Diljem Hrvatske građani viđaju veći broj zmija, a u Slavoniji su posljednjih tjedana posebno česti prizori zmija u dvorištima. Stručnjaci kažu kako velik broj zmija u Hrvatskoj nije opasan za život ljudi, zapravo u Hrvatskoj žive samo tri vrste zmija otrovnica. "To su riđovka (Vipera berus), poskok (Vipera ammodytes) i planinska riđovka ili žutokrug (Vipera ursinii macrops). Najviše je ugriza poskoka", rekao nam je Zoran Tadić i detaljno opisao u kakvim područjima i uvjetima žive te zmije.
Poskok voli suho pa je u brežuljcima, riđovka obitava u nizinama u vlažnoj travi i grmlju
Pročitajte i ovo
"Poskok živi na suhim, kamenitim/polukamenitim mjestima obraslim grmljem i travom. Bude na takvim lokacijama čak i u vrlo rijetkim, ne gustim šumama. Sjeverne lokacije na kojima živi poskok (npr. područje Hrvatskog zagorja, Medvednica, Kalnik itd.) obično su okrenute južnije, ali to nije uvijek tako.
Riđovka je suprotnost poskoku što se tiče temperatura koje voli. Ona je tzv. hladna zmija i ne voli temperature iznad 24 stupnja. Kod nas riđovki ima puno u vlažnim nizinama Slavonije. Negdje su vrlo brojne, ali se skrivaju i ljudi mogu biti u okolišu u kojem je puno riđovki, ali ih uopće ne mogu vidjeti jer su skrivene, uglavnom od visokih temperatura. Zbog toga što više vole niže temperature, aktivnije su u proljeće, tijekom ožujka i travnja. U Slavoniji ljeti obično izađu van nakon kiše kratko se osunčati, tj. zagrijati, ali ne previše jer, kako sam rekao, više vole niže temperature. Zbog takvih specifičnih okolišnih uvjeta riđovka je jedna od najzahtjevnijih zmija za držanje u terarijima, za razliku od poskoka", rekao je Tadić.
Otrovnice i u okolici Zagreba
Stručnjak objašnjava da je zmije, i tamo gdje ih ima, jako teško vidjeti i naći, a ima ih i u Zagrebu.
"U Zagrebu poskoka ima na nekim lokacijama na Medvednici, a riđovki na nekim lokacijama koje su nizinske i dobro zatravljene, s dosta grmlja, obično je to u blizini kakve vode. Na jugu, po planinama južne Hrvatske, poskoka i riđovki ima na istim lokacijama jer su više planine pri vrhu hladnije, pa i riđovka može opstati. Za riđovku je najvažniji čimbenik preživljavanja u okolišu temperatura - ona ne smije biti iznad 24 stupnja. Ako je viša, sve se riđovke sakriju na kakvo hladnije mjesto. Suprotno tome, poskok voli toplo, ne prevruće, kao što je bilo ovih dana. Najviše sam poskoka našao na temperaturama između 24 i 27 stupnjeva, kad je vani bilo poluoblačno ili oblačno, pred kišu, kad je atmosferski tlak nešto niži od normale", kaže profesor i ističe da, suprotno uvriježenom mišljenju, zmije ne vole visoke temperature.
"Nema 'ljute guje koja se prži na kamenu'"
Kaže da im odgovaraju temperature koje najviše odgovaraju i ljudima: od 25 do 28 °C.
"Niže od toga i zmije će se sakriti od hladnoće, a više od toga i zmije se opet sakriju od topline. U pravilu naši gušteri više vole temperature koje su nešto više od onih za zmije. Ali kad je vani oko 30 °C i više, nećete vani vidjeti niti jednog gmaza. Sve što gmiže sakrilo se da se ne pregrije. Zmije su gmazovi i njihova tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoliša. Dakle, nema 'ljute guje koja se prži na kamenu'. Ljuta se guja od ljutog sunca - sakrije", kaže Tadić.
Treća otrovnica je žutokrug ili planinska riđovka, koja živi na visokim planinama južnog dijela Hrvatske (npr. Velebit, Dinara). "Jako je sličan riđovki i najveći ga dio ljudi uopće ne može razlikovati od riđovke. Osim toga, morate otići na visoke planine da biste ga susreli na planinskim livadama. Hrani se gotovo isključivo kukcima", dodaje stručnjak za gmazove i kaže kako se najčešće mogu sresti riđovka i poskok.
"Poskok puno češće jer ljudi češće planinare nego što idu u vlažne slavonske ravnice. Planinarenje je popularna rekreacija", kaže Tadić.
Od ugriza zmije većina odmah pomisli da je "gotova"
Profesor Tadić godinama radi sa zmijama te i sam ima iskustva s njihovim ugrizom. Kaže da je to jedno vrlo neugodno iskustvo, a brza reakcija je ključna jer, iako rijetko, može doći i do smrti.
"Zmijski je ugriz jako neugodno iskustvo, čak i ljudima kojima su zmije profesija. Znam to po sebi! Prvo što većina pomisli jest da su gotovi. Ugrizi naših otrovnica mogu biti jako neugodni i, pogotovo ako se pravilno ne liječe, mogu dovesti do trajnih oštećenja. U nekim slučajevima može doći čak i do smrtnog ishoda, ali smrtni su slučajevi jako, jako rijetki", rekao je.
Dobro se pripremite za odlazak u prirodu!
"Kada idete u predjele za koje sumnjate da bi u njima moglo biti zmija, obucite dobru, čvrstu obuću (npr. planinarske cipele), ne šećite okolo bosi ili u ljetnim sandalama. Šećite po stazama, a izbjegavajte područja izvan staza ako možete. Ako vidite zmiju, zaobiđite ju, nemojte ju pokušati ubiti jer sve su zmije u Hrvatskoj zakonom zaštićene.
Razmišljajte o riđovki i poskoku kao odličnim istrebljivačima miševa, te zmije pojedu puno malih glodavaca, oni su njihova glavna hrana", kaže stručnjak.
"Prsti tako oteknu da izgledaju kao hrenovke"
Tadić nam je opisao i kako izgleda ugriz zmije te kako bi se trebalo postupiti u tom slučaju.
"Otrovi naših zmija djeluju na tkiva i izravno ih razaraju. Ubrzo nakon ugriza najprije ćete primijetiti da ugrizeno mjesto brzo otiče i da se otok širi dalje. Ako je ugriz bio u prst ruke, prst vrlo brzo otekne, a otok se širi dalje, na dlan i ruku, a zahvati i ostale prste.
Prsti tako oteknu da izgledaju kao hrenovke i gotovo ih je nemoguće saviti! Bol nakon ugriza može i ne mora postojati - neke ljude ugriz jako boli i peče, neke ne, ali svi otiču, i to brzo. Kasnije se na otečenim mjestima često jave veći ili manji krvni podljevi, masnice", objašnjava stručnjak i dodaje kako se mogu javiti i simptomi kao nesvjestica, povraćanje, a kasnije, nakon više sati i vrtoglavice, poremećaji sluha i/ili vida. To je zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju na živčani sustav.
Simptomi na koje osobito treba obratiti pažnju jer mogu dovesti do smrti jesu znakovi alergijske reakcije. "Ako se u nekoliko minuta nakon ugriza javi stezanje u prsima, kratkoća daha, oticanje usnica i lica, otežano disanje i gušenje, čak i nesvjestica, to je znak da je otrov izazvao alergijsku reakciju. Takva se reakcija u imunologiji zove reakcija brze preosjetljivosti ili anafilaktička reakcija i može, zbog naglog pada krvnog tlaka, aritmije koja se zbog toga javlja te gušenja vrlo brzo biti smrtonosna. Otrov do tada još nije mogao djelovati toksično, ali je djelovao alergijski, što je, na kraći rok, mnogo opasnije. U tom slučaju trebalo bi pri sebi imati injektor s epinefrinom i dati si taj spoj, prema uputama koje dolaze s takvim pripravkom. Ali epinefrin nije lijek za alergijsku reakciju i jedino što možemo jest njime nešto zaustaviti/odgoditi daljnji razvoj alergijske reakcije. Najbolja je pomoć u takvim situacijama osobu što je prije moguće prebaciti u bolnicu jer će liječnici znati suzbiti daljnji razvoj anafilaktičke reakcije. Napominjem da anafilaktička reakcija može biti brzo smrtonosna jer se simptomi brzo razvijaju, u roku od 5 do 10 minuta, i brzina je od presudne važnosti", ističe Tadić i objašnjava što učiniti ako nema alergijskih reakcija.
"Ako ugrizeni dio tijela samo i dalje otiče, treba samo zamotati zahvaćeni dio u prvi zavoj, naglašavam da se ne smije stezati, i ugrizenoga prebaciti u najbližu bolnicu što je prije moguće jer liječnik mora spriječiti daljnje širenje otrova i oštećenje tkiva.
Što se nikako ne smije činiti?
"Ugrizeno mjesto NE SMIJE se isisavati, rezati i podvezivati ili, pokušati spaljivati ranu. Ne biste vjerovali, i to su ljudi radili, iako ne na ovim geografskim širinama. Ne smiju se piti nikakva alkoholna pića jer alkohol samo pospješuje širenje krvnih žila", naglašava Tadić i dodaje kako je jedini pravi lijek za suzbijanje, to jest liječenje simptoma trovanja zmijskim otrovom zmijski antiserum koji se dobiva najčešće iz krvi konja, iako se ponekad koriste i ovce.
Serum pomaže, ali nije čaroban lijek
"Serum se dobiva tako da se konjima, najčešće nekim unaprijed utvrđenim režimom, ubrizgava zmijski otrov. Nakon nekog vremena, oni u svojem tijelu razviju specifične molekule koje zovemo antitijela, a koja mogu neutralizirati otrov. Kad razina antitijela u krvi konja postigne zadovoljavajuću razinu, njima se vadi krv, odvoji se krvna plazma i iz nje se, različitim biokemijskim postupcima, izoliraju antitijela. Ona se još mogu dodatno obraditi i onda se pakiraju kao pripravak za upotrebu kod ljudi. Treba reći da zmijski antiserum nije čarobni lijek koji će vam odmah ukloniti simptome trovanja. On će samo spriječiti da se simptomi dalje ne razvijaju i zato ga treba dati što je prije moguće, i to samo u medicinskoj ustanovi, po mogućnosti u bolnici. To je zato što i zmijski antiserum može izazvati alergijsku reakciju, stoga ga treba davati pod liječničkim nadzorom", kaže profesor. Naglašava kako osoba nikako ne smije davati sama sebi serum jer to može biti vrlo opasno, pa i smrtonosno.
Najbolji serum bio je od Imunološkog, uvezeni su razrijeđeni
Tadić kaže kako je najbolji antiserum za liječenje simptoma ugriza europskih zmija otrovnica proizvodio Imunološki zavod iz Zagreba, ali, nažalost, on se više ne proizvodi.
Posljednje zalihe seruma proizvedene su u Imunološkom zavodu 2018. godine kad je zavod zbog poslovnih problema ostao bez dozvole za rad. Vlada je u lipnju objavila kako preuzima Imunološki zavod te najavila revitalizaciju te važne institucije.
"Ugrizi se mogu liječiti i uvoznim antiserumima, ali oni su jako skupi, a vrlo su razrijeđeni. Stoga je ugrizenom potrebno dati više bočica kako bi se kontrolirali simptomi ugriza. To poskupljuje liječenje na više tisuća eura! Osim toga, neka istraživanja pokazuju da su se ti antiserumi, u nekim slučajevima, pokazali nedostatnima u suzbijanju simptoma ugriza naših otrovnica. Zmijski antiserum sličan onom Imunološkog zavoda proizvodi još jedino institut Torlak iz Beograda. Zove se Viekvin", zaključuje profesor Zoran Tadić.
