Odgovarajući na pitanja obrane, tužiteljstva i sudskog vijeća Krnjak je kazao da nije davao nikakve zapovijedi za uhićenja osječkih Srba i njihovu likvidaciju na Dravi.
Isto je ponovio nakon što su u sudnici spomenuta gotovo sva imena njegovih navodnih žrtava poput Alije Šabanovića, Milutina Kutlića, Bogdana Počuče, Jovice Grubića, Petra Ladnjuka i Milenka Stanara. Osim spomenutih, u optužnici se navodi i nekoliko do danas neidentificiranih žrtava koje su ubijene ili nestale u Osijeku 1991.
Krnjak tvrdi da nikada nije čuo niti za ime Radoslava Ratkovića, žrtve s Drave koji je, prema optužnici, pao u rijeku, nakon što su mu pripadnici Krnjakove Samostalne uskočke satnije pucali u glavu. No, Ratković je ipak preživio, preplivao do druge obale i skriven u grmlju gledao još neke likvidacije.
Odbacujući sve tvrdnje iz optužnice Krnjak je kazao da njegova skupina uopće nije djelovala u Osijeku, nego na crti bojišnice i u neprijateljskoj pozadini.
Kao i prvooptuženi Branimir Glavaš, kazao je da je bio žrtva
policijskih i medijskih pritisaka, pa mu je nakon uhićenja iz stana oduzeto mnogo osobnih stvari, od malokalibarske puške do popisa 400 članova dragovoljačke udruge Slavonije i Baranje te zapisnik o Glavaševu ispitivanju koji je skinuo s interneta.
Za petosatne rasprave Krnjak je spomenuo i trećeoptuženu Gordanu Getoš Magdić, koja je prema optužnici Uskočkoj satniji dostavljala popise Srba koje je trebalo likvidirati. Rekao je da ju je u postrojbu primio jer je kao predsjednica lokalne HDZ-ove mladeži imala veliku volju za stvaranje Hrvatske, a i otac joj je bio visokopozicionirani dužnosnik tadašnje vojno-obavještajne agencije SIS.
Obrana je zatražila da se i Krnjaka nakon iznošenja obrane pusti iz pritvora, no tužiteljstvo se tome usprotivilo, ističući da je pritvor i dalje nužan.
Sudsko vijeće odluku je najavilo za sutra kada će se nastaviti
suđenje Glavašu i ostalim optuženicima u slučajevima "garaža" i "selotejp".