nad djetetom u 50% slučajeva počiniteljima je izrečena uvjetna osuda (3)

• Stručnjak koji provodi mjeru stručne pomoći i potpore obitelji u ostvarivanju skrbi o djetetu plaćen je 400kn mjesečno za odlaske u obitelj jednom tjedno kao i suradnju sa vrtićima, školama, eventualno uključenim drugim ustanovama te pisanje izvješća

• U sustavu zdravstva na pregled (kada je u pitanju mentalno zdravlje) dijete čeka minimalno par mjeseci, a ponegdje i šest mjeseci do godinu dana

• Kada smo (ispred ZPD-a) upitali koliko stručnih suradnika radi u školskom sustavu odgovor nadležnog ministarstva bio je: "Postupajući po zahtjevu Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se te informacije nalaze“ (Iz Dopisa upućenog ZPD-u od strane Ministarstva)

• Kazneni i Obiteljski sudovi nisu povezani što znači da je moguće da sutkinja/sudac koji donosi primjerice odluku o oduzimanju prava na život s djetetom ne mora znati ako su istovremeno roditelji kazneno nepravomoćno osuđeni radi zlostavljanja ili zanemarivanje djeteta.