Opasne predrasude da autizam izaziva cjepivo i da se može "izliječiti" raznim "protokolima" kojima se u tijelo unose štetne kemikalije mogu biti pogubne za ljude koji im se podvrgavaju. Ako netko tvrdi da može izliječiti autizam - laže. No pružanje pravilne podrške osobama u spektru ključno je za njihovu kvalitetu života.
"Autizam se ne treba liječiti zato što autizam nije bolest. Autizam je neurodivergentnost, što znači da mozak jednostavno drugačije funkcionira od neurotipičnog mozga, ali i dalje je to način na koji mozak funkcionira. Dakle, ne liječi se", kaže Maja Bonačić, jedna od rijetkih stručnjaka u Hrvatskoj osposobljenih za dijagnosticiranje autizma i pružanje terapije sa osobama u spektru.
"Potiče se djecu da budu sretna i da se razvijaju kroz neurodivergentnost", dodala je Bonačić.
Koje su najunčikovitije terapije?
Poremećaj sa spektra autizma je prvenstveno poremećaj socijalne komunikacije popraćen s još nekoliko simptoma poput govorne ili motoričke stereotipije ili repetitivnih ponašanja, specifičnih interesa, senzornih teškoća te rigidnosti oko rutina i ritualna ponašanja. Kako su istaknule odrasle autistične osobe s kojima smo razgovarali u sklopu serijala Destigmatizacija poremećaja sa spektra autizma, jedan od ključnih problema je nerazumijevanje autističnih osoba jer se do sad autizam uglavnom gledao izvana i nije se u obzir uzimala perspektiva samih autističnih osoba. U posljednje vrijeme sve je više inkluzivnih istraživanja, kakvo se provodi i u Hrvatskoj (o kvaliteti osnovnoškolskog obrazovanja djece u spektru), u kojima uz stručnjake sudjeluju i osobe s autizmom kako bi se pronašao što bolji model pristupa rješavanju problema s kojima se suočavaju autistične osobe, a koji nisu uvijek vidljivi izvana.
Pročitajte i ovo
Psihologinja Bonačić nam je otkrila koje su terapije najunčikovitije za rad s djecom u spektru autizma.
"Najučinkovitije terapije su one koje bi bile za bilo koje dijete, a to su one kroz igru. One podučavaju djecu kroz prihvaćanje, kroz razvijanje njihove igre i razvijanje njihovih sposobnosti. Ta terapija je zapravo zabavna djeci. Ne treba i ne smije biti teška da bi funkcionirala, nego treba biti kroz igru. Jer djeca su najviše motivirana kroz igru i najbolje rade. Ne terapije za stolom, pogotovo ne u dobi do šeste godine života. Nije ideja drilanje. Ono što uvijek kažem je nemojte raditi djeci sa autizmom ono što ne biste neurotipičnoj djeci", objasnila je psihologinja.
Nažalost stručnjaka je malo, a liste čekanja su duge pa je roditeljima i skrbnicima potrebno i puno strpljenja. Brza rješenja ne postoje i najvažnije je djeci pružiti podršku kakva je njima potrebna u skladu s njihovim specifičnim potrebama. Jedan od pristupa koji može biti štetan je terapija na kojoj se radi samo na djetetovom nepoželjnom ponašanju.
"Hrvatska nažalost preuzima neke negativne trendove, nikako da preuzme pozitivne trendove. Kod nas su sad in te neke bihevioralne modifikacije, koje se bave autizmom isključivo kao problemom i ne bave se unutarnjim svijetom djece, nego samo kako ih izdresirati da imaju ponašanje koje odobrava okolina. Pri čemu je uvijek model takvog ponašanja neka imaginarna savršena djevojčica kakva ne postoji u stvarnosti", ističe Bonačić.
Svako dijete ima specifične potrebe i prema tome se treba krojiti terapija
Svako autistično dijete je specifično i treba mu se pristupiti individualno.
Pročitajte i ovo
"Srećom, postoje terapije koje koriste igru. Ne mora to biti samo terapija igrom. To može biti floortime i neke kolege rehabilitatori i logopedi rade kroz igru. Dakle nije to samo jedna konkretna terapija koja će pomoći univerzalno djeci, nego uvijek gledamo procjenu djetetovih potreba", kazala je Bonačić i dodala da tu procjenu rade psiholozi. Oni gledaju koje snage i deficite ima dijete te koji su djetetovi interesi, da bi kroz igru radili na smanjivanju disharmonije.
"Nikako ne smijemo zaboraviti socio-emocionalni razvoj", zaključuje psihologinja te dodaje kako često u praksi vidi djecu koja su naučila "izverglati" što god ih se učilo, a zapravo su nesretna.
NAPOMENA
S obzirom na to da neke osobe iz spektra i skrbnici osoba iz spektra preferiraju različite nazive, u želji da poštujemo i jedne i druge, u serijalu članaka o Destigmatizaciji poremećaja sa spektra autizma smo koristili dva oblika: osobe s autizmom i autistične osobe. Oba su termina jednakovrijedna te je na osobi na koju se odnosi da odluči koji izraz joj više odgovara.
Sadržaj je nastao u sklopu projekta Poticanja novinarske izvrsnosti 2021. Agencije za elektroničke medije.
