Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Mjesto radnje: Banski dvori. Vrijeme radnje: 30. prosinca 2009.


Na zatvorenoj sjednici Vlada je obilježila Institut Ruđer Bošković kao središnju točku skladištenja radioaktivnog otpada. Odluku je trebao provesti Državni Zavod za zaštitu od zračenja. No, naišao je na – kočnicu.

Ravnateljica Instituta, dr. Danica Ramljak deset mjeseci odbija potpisati ugovor kojim bi IRB na dugotrajni rok postao meta radioaktivnog otpada iz cijele Hrvatske, ali i izvora koji se slučajno zateknu unutar naših granica.

Građani su ogorčeni, kao i većina stručnjaka. Smatraju kako se odlukom krše kriteriji Unije po kojima odlagalište ne smije biti u naseljenoj zoni, već na geološki stabilnom terenu i pod zemljom.

>> Odlagalište radioaktivnog otpada u Zagrebu!

A upravo je Unija ta zbog koje je odluka, kako smatraju ekolozi, donesena – ishitreno. Naime, da bi zatvorili poglavlje 15 pristupnih pregovora, odlagalište otpada niske i srednje radioaktivnosti mora postojati. Kako bi se to pitanje što prije riješilo, Unija je za uređenje Ruđera dala oko 2 milijuna eura.
Ravnateljica navodi kako je Ugovor nedefiniran i nejasan, a zbog sigurnosti zaposlenika Instituta i građana, imenovala je Savjetodavno povjerenstvo za njegovu doradu koje je naglasilo:

'Ugovor, kojim bi se Institut na dulji rok obvezao na skladištenje cjelokupnog radioaktivnog otpada s područja RH neprihvatljiv je zbog stalnog povećanja rizika koji bi nastao s povećanjem količine uskladištenog materijala, pri čemu treba naglasiti da se provremeno skladište (PSRM) IRB-a nalazi na vrlo nepovoljnoj lokaciji (gusto naseljeno, trusno područje) za odlaganje većih količina opasnih materijala.
Eventualno potpisivanje Ugovora o proglašenju PSRM-a privremenim središnjim skladištem za nisko i srednje radioaktivni otpad iz RH, bilo bi opravdano samo uz uvjet da se Vlada RH i ostale nadležne institucije potpisnice Ugovora obvežu da će u roku ne duljem od pet godina od potpisivanja istog, riješiti pitanje trajnog odlaganja uskladištenog radioaktivnog materijala na stručan, ekonomski i zakonski prihvatljiv način na lokaciji trajnog odlagališta koje bi trebalo izgraditi u RH
.'

Ravnateljica koja je dosada izbjegavala istupe u javnosti navodi:

'Ravnatelj je jedini krivično i materijalno odgovoran za sve osobe koje se po bilo kakvoj osnovi nalaze u prostoru Instituta na kojem dnevno radi oko 900 stalno zaposlenih te više od 200 vanjskih suradnika. Institut se nalazi u neposrednoj blizini centra Zagreba i prometnica kojima dnevno prolazi velik broj ljudi te bih potpisivanjem ovakvog Ugovora na sebe preuzela odgovornost i za te ljude'.

Pritisak na ravnateljicu – ne prestaje. Iz Instituta potvrđuju kako Vlada užurbano planira njezinu smjenu zbog neposluha.

'Podržavam napore Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, ali Ugovor koji nije jasno definiran ne želim potpisati ni pod cijenu smjene. Zanima me kako se misli dugoročno skladištiti radioaktivni otpad u centru Zagreba, a da se ne razmišlja o trajnom rješenju'.