Duško Kostić bi jednoga dana mogao biti učitelj. Za sada je, ipak, samo na praksi. U razredu u školi u Belom Manastiru se već osjeća kao kod kuće, a trema je zauvijek nestala. Učiteljica Margita Deanović njegova je mentorica već tri godine. 'Ide mu, prihvaća savjete. Normalno, treba se pripremati, treba puno učiti, treba imati iskustva za ovaj posao, ali on je na dobrom putu', rekla je Margita. Duško voli kršiti nepisana pravila. On je student, a ima 35 godina. Upisao je učiteljski fakultet, gdje su muškarci manjina. I jedan je od tek nekoliko Roma u Hrvatskoj koji će imati fakultetsku diplomu. 'Ponosan sam što sam Rom zato što mogu biti svijetli primjer ostalima', kaže Duško za Provjereno.
Pročitajte i ovo
Čazim Haliti kaže da je u osnovnoj školi bio jedini Rom. On ima 20 godina. Rođen je na Kosovu, ali odrastao je u Sisku. Nakon srednje medicinske škole upisao je radiologiju na zdravstvenom učilištu u Zagrebu. A u planu je i magisterij. 'Samom svojom pojavom u javnosti upravo pobijam ono što ljudi misle negativno o Romima', kaže Nura Isamilovski. Nura je gradsko dijete. Odrasla je u središtu Zagreba, kao jedinica. Njezina majka završila je osnovnu, otac srednju školu. A ona studij farmacije. Od malena su je, kaže, učili da joj znanje može otvoriti sva vrata. Upravo zato, da budu primjer mlađim Romima, pristali su ispred naše kamere govoriti o Romima i fakultetu. Dva pojma koja su osobama s predrasudama možda i nespojiva.
'Hrvatska je napravila puno, ali ne dovoljno'
'Kad sam bio treći ili četvrti razred onda su učenici starijih razreda na nas vikali da smo cigani, prljavi', ispričao je Duško. 'Predrasude su ono tipično za Rome. Romi su ti koji se ne žele školovati, Romi su ti koji kradu, koji prose. Romi su ti koji odgajaju djecu u smislu da u biti samo iskorištavaju svoju djecu, da im nije bitno obrazovanje', dodaje Nura. Njezinim roditeljima bilo je itekako bitno. Oboje su radili i ustrajali u njezinom školovanju. Bila je odlična učenica, oslobođena mature. I bez problema se upisala na fakultet. Uz posao farmaceuta, Nura je i zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Ušla je u politiku jer se želi boriti za bolju budućnost romske djece. 'Hrvatska je napravila puno, međutim nije napravila dovoljno', kaže Nura.
Putem maila mi se javila jedna djevojčica koja me je vidjela na televiziji. Napisala mi je da sam joj uzor i da se nakon toga upisala u srednju školu. To mi je jedno od najvećih dostignuća Čazim je jedan od 25 studenata Roma u Hrvatskoj koji primaju stipendiju Ministarstva obrazovanja. I jedan je od uzornijih. Prosjek ocjena, kaže, otprilike 3,8. Izravan upis na velik broj fakulteta, stipendije, smještaj u domu, subvencija putnih troškova. Već nekoliko godina na taj način Hrvatska potiče Rome na ostanak u školi. Ipak, prošle godine ih se iz osnovne škole ispisalo 136, a iz srednje škole 52. 'Mislim da društvo okreće glavu od Roma. S obzirom na to da se ne možemo vaditi i da je tradicija Roma da se ne žele školovati i da se rano udaju odnosno rano stupaju u brakove, tradicija ne smije biti iznad zakona. Znači djetetu se mora omogućiti pravo na osnovno školovanje, a što se tiče maloljetničkih brakova, oni su zakonom zabranjeni. Znači, ne možemo se vaditi na to da je tradicija Roma da se žene rado i da prekidaju školovanje moramo obavezati državne institucije da provode svoj posao', objašnjava Nura. Odgovornost je prvenstveno na roditeljima, i svakako na školi! 'Onaj tko zna za takvu situaciju, važno je da to prijavi CZSS, ali i policiji. Jer ukoliko prijavi službama, službe su dužne reagirati', kaže Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu.
Uspješni članovi romske zajednice
Duško je odrastao u Belom Manastiru, gdje i danas živi. Susjedi su mu njegovi rođaci, ali s njima ne dijeli ambicije za školovanje. Ne libi se pozvati ih na odgovornost i reći da ne vode dovoljno brige o djeci i njihovom obrazovanju. Kad odrastu pojedini uspješni i obrazovani Romi ne žele reći da su Romi. Svi naši sugovornici poznaju takve osobe. 'Zato što je to za njih, da ne kažem omalovažavajuće, jer većina njih nemaju žene Romkinje i onda im je to da ne kažem evo neka predrasuda ili stereotip o njima što će ljudi govoriti', rekao je Duško.
Nura, Duško i Čazim bili su manjina među učenicima. Nisu bili izdvojeni u posebne razrede. Roditelji su inzistirali da govore hrvatski jezik, ali i da njeguju romski. Zato su danas uspješni članovi romske zajednice i ne srame se to reći. 'Putem maila mi se javila jedna djevojčica koja me je vidjela na televiziji. Napisala mi je da sam joj uzor i da se nakon toga upisala u srednju školu. Ja sam je kasnije upoznala i to mi je jedna od najvećih dostignuća koje sam samim ulaskom u politiku napravila i mislim da je to najveća sreća koju čovjek može postići', rekla je Nura. Nemar roditelja. Društvo koje zatvara oči pred dvostrukim standardima. Neujedinjeni romski lideri. To su razlozi koje navode kao prepreke na putu prema boljoj budućnosti romske djece. Tim više je bitno da se čuju priče koje se ne uklapaju u naučenu sliku o Romima. Zato Nuru, Čazima i Duška slobodno možemo smatrati istjerivačima predrasuda, a njihovo oružje je jedno od najmoćnijih, oni se za svoj narod bore znanjem.
