"Još u 11. mjesecu našao sam prsten na prostoru vojarne u Požegi. Pitao sam na sve strane, prijatelj mi je objavio na društvenim mrežama, zvao sam nekoliko radijskih postaja, išao sam čak u matični ured u Valpovu gdje živim, da po datumu vjenčanja koji je ugraviran pokušam doći do vlasnika, no ništa", priča nam Josip Kokić (32), dočasnik Hrvatske vojske koji radi kao instruktor pješaštva u OSRH-u.
Već mjesecima bezuspješno traži vlasnika prstena. Muška burma od kombinacije žutog i bijelog zlata osim datuma ima ugravirano i žensko ime. Josip ne želi javno reći ni o kojem datumu je riječ ni koja ime je ugravirano.
Želi biti siguran da će mu se, kad vidi prsten, javiti pravi vlasnik, a ne netko tko se želi dočepati vrijednog nakita.
Prsten koji nosi uz sebe u novčaniku želi vratiti muškarcu koji ga je izgubio jer, kaže, suosjeća s njim.
"Znate što? Znam da čovjeku nije lako, ja sam prije četiri godine u polju izgubio svoj vjenčani prsten. Sve sam prešao uzduž i poprijeko. Uzeo sam i detektor metala, ali ništa", priznao je Josip, a na pitanje što mu je supruga na to rekla, odgovara uz uzdah: "A što će mi reći... Bome se naljutila."
Josip pretpostavlja da je prsten izgubio netko od ročnika koji su u studenom u Požegi bili na dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Oni su iz cijele Hrvatske pa misli da zato vlasnika još nije našao. Nada se da će mu se javiti i da će idući put bolje paziti na njega.
