Vukovar film festival (Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL)
Vukovar film festival (Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL)

Uoči ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, provjerili smo kakve kulturne sadržaje nudi grad na Dunavu te jesu li njegovi stanovnici zadovoljni kulturnom ponudom grada.


Igor Rakonić, rođeni Vukovarac 2007. godine odlučio je osnovati Vukovar film festival koji se u 11 godina postojanja prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih, ali i regionalnih festivala.

Vezani članci Kolona u Vukovaru (Foto: Dnevnik.hr) Čeka se pravda za žrtve Vukovara, a institucije se ovih dana - hvale brojkama Mislav Bago govori o žrtvama Vukovara (Foto: Dnevnik.hr) "Zašto se čeka više od tri desetljeća da netko bude kažnjen za silovanja Vukovarki?"

„Rođen sam u Vukovaru gdje sam 1990. godine osnovao tvrtku koja se aktivno bavi distribucijom nezavisnih filmova s orijentacijom na kvalitetna europska i svjetska filmska djela. Mnogi naši filmovi godinama su nosili programe prvih filmskih festivala u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme razmišljao sam što mogu učiniti za Vukovar. Logično se nametala ideja filmskog festivala koji bi ubrzao kulturnu obnovu u Domovinskom ratu razrušenog grada. Kako je rijeka Dunav sastavni dio grada odlučio sam iskoristiti tu činjenicu i napraviti festival podunavskih zemalja. Ideju sam objasnio tadašnjoj gradonačelnici grada Vukovara gđi. Zdenki Buljan koja je odnah prepoznala njezinu vrijednost i potencijal, nakon čega smo 2006. godine grad Vukovar i tvrtka postali suosnivači festivala. Riječ je o svojevrsnom javno privatnom partnerstvu na polju kulture“, kaže Rakonić.

Na pitanje kako ocijenjuje kulturnu ponudu u Vukovaru, Rakonić odgovara kako je kultura u gradu Vukovaru iznimno aktivna kroz razne vidove, od programa koje razvija Hrvatski dom Vukovar, Gradskog muzeja koji je prije par godina dobio europsko priznanje za kvalitetu pa do novog Muzeja vučedolske kulture koji pored osnovne postavke u novoizgrađenom predivnom objektu ima daljnje ideje širenja priče o vučedolskoj kulturi.

„Zadnji tjedan u kolovozu, kada se održava VFF privuče 30.000 posjetitelja koji dolaze što zbog ponajboljih europskih i svjetskih filmova koje prikazujemo na festivalu, što zbog glazbenih koncerata koje mi kao organizatori omugućujemo, raznih filmskih radionica i tako dalje“, rekao nam je Rakonić.

Kaže kako za uspjeh VFF-a nema posebnog recepta.

„Ako pogledate programe VFF-a u posljednjih nekoliko godina, vidjet ćete da oni obiluju osvajačima nagrada sa prestižnih filmskih festivala - Cannesa, Berlina, Venecije i dobitnika Oscara. Takvu selekciju kvalitetnih filmova nema niti jedan drugi filmski festival u Hrvatskoj. Do tih filmova došli smo zahvaljujući ustrajnom i fanatičnom radu zbog čega smo prepoznati ne samo u Hrvatskoj nego i cijeloj Europi. To dokazuje i činjenica da je u Vukovaru 2017. godine festival otvorila mađarska redateljica Ildiko Enyedi sa filmom “Tijelo i duša” s kojim je pobijedila na filmskom festivalu u Berlinu. Činjenica da je samo Vukovar ugostio nekog aktualnog pobjednika Berlina, Cannesa ili Venecije dovoljno govori o njegovoj veličini“, kaže Rakonić.

Što misli o kulturi u Vukovaru upitali smo i Dalibora Jurišića, stručnog suradnika u vukovarskom Hrvatskom domu te redatelj predstava amaterske kazališne skupine Scene Martin.

Otkriva nam kako je kroz amatere prošlo više od dvadeset Vukovaraca, a u predstavama koje trenutačno igraju ili se pripremaju sudjeluje ih petnaestak.

„Ljudi su se većinom sami javili na oglas o pokretanju skupine, a neki su došli preko postojećih članova ili su vidjeli naše predstave i poželjeli nam se priključiti. Dosad smo postavili tri kazališne predstave - Buba u uhu, Hebemu miša i Publika to voli - a završavamo i četvrtu: Čekaonicu Marine Vujčić. Nastavljamo raditi nove predstave i namjeravamo pojačati i gostovanja i svoju prisutnost u gradu. Stalno smo otvoreni za nove članove. Nastojimo postati nešto što se u životu Vukovara podrazumijeva, živahan dio društvene i kulturne gradske svakodnevice“, otkriva Jurišić.

Ističe kako  vukovarska kulturna ponuda ima svojih prepoznatljivih elemenata.

„Osim što ima stvari koje drugi nemaju, ima i prostora za nove stvari. Ono što meni nedostaje, to je snažniji i raznolikiji život izvan gradskih i državnih ustanova. Taj vid kulturne aktivnosti kod nas je trenutačno sveden na folklorna i slična društva“, kaže Jurišić.

Napominje kako je odnos vukovarskih kazališnih amatera iz Scene Martin prema Gradu posredovan Hrvatskim domom, gradskom ustanovom unutar koje djeluju, pa je potpora Grada onolika koliku ustanova traži i uspijeva ispregovarati.

„Zasad se većim dijelom financiramo novcima Ministarstva kulture, a u zadnje vrijeme pokušavamo se domoći i europskih sredstava. Ne vidim nikakve goruće probleme i mislim da za vukovarsku kulturu ne trebamo biti zabrinuti pod uvjetom da svi koji to trebaju imaju na umu kako se kultura ne događa sama od sebe niti preko noći, nego je nešto što se razvija dugotrajnim, temeljitim i osmišljenim radom. Ono što mi se čini jest da svi imamo puno posla na razvoju publike i premošćivanju razmrvljenosti društva po mnogim osnovama“, rekao nam je Jurišić.