U jeku prijepora oko Istanbulske konvencije koju je Hrvatska potpisala još 2011. godine, postavlja se pitanje, zašto ona nije ratificirana još za vrijeme Vlade Zorana Milanovića od početka 2012. do kraja 2015. Na to je pitanje u intervjuu za Novi list odgovorila tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.
''Procedura je takva da za svaki međunarodni ugovor za ratifikaciju priprema Ministarstvo vanjskih poslova i onda ga šalje nadležnom ministarstvu. MVP je pripremio sve za ratifikaciju i poslao ga ministarstvu koje je vodila Milanka Opačić koje je bilo nadležno. O tome smo vodili dosta rasprava. Ona je u isto vrijeme kao potpredsjednica Vlade bila zadužena za rezanje troškova jer je Hrvatska bila u procesu prekomjernog deficita. I morali smo stalno dokazivati smanjenje tog deficita. Njezin je argument bio da ne možemo sada ratificirati Konvenciju koja nameće dodatne troškove državi, većinom u njenom resoru, u situaciji u kojoj moramo reducirati prekomjerni deficit i što prije izaći iz cijelog postupka. To je bio njen argument zbog čega ne ratificirati'', rekla je Pusić.
Tadašnji premijer to je, kaže, prihvatio. ''Ja sam smatrala da je to s troškovima na dugačkom štapu, jer je potrebno vremena da se sve što je u Konvenciji realizira. Glavni razlog zašto to nije bilo tako veliko pitanje jest to, da apsolutno nitko nije smatrao da je tu na bilo koji način išta kontroverzno. I da će se, ako se ne ratificira ove godine, ratificirati sljedeće. Jedini SDP-ovi argumenti u našim raspravama su bili dodatni troškovi u situaciji kada smo se borili protiv prekomjernog deficita. Tada je upravo HDZ prozivao vladu zato što ne šalje Istanbulsku konvenciju na ratifikaciju u Sabor'', objašnjava Pusić.
Smatra da razlozi prijepora oko Istanbulske konvencije ne leže u pitanju roda. ''Na početku piše da je spol ono s čim se rodiš, dakle biološka karakteristika, a rod su društvene uloge i zadaće koje pojedino društvo pripisuje ženi, odnosno muškarcu. Da između toga postoji razlika dovoljno je pogledati, primjerice, saudijsko i norveško društvo. To su društva koja pripisuju različite uloge i zadaće i jednom i drugom spolu. Konstatacija i spoznaja da postoji društvena konstrukcija uloga je stara koliko i ljudsko mišljenje i ovo samo uzima tu činjenicu u obzir. Medutim, mislim da su stvarni razlozi javnog prijepora sasvim drugi'', kaže Pusić.
Na pitanje o konzervativnijim stavovima vezanim za rod Davora Ive Stiera, kaže: ''Očito mu je sporna neka situacija u HDZ-u. Nije mu bila sporna ta ista terminologija koja se koristi vrlo široko, baš u području za koje je on dobio nagradu kao najbolji eurozastupnik. Tu se koristi pojam rod u svakoj drugoj rečenici. Nema ni jedne razvojne politike u kojoj se taj pojam ne bi koristio. Tu se puno više radi o izbijanju na površinu, kroz tu temu, jednog sukoba koji nije karakterističan samo za HDZ, nego i za puno drugih konzervativnih i stranaka desnog centra u Europi. I to oko toga koliko daleko desno ići. To je jedan razlog zašto je ovaj konflikt poprimio takve razmjere. HDZ je na izborima 2015., ali i 2016., uveo u parlament, a kroz to i na javnu pozornicu, neke potpuno marginalne stranke ili pojedince koji su do tada postojali u hrvatskom društvu, ali s minimalnom podrškom javnosti. Dovođenjem u Sabor oni su dobili puno širu publiku što je pridonijelo tom samom raslojavanju u HDZ-u i naštetilo jedinstvu u toj stranci. Druga komponenta ima veze s biti Istanbulske konvencije, a to je pitanje je li nasilje u obitelji javna ili privatna stvar'', rekla je Pusić, pa dalje objasnila:
''Postoji izražen stav na desnici, pa tako i u Hrvatskoj, da obiteljsko nasilje treba zatvoriti iza četiri zida. Da je to nešto što se događa unutar obitelji i da unutar obitelji treba ostati. Očito je da u HDZ-u ima puno ljudi koji tako ne misle, ali ima i onih koji tako misle. A ima i izvan HDZ-a ljudi koji tako misle, a koji su njihovi koalicijski partneri ili koji imaju vrlo velik utjecaj na situaciju u njihovom biračkom tijelu. Ta ideja da nasilje, ako je obiteljsko, treba ostati iza zatvorenih vrata, je vrlo opasna.''
