Državna je to tvrtka, pa šušur i govorkanja o krađi nisu potrebni, kažu im. No nestalo je 625.000 kuna novca radnika. ''Meni je netko ukrao 28.000 kuna. Ja se imam pravo boriti za svoj novac'', kaže radnica Hrvatskih šuma Jelena Butković.
Pročitajte i ovo
Nije Jelena jedina koja se bori, svatko je u toj kasi imao različitu cifru.
Stotinjak radnika sudjelovalo je u kasi uzajamne pomoći sindikata senjske podružnice hrvatskih šuma. I svi oni, od onih koji su imali po 1000 pa do gotovo 40.000 kuna, žele da se krivac nađe.
''Ja imam malu svotu tog novca. Dobro bi mi došao. Samo me zanima gdje je otišao i tko ga je ukrao. Može li me ta osoba danas pogledati u oči?'' pita se zaposlenik Božidar Bidonić.
Samo je jedna osoba baratala novcem
Slijepi na svoje zdrave oči, kažu, jer jedna je osoba radila s njihovim novcem – blagajnica.
''A zašto vi mene zovete po tom pitanju?'' pitala je na poziv ekipe Provjereno. ''Ovako, ja vam samo kažem da vi po tom pitanju mene nemate što zvati'', poručila je.
Kasa uzajamne pomoći osnovana je 1996. godine. Mogli su sudjelovati samo članovi sindikata. S plaće bi im se svaki mjesec skidalo i odlazilo u kasu koliko su oni sami odredili. Primjerice 50, 100 ili 200 kuna.
''Činilo mi se kao dobar način štednje u slučaju nekog, ne daj Bože, smrtnog slučaja ili nečega. Podigneš novce, na primjer koliko si imao novca u kasi. Pravilo je bilo da si mogao dignuti duplo i to bi se mjesečno, obročno, odbijalo od plaće. Bilo bi prikazano sve na listama, vraćalo bi se natrag u kasu'', priča Božidar Biondić.
Kasom su jedni druge podupirali
Mnogi su si time izvanredne životne troškove podmirivali. Zajedničkim snagama podupirali su jedni druge, a neki su štedjeli za budućnost. To je bila svojevrsna sigurnost, ali čini se iz ovog slučaja, tek prividna.
Na kraju bi svake godine dobivali, uz platne liste, iznos koji su imali u kasi, nitko nije ništa sumnjao sve do prošle godine.
''Znam nekoliko slučajeva kad je ljudima trebao novac, htjeli su dignuti, a novca jednostavno nije bilo'', kaže šumarski tehničar Anđelko Ježić iz šumarije u Novom Vinodolskom.
Blagajnica bi, govore, ili isplatila iznos manji od traženog ili jednostavno odugovlačila kada bi tražili od nje ono na što imaju pravo.
''Nas sedam se skupilo po različitim radnim jedinicama i zamolili smo gospođu možemo li doći k njoj tu u kancelariju da nam objasni o čemu se radi. Ona je samo slijegala ramenima i rekla da ništa ne zna'', priča Biondić.
U banci doživjeli šok
Tada su shvatili da novca nema. Sindikalni povjerenik išao je u banku jer su radnici bili izvan sebe, no ono što je uslijedilo ih je tek lansiralo iz cipela.
''Čak sam je ja pitao: 'Dobro, ima li novca u banci?' Ona je meni rekla da ima. Kad smo došli u banku, ostali smo iznenađeni. Bilo je nekih tisuću kuna na računu'', kaže Romeo Butković, predsjednik Glavnog odbora senjske podružnice sindikata Uprave šuma.
Potom su organizirali sastanak. ''Mi smo je pitali je li netko nije vratio kasu. Ne, nije nitko. Novca nema. Na svako pitanje ona je samo govorila neka institucije rade svoj posao'', govori radnica Marija Butorac.
''Samo šuti i sliježe ramenima''
U tom trenutku još nisu ni znali točno o kojem se iznosu radi, samo su znali da novca nema. Tada se uključio i glavni sindikat iz Zagreba i napravio nadzor. ''Oni su ju ispitivali gdje je novac i onda su joj dali zadatak da izračuna i da se vidi o kojoj sumi se radi točno'', rekao je Romeo Butković.
I tako je sama blagajnica izračunala kako se radi o cifri od 625.000 kuna koje su isparile! ''Blagajnica uglavnom samo šuti, sliježe ramenima, ona ne zna gdje je novac, kako se to moglo dogoditi'', kazao je glavni sindikalni povjerenik Željko Kalauz.
''Nije nam preostalo ništa drugo nego da se obratimo odvjetniku i da se podigne kaznena prijava. S obzirom na to da mi još uvijek ne znamo tko je uzeo taj novac, prijava je podignuta prema nepoznatoj osobi'', kaže Kalauz.
Prijava podnesena, ali optužnice - nema
Prijava je podnesena prije godinu dana i priča se čini jasna kao vedar dan. Ali optužnice još nema.
Kako je tko od članova zatražio pojedini iznos, blagajnica je morala imati još jedan potpis nekoga iz izvršnog odbora kase kako bi mogla podići novac iz banke. ''I nitko ništa ne zna. Koga god pitate – nitko ništa'', priča Mehmed Murić.
Dobili smo popis nekoliko ljudi pa smo ih zvali. Neki nam se nisu javljali, neki imaju teža zdravstvena stanja, neki su se ipak javili. Jedna od povjerenica se javila, ali je odlučila prekinuti poziv.
Štedna knjižica na ime - blagajnice
Kasa se, naime, kada je otvorena 1996. godine, vodila na štednu knjižicu, a ona nije mogla biti na ime sindikata, već na nečije osobno ime. U ovom slučaju ime blagajnice.
Kontaktirali smo prvu povjerenicu koja nije htjela dati izjavu, ali je rekla kako je blagajnica podnosila izvještaje i sve je štimalo. Pa smo zvali sljedećeg povjerenika.
''Kad sam preuzimao sindikat, ja nisam preuzeo kasu niti sam znao stanje novca. Ja sam samo preuzeo stanje računa Sindikata. A kasa je bila posebna i bila je otvorena.
Bivša povjerenica ju je otvorila na njezino ime. I ona je jedan dan došla meni da banka traži da se otvori kasa i mi smo otvorili kasu na sindikat, ali i dalje je ona bila ta koja je dizala'', govori bivši predsjednik sindikata u podružnici Senj.
Kada je novac uopće nestao?
Kada i u kojem je periodu novac nestao u te 23 godine koliko ljudi uplaćuju?
''Najveći je problem taj što je do 2015. godine sve bilo na štednom računu, knjižici na njezino ime. Do 2015. ništa nismo mogli utvrditi'', kaže Romeo Butković. Jer banka sindikatu nije htjela dati te podatke, govori nam povjerenik.
Glavnom povjereniku pak uopće nije jasno kako su mogli prebacivati sa štedne knjižice gospođe na podračun sindikata bez njegova znanja, ali, eto, tako je bilo, tvrdi on.
''Nema drugog načina, samo krivotvorenje''
''Pri tom prebacivanju bilo je možda 3000 kuna'', kaže povjerenik Željko Kalauz. Dakle, već 2015. godine nije bilo novca. ''Nema drugog načina, nego je samo krivotvorenjem mogla toliki novac dignuti'', kaže bivši predsjednik sindikata senjske podružnice. A nitko, očito godinama, nije imao potrebu pogledati izvod iz banke.
Kako je moguće da je mogla napraviti što je htjela uz sve te nadzorne odbore, povjerenike, supotpisnike, pitaju se radnici. Valjda je morala postojati neka kontrola ili jednostavno nikoga nije bila briga.
''Smije ti se u lice i potkrada te''
Jelena Butković radi blagajnički posao 32 godine i ogorčena je. Novac je čuvala za mirovinu. Zna kako se vode financijske liste, uplate, isplate.
''Ne možeš shvatiti da postoje takvi ljudi koji su ti kolege za koje nemaš razloga uopće posumnjati i da ti se cijelo vrijeme smije u lice, želi dobro jutro, dobar dan i opet te potkrada. To je strašno. I pouka: ako kradeš – kradi puno. Nemoj malo, jer da meni dođe kontrola, ja bih bila lopov, imala bi suspenzije, disciplinske postupke, a ona i dan danas radi'', ogorčena je Jelena.
Novca očito godinama nema. Da to nije nitko primijetio, gotovo je nevjerojatno. Donekle se zataškavati moglo jer svaki je mjesec od plaća radnika ipak sjeo neki novac na račun.
Zasad su dvije stvari jasne – da novca nema i da je blagajnica baratala s njim.
Pročitajte i ovo
Policija provodi istragu, a od DORH-a radnici očekuju optužnicu ne protiv nepoznatog počinitelja, već protiv onog tko ih je pokrao. Razočarani su u sve, pa i u sindikat.
Godina je dana prošla od prijave, a ništa se ne događa. S obzirom na to da su članovi sindikata, očekivali su zaštitu i nadoknadu u slučaju nestanka novca, baš kao što im to piše u pravilniku kase uzajamne pomoći. No kako je novac bio na osobnoj štednoj knjižici, sindikat se pere od odgovornosti. Još kad stavimo to u kontekst nepoznatog vremena kada se krađa dogodila, radnici se boje zastare. Da ne bude na kraju – pojeo vuk magare.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
