Josip Perković i Zdravko Mustač na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu proglašeni su krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Osuđeni su na doživotne zatvorske kazne.
Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Müchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.
Vezani članci
Visoki zemaljski sud u Münchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.
"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.
"Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster.
On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).
"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je kako njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster.
Dauster: Do procesa je došlo samo zato jer se prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj
Sudsko vijeće Visokog zemljaljskog suda u Muenchenu nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije, rekao je sudac Manfred Dauster obrazlažući presudu.
"Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako", rekao je sudac Dauster.
"Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara", primjetio je Dauster.
"Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", zaključio je Dauster.
Pohvala hrvatskim vlastima na suradnji
Sudac Dauster osvrnuo se i na opći tijek suđenja koje je trajalo mnogo dulje od predviđenog.
"Ovo suđenje je proteklo u otežanim okolnostima zbog činjenice da je od ubojstva prošlo više od 30 godina".
Dauster je odbacio optužbe iznesene u završnim riječima obrane koja je ustvrdila nije imala uvide u sve spise, posebice one koje se odnose na djelatnost Njemačke obavještajne službe (BND).
Predsjednik sudskog vijeća je zatim pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.
"Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama", rekao je Dauster.
Pohvalio dobru suradnju slovenskih vlasti i istodobno kritizirao lošu suradnje srbijanskih i crnogorskih vlasti te potpuni izostanak bilo kakve suradnje s vlastima u Bosni i Hercegovini. "U toj zemlji nam, zbog specifičnog ustroja, nitko nije mogao reći kome da se obratimo“, zaključio je sudac.
'Đureković je ubijen iz niskih pobuda'
Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda.
Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.
"Glavni motiv je bio ubiti jednog separatista i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ušutkati i fizički i politički. I time obrazlažemo ovo ubojstvo iz niskih pobuda. Da se radilo o ubojstvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo", rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster.
Sud smatra osnovanom tvrdnju iz optužnice po kojoj je Perković zasad nepoznatim počiniteljima predao ključ garaže pokraj Muenchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. ubijen. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa.
"Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara gdje su dočekali Đurekovića“, stoji u obrazloženju presude.
"Krunoslav Prates je svoje svjedočenje iz procesa 2008. na ovom suđenju zanijekao, ali mi to ne smatramo vjerodostojnim. I zbog toga će se Prates morati odgovarati“, rekao je Dauster i usmjerio pogled u smjeru tužiteljstva.
Perković i Mustač možda bi mogli izdržavati kaznu u Hrvatskoj
Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo najavio je u srijedu da će se na doživotnu zatvorsku kaznu Josipu Perkoviću žaliti njemačkom vrhovnom sudu, dok su istodobno tužitelji u potpunosti zadovoljni presudama.
Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo nezadovoljan je presudom i najavio je žalbu. "Mi ćemo već danas krenuti s konzultacijama kako bi što prije zatražili reviziju. Smatramo da je ovo nepravedna odluka koja se ne bazira na činjenicama. Smatramo da je sud u ključnim momentima preskakao obrazloženja i pozivao se na neke stavove tužilaštva", rekao je Nobilo.
Posebice je istaknuo činjenicu da je sud u svom obrazloženju izostavio svjedočenje Vinka Sindičića. "I sud i tužiteljstvo preskaču svjedočenje Sindidčića koje je bilo ključno u presudi Krunoslavu Pratesu. Dakle oni nemaju dokaza da je hrvatska Služba državne sigurnosti inicirala ubojstvo Stjepana Đurekovića", rekao je Nobilo.
Odvjetnici sutužiteljice u procesu, udovice ubijenog Stjepana Đurekovića Gizele Đureković, izrazili su zadovoljstvo presudom. Jedan od odvjetnika, Siniša Pavlović, smatra da će ova presuda imati odjeka u Hrvatskoj.
"Ova presuda će morati imati posljedica i u Hrvatskoj. Ono što je nas posebno zanimalo u ovom postupku jest saznati istinu o tome kako je sustav funkcionirao. Sada tu istinu znamo, arhivi su otvoreni i vrijeme je da ta istina izađe na vidjelo i da se rasvijetli taj dio hrvatske povijesti", rekao je Pavlović.
Tužiteljstvo je također zadovoljno. "Sudsko vijeće je u potpunosti prihvatilo zahtjev državnog tužiteljstva. Sud je zaključio da Đureković ne bi bio ubijen bez naloga optuženih", zaključio je viši državni odvjetnik Lionhard Weiss.
Weiss je najavio mogućnost da nakon pravomoćnosti presude okrivljeni izdržavanje kazne zatvora nastave u Hrvatskoj.
Druga presuda za ubojstvo Stjepana Đurekovića
Izricanje presude počelo je u 9 sati, ali bez pristustva medija koji su mogli snimiti samo početak.
To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena.
Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.
Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.
Državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi prošlog tjedna kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo u sudjelovanje u ubojstvo s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.
Tužiteljstvo smatra da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića.
Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u Ini.
Suđenje se oduljilo zbog velike količine dokumenata
Obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije.
Drugi stup obrane odnosi se na diskreditiranje važnih svjedoka u ovom suđenju poput Vinka Sindičića i Bože Vukušića koje obrana, zbog kriminalne prošlosti, smatra nevjerodostojnima.
Količina materijala i neodazivanje svjedoka produljilo proces
Suđenje, koje je trebalo biti okončano u travnju 2015., odužilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal.
Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.
Hrvatska javnost ispočetka je intenzivno pratila ovo suđenje, posebice zbog okolnosti pod kojima su optuženi Josip Perković i Zdravko Mustač bili izručeni Njemačkoj.
Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014.
Za suđenje se akreditiralo 155 novinara od čega 15 iz Hrvatske, ali je tijekom velike većine ročišta u sudnici bilo tek nekoliko predstavnika medija.
Na početku procesa predstavnici saveznog javnog tužiteljstva najavili su mogućnost pokretanja novih postupaka vezanih uz ubojstva hrvatskih emigranata. (Hina/N.C)
Pravila objave komentara