Pred kamere Provjerenog bili su voljni stati svi glavni akteri afere, graditelji nadstrešnica, naručitelji, voditelji natječaja i koordinatori postavljanja.
Pročitajte i ovo
'Štimanje' natječaja
Sredinom 2008. grad raspisuje dva odvojena natječaja. Jedan za izgradnju 600 nadstrešnica i drugi za izgradnju isto toliko temelja. Franjo Sakmardi koji je godinama gradio nadstrešnice, priča kako su mu već na prvi pogled natječaji su bili sumnjivi. 'Natječaj je raspisan za 600, a znalo se da tolko ne treba, da neće trebati i da je to teško isfinacirati', rekao je Sakmardi.
U natječaju grad Zagreb postavlja uvjete tako da na natječaju može pobijediti samo jedna tvrtka, TŽV Gredelj. Željko Horvat iz ureda za graditeljstvo Grada Zagreba poručuje kako se sporni uvjet postavio kako bi se grad osigurao.
Na natječaju Gredelj je dobio posao vrijedan 35 milijuna kuna. No, iako se tražila, kako tvrde iz grada, jaka i iskusna tvrtka, Gredelj nije imala nikakvih iskustava pri gradnji nadstrešnica. Posao preusmjerava drugoj tvrtki. Tvrtka Vental, Željka Šelendića, dobrog prijatelja Milana Bandića, preuzima gradnju nadstrešnica na sebe. I sam Šelendić je, pred kamerama Nove TV, potvrdio da Gredelj nije imao nikakvih uvjeta u svojem pogonu za gradnju nadstrešnica, dok svoje poznanstvo s Bandićem ne smatra sukobom interesa.
'Nisu znali' da se može graditi s jeftinijim materijalom
Daljnji razvoj situacije dodatno baca sumnju na legalno poslovanje grada. U samome natječaju Grad Zagreb je izričito tražio da se nadstrešnice grade od skupljeg i kvalitetnijeg inoksa A316, takozvanog morskog inoksa, te su se prema tome inoksu korigirale i cijene, da bi se u konačnici nadstrešnice su građene sa 40% jeftinijim inoksom A304.
Željko Horvat opravdava odobravanje za promjenu materijala prvotnim nepoznavanjem grada Zagreba. Odnosno priča kako je u trenutku raspisivanja natječaja grad želio samo najbolje, dok su tek kasnije shvatili da će im kvalitetniji inoks biti preskup.
Ipak zbog goleme razlike u cijeni, Gredelj, odnosno Vental, zauzvrat obećava da će sagraditi i 80 reklamnih citylight vitrina.
Sagrađeno upola manje od planiranog zbog neriješenih dozvola za gradnju
Sakmardi smatra da je smiješno 'nismo znali' opravdanje grada, upravo zato jer u Zagrebu radi velik broj građevinskih stručnjaka koji su morali znati cijenu jednog, odnosno, drugog inoksa prije nego se uvrstio taj uvjet u natječaj. Također smatra da je protuvrijednost u vitrinama puno manja u stvarnosti od novca koji je isplaćen prvotno za kvalitetan inoks, te da je na ovaj način, grad oštećen za najmanje 7 milijuna kuna.
Potom, nagli kraj radova. Veliki plan gradnje 600 nadstrešnica jednostavno se zaustavlja na 355. nadstrešnici. Stalo se zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa između Grada Zagreba i građana Zagreba. Grad Zagreb raskida ugovor s Gredeljom, a umjesto planiranih 35 milijuna, isplaćuje Gredelju 20 milijuna kuna.
'Nepredviđeno' čišćenje i osiguravanje gradilišta koštalo 4,5 milijuna kuna
Na drugom odvojenom natječaju za izgradnju temelja pobjeđuje Tvrtka Gamont. No njima je unaprijed isplaćeno 8 milijuna kuna za svih 600 nadstrešnica. U Gamontu nemaju nikakvu namjeru vratiti gradu novac. Smišlja se rješenje, razlika u milijunima se odjednom zavodi pod nepredviđene radove.
Tako da je Grad Zagreb za nepredviđene radove, tvrtki Gamont, isplatio 6.300.000 kuna, najveća od tih stavki je osiguranje temelja, 4.275.000 kuna, a čišćenje nakon završetka radova koštalo je još dodatnih 342.000 kuna. Franjo Sakmardi smatra da je to nemoguće. 'Ne može vrijediti 4 milijuna jer osiguranje temelja svodi se na četri metalne šipke i 15 metara crvene trake upozorenja i šta tu ima koštati više od tristotinjak kuna dnevno po nadstrešnici ja ne znam', rekao je Sakmardi.
Iako nam je službeno odgovoreno iz USKOKA kako se ne mogu davati podaci o tome tko se i zašto istražuje, neslužbeno doznajemo da se cijela istraga oko preplaćivanja nadstrešnica približava kraju. Pravu cijenu radova, nije teško doznati. Samo treba otkriti tko se uistinu okoristio krivom cijenom, odnosno gdje je nestao novac?
