Liste čekanja su rak-rana hrvatskog zdravstva koju do sada nije uspio izliječiti nijedan ministar. Štoviše, kao da je rana s vremenom sve šira i dublja pa razotkriva i sve druge probleme teško bolesnog zdravstva. Zdravstva koje bi trebalo liječiti bolesne pacijente. Začarani krug u kojem, naravno, deblji kraj izvlače – pacijenti. Iako bi baš oni trebali biti u fokusu zdravstvenog sustava jer tako je obećavao svaki resorni ministar. Teško je to zamisliti onima koji i 2023. na svoju pretragu koja ponekad život znači moraju čekati križajući mjesece u kalendaru.
Tko je kriv za liste čekanja, zbog čega su one toliko nerješiv problem i kako ih smanjiti u serijalu "Jesu li liste čekanja liste umiranja?" pitali smo ljude iz struke, one koji predstavljaju i liječnike i pacijente.
"Teško je uprijeti prstom u jednu osobu, u jednu instituciju – tu su odgovorni i HZZO kao osiguravajuće društvo i Ministarstvo i zdravstvene ustanove koje pružaju usluge. Koliko god mi kritiziramo ministarstvo, oni su samo jedna karika u lancu", smatra dr. sc. Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Ističe kako je veliki problem loša umreženost pa liste čekanja koje objavljuje HZZO zapravo nisu odraz pravog stanja i pacijenti tek kad kontaktiraju zdravstvenu ustanovu saznaju da će umjesto tri mjeseca čekati tri puta duže.
"Odgovornost je podijeljena, a nitko nije preuzeo inicijativu da se to promijeni. Zašto nijedna zdravstvena ustanova nije napravila plan i program kao u nekim drugim europskim zemljama, gdje javne bolnice rade 24/7? Pacijentu koji treba obaviti važan pregled ne bi bio problem doći u 3 ujutro. To je sigurno jedan od načina kako se mogu smanjiti liste čekanja", kaže Karačić Zanetti.
"Besplatno i dostupno, ali nije ostvarivo"
Ima i u Hrvatskoj takvih svijetlih primjera, poput kardiokirurgije splitskog KBC-a, kojima je to uspjelo. Ministarstvo zdravstva dalo je naputak bolnicama da se na kraju ove godine niti na jedan dijagnostički postupak ne čeka duže od 270 dana, odnosno devet mjeseci. Traži se veća iskorištenost dijagnostičkih uređaja, rad u dvije smjene, a ravnateljima se ukazuje i na nejedaku učinkovitost pojedinih liječnika u pružanju istih usluga.
"Prijedlog i inicijativa su dobri, ali kako natjerati zdravstvene ustanove da to provedu i hoće li biti ikakvih sankcija za one koji to ne naprave? Hoće li onda tih 270 dana biti granica kada će se pacijentu reći da ide pretragu napraviti privatno i da će mu HZZO refundirati trošak, ali onoliko koliko pretraga košta u bolnici jer privatnik može naplatiti tri puta višu cijenu", pita predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
"Cijeli je naš zdravstveni sustav crno-bijel. S jedne strane imamo sve, jer su sve zdravstvene usluge besplatne i de facto dostupne na papiru, ali kad vam treba pregled, onda ga ne možete dobiti. Besplatno i dostupno, ali nije ostvarivo", kaže Karačić Zanetti dodajući kako bi se i kod pacijenata trebala stvoriti svijest o troškovima zdravstvenog sustava, odnosno koliko košta, primjerice, pretraga ultrazvuka ili magnetske rezonance koju su obavili.
Obavili, ali mnogi po svoj nalaz nikad nisu došli, govori dr. med. Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL).
"Politika je najodgovornija za liste čekanja. One postoje u cijelom svijetu, nemojmo se zavaravati, no činjenica je da su se kod nas stvari malo otele kontroli. No, to nije zato jer liječnici ne rade. Kod nas definitivno postoji hipertrofiranost, potreba za određenim dijagnostičkim pregledima, što se vidi iz činjenice koliko ima nepodignutih radioloških nalaza. Toliko o tome koliko su ti pregledi bili potrebni", kaže doktorica Šmit ističući da odgovornost leži i na pacijentima.
"Ljudi su navikli i za zanoktice ići kod bolničkog liječnika"
Drugi dio problema, dodaje, počiva na godinama devastiranoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
"Brojni ljudi nemaju svojeg liječnika opće medicine, ginekologa, pedijatra i sve se to, nažalost, slijeva prema bolničkom sustavu. Pacijenti traže primarnu skrb u bolnicama. Ako ne možete kod liječnika korigirati terapiju za masnoće ili tlak, onda ćete dobiti uputnicu za specijalistu u bolnici. Reda nema, sustav spojenih posuda počeo se urušavati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Godinama se nisu raspisivale specijalizacije za obiteljsku medicinu. Imamo liječnike koji su stari preko 60 godina, nema ih tko zamijeniti. Ambulante se gase, nakon što liječnik ode u mirovinu ne dolazi novi, pacijent se prebacuje kod drugog liječnika kojemu je on već 2565. po redu i ne može mu se posvetiti koliko bi trebao. Onaj tko je trebao voditi računa o sustavu nije to radio", tvrdi predsjednica HUBOL-a.
No, sad smo tu gdje jesmo. Može li se ostvariti Berošev plan o maksimalnih 270 dana čekanja na sve dijagnostičke pretrage do kraja godine?
"To se ne može izvesti", rezolutna je Šmit.
"Ako će Ministarstvo naći čarobni štapić i nas poduplati kao Gremline tako što će nas iza ponoći zaliti vodom, onda možda to i riješi. Možda će se odlučiti za solomonsko rješenje i upućivati pacijente kod privatnika. S druge strane, tjerati ljude da smanjuju vrijeme koje će posvetiti pacijentu tako što će ići nauštrb kvalitete stvar je na koju ne bi trebalo ni pomišljati, a kamoli da se tako nešto naredi", kaže predstavnica bolničkih liječnika.
Smatra kako dodatni prekovremeni sati za bolničke liječnike mogu biti samo stvar izbora.
"No, iz svog vlastitog iskustva znam da to obično ne ide bar bez pasivne agresije i s metodama uvjeravanja koje baš nisu prijateljske. Ovaj plan izvediv je samo na dobrovoljnoj bazi i kod pojedinaca koji nemaju zahtjevni privatni život. To će možda ići na neke kratke staze, možda s nekim neprijateljskim uvjeravanjima, možda će ići kod određenog broja ljudi, ali da ćete dobiti neku kritičnu masu koja će to moći odraditi - čisto sumnjam, bez da ste zagrebli u pravi uzrok problema i krenuli ga rješavati od korijena, a to je primarna zdravstvena zaštita. Ljudi se nesmiljeno šalju na kojekakve pretrage i preglede jer se prebacuje odgovornost. Većina liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema naprosto dovoljno vremena za posvetiti se pacijentu. A oni su danas navikli i za zanoktice ići u bolnicu kod specijaliste. U drugim državama 70 posto svih problema u zdravstvu rješavaju obiteljski liječnici", govori Šmit.
Za kraj podcrtava kako za početak rješavanja lista čekanja treba prvo ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu, a specijalisti se, dodaje, trebaju baviti samo onim uskim dijelom problema koje obiteljski liječnik nije u stanju riješiti.
"Da je primarna zaštita jača, sustav bi bio bolji"
Predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) dr. med. Nataša Ban Toskić samo se u dijelu koji se tiče osnaživanja primarne zdravstvene zaštite slaže sa šeficom Udruge bolničkih liječnika.
"Da je primarna zdravstvena zaštita jaka, vjerojatno bi i sustav bio bolji. Oko 140 ordinacija koje su zadane u sustavu više ne postoji, oko 160 nema liječnika već samo sestre pa ih pokrivaju drugi u dvostrukom radu, u sljedećih 200 ordinacija rade doktori koji su stariji od 65 godina, dakle u startu nedostaje 500 obiteljskih liječnika. Kada tome dodamo da je u 2168 ordinacija 800 liječnika starije od 60 godina, možemo reći da će u idućih pet godina pola stanovnika Hrvatske ostati bez obiteljskog liječnika", pojašnjava Ban Toskić.
Međutim, ne slaže se da su obiteljski liječnici oni koji pune liste čekanja što, kaže, potvrđuju i podaci koje je nedavno o potrošnji uputnica po vrstama dijagnostičkih pretraga objavio HZZO.
"Najčešće su korištene uputnica za laboratorij, za mikrobiološki laboratorij pa za radiološke pretrage – razne rendgene i ultrazvuk. Mi koristimo dijagnostiku koja je bazična. Broj uputnica za razne specijalističke i konzilijarne pretrage nije mjerilo rada obiteljskih liječnika niti generiranja lista čekanja. Bolnički liječnik obično napiše koje pretrage treba napraviti, ali uputnice ispisuje obiteljski liječnik. Sva predoperacijska obrada također se radi preko uputnica obiteljskih liječnika. Svakog 167. pacijenta kojeg vidimo upućujemo na Objedinjeni hitni prijem, što je fantastično s obzirom na uvjete u kojima radimo i da kroz naše ordinacije dnevno prođe 200 tisuća pacijenata. Ne možemo mi sve riješiti na 'Dobar dan, što vam je?'. Veliki broj kontrolnih pregleda također je teško izbjeći jer se s pacijentom dolazi u konflikt kad kaže: Ali meni je rečeno da dođem", govori Ban Toskić.
S obzirom na to da je Hrvatska jedinstven primjer u Europi jer u obiteljskoj medicini mogu raditi liječnici koji dolaze direktno s fakulteta moguće je, kaže šefica KoHOM-a, da liječnici koji su neiskusni lakše upućuju na pregled kod bolničkog liječnika.
"Za liste su najodgovorniji HZZO i ministar"
"Liste čekanje ovise o izvršiteljima u bolnicama, koliko daju termina za određenu pretragu, a velike su razlike među ustanovama. Zašto su liste takve treba pitati one koji ih formiraju i organiziraju. Činjenica je da medicina napreduje, da naši pacijenti po zakonu imaju pravo na najbolju moguću skrb koja je dostupna. Kako pacijentu za kojeg smatrate da bi nešto trebalo napraviti po najnovijim smjernicama reći: 'Ma ne trebate to'. Osobno smatram da bi bilo najkorektnije da svaki liječnik naruči pacijenta na one pretrage koje je osobno indicirao. Znači, ako liječnik u bolnici indicira što se dalje od obrade treba raditi, onda pacijentu te termine i osigura. A ne da se čovjek vraća amo-tamo, očajan jer ne zna kome da se obrati", smatra Ban Toskić.
Što reći pacijentu kada na pretragu treba čekati pola godine, godinu dana?
"Ponuđeni termini toliko su ponekad daleko da mi je neugodno. Teško mi je. Niti ja mogu pomoći čovjeku niti si on sam može pomoći. Onda mu kažem: 'Nažalost, morat ćete osobno otići naručiti se na šalter.' Nama je, naime, ponuđeno 10 do 15 posto termina u slotovima. Recimo za ultrazvuk dojke praktički se nemoguće naručiti u Zagrebu, čeka se 9, 12 ili 15 mjeseci. Teško se naručiti oftalmologu, fizijatru... Naravno da će oni koji si to mogu platiti otići kod privatnika. To ne treba nikome reći, to se zna", govori Ban Toskić i za kraj zaključuje:
"Za liste čekanja najodgovorniji su HZZO i ministar. A kako bi se našlo rješenje potreban je timski napor onih koji upravljaju ustanovama i onih koji upravljaju sustavom. Svi smo mi pacijenti i čovjek doista treba biti zabrinut. Generalno, nešto jako ne valja."
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
