Joj divote, u Zagrebu je u slavu umjetnosti otvorena cijelo stoljeće iščekivana zgrada glazbene akademije. I odmah pomislismo: da nam je barem svaki dan ovako, ali nije. Naspram divote u Zagrebu, cro-cirkus u Osijeku.
Pročitajte i ovo
Najbitnije informacije
Pregled tjedna: Najvažnije događaje u posljednjih sedam dana donosi Ivana Petrović
Bilo je svega
Pregled tjedna: Najvažnije događaje proteklog tjedna donosi Ivana Petrović
Glavaša su iz Mostara doveli na ročište s Vrkićem kojeg je tužio za klevetu. Svaki je stigao sa svojim uzdanicama. Ovaj sud je tužna slika Hrvatske, sraz bivših bliskih prijatelja, čije se prijateljstvo zbog interesa rasplinulo kao balon od sapunice. Vrkić inače gradonačelnik Osijeka još i traži izuzeće suda u vlastitom gradu za koji je i odgovoran.
Još jedna slika bezočnosti hrvatskih političkih struktura, pupčano navezanih najprije na one stare pa potom jedni na druge. Lovrić Merzel je došla u Sabor, prisegnula pa ostala bez imuniteta, ali i ostala u Saboru tako neimuna raspravljati o nama.
Jutros prisegnula, popodne joj ukinuli zastupnički imunitet!
Danas je zadnji dan potpisivanja za referendum o promjeni izbornog sustava. Vlast očito skupa s HDZ-om nema političke volje izborni sustav promijeniti po mjeri građana. Ova kampanja je pokazala kao i prošla - dvije stvari. Metode diskreditacije koje proizlaze iz totalitarnog obrasca funkcioniranja političkih stranaka te slavenski personalizam koji će Hrvatsku koštati i već je košta na svim područjima. A to vam je sadržano u čuvenoj rečenici: ''Neću dati potpis jer mi se ne sviđa Željka Markić''. Takvu vrstu personalizma nemaju ni Germani ni Anglosaksonci, a nakon pada Berlinskog zida osvješćuju ga i korigiraju Slaveni zemalja s tradicijom državnosti. Zato su i uspješni.
Predsjednik je smijenio svog glavnog analitičara Dejana Jovića, sveučilišnog profesora davno poznatog i vrlo dosljednog u svojim unitarističkim stavovima. Usporedio je nedavni referendum u Škotskoj i hrvatski referendum o neovisnosti - što spada u sferu ezoterije, a ne znanosti utemeljene na činjenicama, ali Jović na to ima pravo kao profesor. Ali ne i kao predsjednikov savjetnik. I tu je glavna razdjelnica. Jovića, Jugoslavena po opredjeljenju i britanskog đaka, je angažirao još Žužul po klasičnoj diplomatskoj bravuri.
On i Sanader su Londonu htjeli pokazati da oni više nisu Tuđmanov HDZ. Poslije ga je naslijedila gospođa Kolinda koja se, eto, ne sjeća zašto ga je razriješila. Svi se ovdje zapliću u laži k'o pile u kučine.
Osim Dejana Jovića, on je, takav kakav je, jedini jasan. U Hrvatskoj je osim slavenskog personalizma, na djelu i radikalni oportunizam. Najprije svi šute, a onda kad se nekoga smijeni - udri. Valjda bi trebalo biti obrnuto - kritizirati dužnosnika dok je na vlasti. To bi bilo demokratski. I joj si ga nama ako glavna tema predsjedničke kampanje bude Dejan Jović. Ili tko ide, a tko ne ide u crkvu. Ovo zadnje bi Sveti Augustin da je živ žestoko osporio. E tranzicijo, teška li si…
Nastavlja se saga naziva: Mađari bi kao zatvorili rafineriju u Sisku, a naši kao ne daju. Sad i jedni i drugi traže novu analizu profitabilnosti rafinerije. U međuvremenu ministar Lalovac ufino upozorava da nam prijeti bankrot. To je inače grozan mehanizam na kojem su padali totalitarni sustavi ili vlasti koje pod zastorom demokracije vladaju po tom obrascu. Berlinski zid nije pao zbog građanskog neposluha, već zbog financijske neodrživosti hladnoratovskog poretka. U nas će se očito rezati još i više. Samo ne znamo gdje.
Poruka koja za Kurban-bajram stiže iz Hrvatske, itekako je važna u vremenu u kojem je i u nas i našem okruženju odjednom otkriven proces koji postoji već dugo, a to je stvaranje radikalnih islamističkih skupina. Imamova poruka je važna i zbog korekcije javnog prostora u kojem se brka uzrok i posljedica, religija i politički islam, šerijat i zločinačka samovlast. Kuran i varijacije na temu te svete knjige. Imamova poruka je važna i zato što u Hrvatskoj konkretno nije organiziran još niti jedan znanstveni skup o opasnosti islamizma niti sveučilišta imaju katedre za orijentalistiku. I HAZU i znanost po običaju ne čitaju znakove vremena.
A Charles Aznavour pjeva: ''Tužna je Venecija u proljeće kad ljubav umire''. Zato se Clooney u Veneciji odlučio oženiti u jeseni. S odvjetnicom za ljudska prava, a ne glumicom. Cure će zaključiti je li ipak malo ostario ili je još uvijek neodoljiv. Ako je i ovo prvo, ima u tome šarma. Nemojte cure samo o Clooneyju s muževima!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook