Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

'Ovo je američka priča', komentirala sam potkraj srpnja sve izvjesniju slovensku deblokadu hrvatskih pregovora na kavi s prijateljicom, analitičarkom u jednom europskom institutu za međunarodne odnose.


 

Vezani članci Slika nije dostupna Velika očekivanja od susreta Kosor i Pahora Slika nije dostupna Tuerk iznenađen Sanaderovom ostavkom

Povod tog komentara uz kavu bio je govor pred senatskom komisijom Jamesa Foleyja kandidata za novog veleposlanika SAD-a u Zagrebu. Pritom je gospodin Foley 'podsjetio' Ljubljanu kako Washington 'ima velik ulog u jugoistočnoj Europi, a njezina je budućnost vrlo važna za američke šire strateške ciljeve'. Dan poslije, ili čak prije, ne sjećam se točno - državna tajnica Hillary Clinton pozvala je u D.C. slovenskog ministra vanjskih poslova Samuela Žbogara. Kosor se potom sastala s Pahorom u Trakošćanu i prije 5 dana postignut je politički dogovor o načinu rješavanja slovensko-hrvatskog graničnog spora.

Sanaderova ostavka označila dekompresiju u odnosima sa Slovenijom

Atmosferi i naizgled lakoći rješavanja hrvatsko-slovenskog političkog 'klinča' očito je pridonijela i ostavka premijera Sanadera. Ona je označila dekompresiju u odnosima sa Slovenijom. Nakon ostavke Amerika se intenzivno uključila i zapravo predstavljala stožernu snagu tihe diplomacije. U svim, za SAD bitnim interesima, Washington postaje glavni grad EU. Tako je bilo 2004. s ulaskom u EU zemalja kako to Amerikanci kažu 'nove Europe', tako je bilo i 2007. ulaskom Rumunjske i Bugarske. Sanader jednostavno nije shvatio da Hrvatska, ako nešto želi pokrenuti, mora igrati isključivo na američku kartu. Ne prodati se američkoj karti, već mudro igrati. U tom smislu Sanaderova vanjska politika nije bila jasna, bila je 'lelujava' i nekoncizna. S Washingtonom su oko Hrvatske bili suglasni Berlin i Pariz. Već tradicionalno kad je Balkan u pitanju ne i London.

Sanaderove krive procjene stigle na naplatu

Sve Sanaderove krive vanjskopolitičke procjene nisu proizašle iz njegove nesposobnosti, već velikog ega i osobnih ambicija. I odjednom su stigle na naplatu. Istodobno, nije na vrijeme shvatio da međudržavni sporazum s britanskim premijerom kroz, mislim točku 3 'vladavina prava' samo može legalizirati njihov ulazak u sektor naše nacionalne sigurnosti, ali nikako i deblokadu pregovora. Bivši nije prozreo da samo Washington može kazati svojim prijateljima u Londonu da nalože Carlu Bildtu i Ljubljani da se izlaz iz hrvatske blokade pronađe. I sve to zbog, kako je rekao ambasador Foley, 'širih američkih interesa na jugoistoku Europe'. That's it!

Kosor za razliku od Sanadera nije sebi govorila 'vi'

U tom smislu nedavna izjava šefa Bavarske, demokršćanina Edmunda Stoibera 'kako je Sanader podnio žrtvu za Hrvatsku' nikako ne stoji. Bivši premijer očito koristi svoja osobna prijateljstva ne bi li se održao na političkoj sceni .Gotovo je. Jadranka Kosor za razliku od Sanadera nije sama sebi govorila 'vi' i utvarala da sve zna te da sve može sama. Pa, obećavajući svašta, lupala glavom gdje stigne. Ne, ona je ojačala poziciju Ministarstva vanjskih poslova i svih raspoloživih policy-makera ,onih užasno važnih ljudi iz sjene koji do sada u diplomatskim strukturama pored 'svemogućeg' premijera nisu smjeli zucnuti.

Kosor sastankom poručila 'sada ja vladam'

Dogovor s Pahorom nju je iz prisilno postavljene premijerke, Suzane, ili kako su je već zvali, pretvorio gotovo pa u lidericu. A Sanadera u luzera. Kosor je neki dan ženski lukavo otišla s njim na ručak. Svjesno mu je nabacila malo PR-a, prihvativši njegov poziv u restoran i previše ne inzistirajući da se njih dvoje - kako je predlagala - nađu u stranci. Nije to bila poruka da 'Sanader vlada iz sjene'. Sasvim suprotno, bila je to poruka 'sada vladam ja, i ja odlučujem'. Kosor podupire i predsjednik Mesić jer je nestabilna vlada zadnje što bi njemu u ovome trenutku odgovaralo.

Milanović se ponaša poput uvrijeđene primadone

Ipak linija koja dijeli lidericu od luzerice za Kosor je još uvijek tanka. Opozicija je proziva da je utajila što je de facto dogovorila s Pahorom te da ideja o arbitražnom sudu iz tzv. drugog Rehnovog prijedloga nije ono što je podržao hrvatski parlament. Te tvrdnje, prije svega gospođe Pusić su točne. Sabor je, naime, vladi dao placet da postupa po prvom Rehnovom prijedlogu tzv. 'take it, or leave it' koji je Hrvatska bila prihvatila. Drugi, za Hrvatsku neprihvatljiv Rehnov prijedlog, koji pretpostavlja slovenski dodir s međunarodnim vodama, međutim NIJE GOTOV DOGOVOR, već samo OKVIR za proces pregovaranja o rješenju graničnog pitanja koji će tek početi. To posebno ne razumije šef najjače oporbene stranke Milanović koji dan prije sastanka Kosor-Pahor u Ljubljani poput uvrijeđene primadone nije došao premijerki na konzultacije oko najvažnijeg hrvatskog strateškog pitanja. I to zato jer ga nije obavijestila na vrijeme!

Pregovori su odvojeni od rješenja spora

Premijerka bi se na krilima neprijepornog uspjeha mogla u startu poskliznuti ne predstavi li Vlada doista Saboru nove polazišne točke oko pregovora sa Slovenijom. I zbog transparentnosti i zbog lakše parlamentarne kontrole. Tim više što proces 'igara' započet još za Janšine vlade neće bit nimalo lak. Slovenija već sad najavljuje da neće odblokirati svih 14 već 11 poglavlja. Uz to, rijetko tko se bavi suštinskom stvari dogovora Kosor-Pahor. Proces pregovora jest odvojen od rješenja graničnog spora, ali je U KONAČNICI s granicom vezan…Jedno uvjetuje drugo.

Haag je za Hrvatsku prvorazedno političko pitanje

Hrvatska ne može u punopravno EU članstvo ne dogovori li se način na koji će se rješavati granični spor. Slovenija je kao zemlja EU članica time kroz dogovor Kosor-Pahor zadržala primat, mehanizam kojim Hrvatsku može blokirati u finišu, u postupku ratifikacije pristupnog ugovora! S druge strane, teško je za povjerovati da bi se i premijerka i hrvatska diplomacija igrali s tako osjetljivim pitanjem kao što je državni teritorij. Osim toga, borba dviju frakcija (London i sateliti vs. Pariz-Berlin) oko koncepcije proširenja Unije nije nestala. Štoviše, paralelno s pregovorima o granici sa Slovenijom, Bruxelles će opet na n-tu potenciju aktivirati 'šećer koji dolazi na kraju' zvan Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Onaj koji je po Stoiberu 'podnio žrtvu za Hrvatsku' to je pitanje stalno relativizirao kao pravno. A ne aktualizirao na način što u stvarnosti Haag jest - za Hrvatsku prvorazredno i sudbinsko i političko pitanje!

>> Arhiva