DOBILA PSA NA GODINU DANA 'Nadamo se dati psa spremnog za pomoć u daljenjem životu'

Kassy je štene zlatnog retrivera, koja se školuje kako bi pomagala slijepima, ali i osobama s poteškoćama u razvoju. I trenutno se obučava, ni manje ni više, nego kod ministrice Milanke Opačić.

Pročitajte i ovo ''Paziti koga stavljamo na liste'' Mnogi kao da su samo u prolazu: U ovom sazivu Sabora vlada prava najezda transfera, a politički se dres najlakše skida Skupio puno 'žetončića'' Nova su Bandićeva pojačanja: Vargu čeka jedna od ključnih pozicija zagrebačke hitne pomoći, a što se smiješi Opačić?

Sramežljiva retriverica sada se obučava u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Rade s njom, najviše u uredu, kako bi mogla pomagati slijepima, ali i osobama s poteškoćama u razvoju.

'Nije da se samo mazimo i volimo, moramo i učiti nešto', kaže ministrica Opačić o Kassy, od kojeg se ne odvaja ni u svakodnevnom poslu. Za to vrijeme retriverica uči pravila ponašanja i privikava se.

Predstavljen nacrt zakona o psu pomagaču

'Prvih pet dana smo razmišljali kako ćemo i što ćemo, ali ipak smo prelomili da ćemo se brinuti za nju i učiti je godinu dana i nadamo se nekome dati spremnog psa da mu pomaže u daljnjem životu', kaže Opačić.

Kada prođu početnu obuku psi pomagači vraćaju se u jedinstveni Centar za rehabilitaciju na školovanje i trening.

Voditeljica odjela za uzgoj, socijalizaciju i školovanje pasa pomagača Julijana György Matešić upozorava na važnost dobrog treninga.

'Ako pas nije dobro školovan ili korisnik nije podučen kako ga koristiti, može biti ugrožen život osobe! Svaki pas zahtijeva veliki trud', rekla je Matešić.

Pričali smo s Mladenom Gobcem iz Siska, koji je slijep i ima svog psa.

'Dio je mene, najjednostavnije, da ne bi rekli stereotipno. Moje oči, vezani smo 24 sata', kaže Mladen o svom vjernom pomagaču. Sve što ovaj Siščanin ne može sam učinit će pas, iako se, priznaje, još prilagođavaju jedno drugome.

Dokazana ljubav između vlasnika i pasa - kod nekih hormon sreće rastao 300 posto

'Ne mogu se sad vratiti u sobu, na ručak, u trgovinu - sve radimo zajedno, i kao što ona pazi na mene, ja pazim na nju. Sve je ona meni', rekao nam je.

Ovi četveronošci u mirovinu odlaze sa 7 - 10 godina starosti, ovisno o radnim sposobnostima.
Njihova obuka je iznimno skupa. No, najveći problem je pronaći volonterske obitelji u kojima se moraju socijalizirati.

'Pošto je Centar u stalnoj potrazi za volonterima, užasno nam je bitno da štenci odu na vrijeme u starosti od dva mjeseca kako bi proveli dobru socijalizaciju', rekao nam je Marijan Alfonzo Sesar iz Centra za rehabilitaciju "Silver".

Jer ono što oni uče promijenit će budućim vlasnicima živote. A zauzvrat samo traže - ljubav.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook