Prepucavanje predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića neizostavan je dio bilo kojeg njihova obraćanja javnosti. Ne prođe nijedna izjava da se njih dvojica ne osvrnu jedan na drugoga, zbog čega ne treba iznenaditi nisko mišljenje građana o političarima.

Galerija


Gotovo da nema dana, prigode ni događaja da nas premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović ne počaste nekom izjavom u kojoj vrijeđaju jedan drugoga.

"Na prvi pogled, ali samo na prvi pogled, vidimo besplatan show program najviših dvojice najviših dužnosnika u Hrvatskoj", rekao je sociolog Renato Matić i dodao: "Zrak nam se naplaćuje. Zašto bi nešto bilo besplatno? Prema tome, platit ćemo to."

Slično je rekla i Gordana Vilović, profesorica Fakulteta političkih znanosti: "Sigurno može izgledati kao predstava jer se mnogi uveseljavaju predstavama predsjednika i premijera."

S druge strane, psihijatar Milan Košuta smatra da bi njihovo vrijeđanje moglo označiti začetak autentičnijeg pristupa javnog djelovanja.

"Ok, ima vrijeđanja, ali možda je to neminovnost", smatra.

"Nije bitno ono što vidimo, nego ono što ne vidimo, i onda si postavljamo pitanje zašto nam se prikriva to što ne vidimo. Jesu li to korupcijske afere, odluke koje ćemo jako skupo platiti? A rezultat tih odluka je masovni odlazak ljudi iz zemlje?", dodaje Matić.

Probleme poput tih naslućujemo i sada, ali ih zamagljuju govorničke sposobnosti najmoćnijeg dvojca u zemlji. Milanović je o Plenkoviću rekao da "do jučer pojma nema o ničemu, ne radi svoj posao, a danas svima prijeti i riga vatru kao plameni jazavac", a Plenković mu nije ostao dužan: "Da sam on, vjerojatno bih rekao da je on 54-godišnji šmrkavac."

"Što žele da mi zapravo ne vidimo?"

Na pitanje hoće li sjesti s premijerom i riješiti razmirice, Milanović je odgovorio: "Gdje, u krilo? Pretežak sam. On bi stalno sjedio. Nema sjedenja, nismo anemični."

Postavlja se pitanje je li takav diskurs srozao kulturu govora ili podigao slobodu govora.

"To je jedan stupanj razvoja demokracije jer mi tek 30 godina imamo demokraciju", rekao je Košuta.

Suprotno tome, Vilović smatra da bi sve što imaju reći trebali govoriti na neki drugi način.

"Bili bi uvjerljivi, ali oni su prošli i oratorske škole i natjecanja i čini se da se nadmeću tko će od njih imati bolju varijantu jednog kratkog istupa", rekla je.

Matić smatra da to rade kako bi među građanima skupljali političke poene.

"Vidim da dobar dio njihovih analitičara vidi da se dobar dio ljudi na to hvata. Možemo raspravljati o tome je li to u redu, je li to pristojno, treba li nam to, ali si uvijek moramo postaviti pitanje zašto nam to priređuju. Što žele da mi zapravo ne vidimo?" rekao je.

Nekada kolege, danas suparnici

Predvode li predsjednik i premijer standarde komunikacije u općoj populaciji, pa će niski udarci biti uzor građanima u svakodnevnom ophođenju? Smije li običan građanin ono što na svome radnom mjestu smiju predsjednik i premijer? Kolika se količina neformalnog izražavanja u formalnim situacijama može tolerirati?

"Kada bih ja izgovorila grubu riječ online ili u dvorani nekom od svojih studenata, isti bih čas bila na stegovnom postupku", rekla je Vilović.

Plenković je rekao da je "sjeme mržnje 2016. posijao Milanović", a Milanović je rekao da je premijer "dolazio kod mene doma u Bruxelles, mene i moje žene" i dodao: "Bili smo ok."

Ipak, Plenković tvrdi suprotno: "Nismo mi nikakvi stari ni veliki prijatelji. Mi smo bili kolege u ministarstvu koji su popili nekoliko kava '94., '95."

 

Ako predsjednik i premijer kao dijelovi sustava ne djeluju u skladu, nego su u opreci u dodirnim točkama svojih djelokruga, funkcionira li sustav ili tek njegovi dijelovi funkcioniraju kao svrha samima sebi jer kao cjelina više ne mogu obavljati drustveno korisnu zadaću?

Matić smatra da je "prikrivanje stvarnih problema trenutačno glavna medijska zadaća političara".

Vilović je istaknula da "premijer radi sve i stalno ponavlja koliko je pomogao da se u koroni sačuvaju radna mjesta, a predsjednik pokušava u okviru svojih ovlasti ponavljati ono što misli da je u ovom času najvažnije, što je za njega Ustav".

Slični su barem u jednoj stvari – veličini ega

Plenković je tijekom jedne od prepirki rekao da je Milanović "tek shvatio na kakvoj je dužnosti, pa mu je strašno politički dosadno", a Milanović je odgovorio rekavši da nije nervozan, nego ljut.

"Milanović reagira tako da kaže: 'Ljudi, car je gol. Zar ne vidite.' Ljudi su i dalje uvjereni da car ima novo ruho i onda se on malo naljuti pa počne galamiti, pa počne vrijeđati ljude jer ne primjećuju da je car gol", rekao je Košuta.

"Plenković je drukčiji. Kad se pojavi takav problem, on formira povjerenstvo i onda povjerenstvo razmatra to pitanje je li car gol ili ima novo ruho. Onda se konzultira s Bruxellesom, onda s HDZ-ovom bazom, ode do Imotskog, malo s Hercegovcima, malo sa Slavoncima i onda sve to skupa stavi na Predsjedništvo HDZ-a i donese se nekakva odluka o tome ", dodao je.

Iako se čini da im je stil drugačiji, ipak su u nečemu slični. U protivnom se rasprava ne bi održala na životu godinu dana.

"Pa, ne možete biti političar bez ega", rekao je Košuta i dodao da i taj ego može biti stavljen u funkciju javnog dobra te da misli kako tako jest i sad: "Ne žele oni nikakvo zlo, nego se žele riješiti korupcije, žele riješiti pravosuđe, žele riješiti zdravstvo."

Ne gledajući ih kao institucije, nego kao dvojicu bivših kolega i takmaca, bismo li u njihovu odnosu iščitali antipatije ili simpatije?

"Ja mislim da je Milanović opsjednut onime što ja radim i što sam radio prije", rekao je premijer, a njegov je protivnik podsjetio da je "predsjednik Vlade, 50-godišnji muškarac, aludirao da sam ja ovisnik o kokainu".

Vilović smatra da su oni "antagonistički raspoloženi, ali su jedan drugome potrebni".

Sličnog je stava i Matić: "Obojica imaju i određeni stupanj popularnosti. Uvijek je bolje za društvo da se zajedničkim snagama stvari rješavaju. Nemoguće je da oni ne vide stvarne probleme."

"Mislim da od toga nema baš neke velike koristi", smatra Vilović.

Ali korisna je za njihove položaje njihova koegzistencija. Malo bi ostalo od predsjednika da nema premijera. Tko bi poslušao premijera da nema predsjednika. Bez takvog premijera predsjednik bi izgubio na zapaženosti, a bez takvog predsjednika premijer bi izgubio na cijenjenosti.

 

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr