Vijeće Europe objavilo je u petak dokument u kojem se pojašnjavaju detalji iz Istanbulske konvencije koji su se i u Hrvatskoj pokazali najspornijima a to su rod i spol, odnosno uvođenje rodne ideologije.
Pročitajte i ovo
Dokument (aid-memoire) sastavio je Jörg Polakiewicz, direktor Ureda za pravno savjetovanje i međunarodno javno pravo Vijeća Europe, još 11. siječnja ove godine, no tek je sada deklasificiran.
Dokument se sastoji od četiri poglavlja: u prvom se objašnjava svrha Konvencije i obaveze koje proizlaze iz njezine ratifikacije, drugo poglavlje detaljno objašnjava termin rod i obaveze domaćeg zakonodavstva, dok se treće i četvrto poglavlje zovu “Nema obaveze u Istanbulskoj konvenciji da domaće zakonodavstvo pravno prepozna treći spol” i “Nema obaveze u Istanbulskoj konvenciji da se dozvole istospolni brakovi”.
Tako se u prvom poglavlju navodi kako je osnovni cilj dokumenta:
- zaštititi žene od svih oblika nasilja i spriječiti, kazniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji;
- pridonijeti uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i promicanje stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca, uključujući osnaživanje žena
- izraditi sveobuhvatni okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoći svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilju u obitelji.
Nadalje, u drugom poglavlju ističe se da nasilje nad ženama ne može biti iskorijenjeno bez ulaganja u jednakost među ženama i muškarcima. Kad je riječ o pojmu "rod", pravnici pojašnjavaju da je u Konvenciji temeljen na dva spola - muškom i ženskom, odnosno da je riječ o “društveno izrgađenim ulogama, ponašanjima i aktivnostima koje pojedino društvo smatra primjerenim za žene i muškarce”.
Istanbulska konvencija smatra da su definicije “roda” i “spola” odvojeni koncepti kao što je potvrđeno u nediskriminacijskom principu u članku 4. Konvencije. “Termin 'rod’ prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine ‘žena’ i ‘muškarac’ koji se rabe u Konvenciji”.
U poglavljima tri i četiri pojašnjava se da zemlje koje je ratificiraju Istanbulsku konvenciju ne prihvaćaju i obavezu da njihovo domaće zakonodavstvo pravno prepozna treći spol kao i da se leglaiziraju istospolni brakovi. Pojam “treći spol” (ponekad se koriste termini “treći rod” ili “međuspol” ili drugačije) odnosi se na osoeb koje se ne identificiraju ni kao muško ni kao žensko. Konvencija te pojmove ne spominje ni izravno niti sadrži bilo kakve materijalne ili proceduralne obaveze vezane za pravni status trećeg spola, transrodnih ili transseksualnih osoba. Ona ne zahtijeva od država da dodijeli određeni pravni status međuspolnim ili transrodnim osobama.
Kao što je slučaj i s prepoznavanjem trećeg roda, nema referenci koje traže pravno prepoznavanje istospolnih brakova - teme koja nije obuhvaćena Konvencijom.
U zaključku dokumenta navodi se da Istanbulska konvencija poziva na rodno razumijevanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja kao temelja za sve mjere za zaštitu i podršku žrtvama. No, svaka pozitivna mjera u tom smjeru jasno je ograničena opsegom i ciljevima Konvencije. Konkretno, Istanbulska konvencija ne podrazumijeva obavezu pravnog prepoznavanja trećeg spola ili osiguravanje pravnog prepoznavanja istospolnih brakova.
Isto tako, za države koje ratificiraju konvenciju nema obaveze da moraju uključiti u formalno obrazovanje kurikularne edukativne materijale koji se specifično odnose na homoseksualnost i/ili transrodnost.
Protivnici Istanbulske konvencije u Zagrebu su u subotu organizirali prosvjed. Više čitajte OVDJE.
Istanbulska konvencija - pravno tumačenje by Anonymous KAcG5j5xX on Scribd
