Iza Marina Miletića je teška godina jer je u rujnu ostao bez supruge Danijele koja je preminula nakon duge i teške bolesti, no ipak je zahvalan na 2021., a zašto - opisao je u podužoj objavi na Facebooku koju prenosimo u cijelosti:
Pročitajte i ovo
"Staru godinu završavam na svoj način. Prvo sam popio dva dobra espressa. Otišao na svetu misu i zahvalio Bogu na svemu. Možda se netko tko ne razumije kršćanstvo može pitati kako mogu zahvaljivati Bogu na prošloj godini u kojoj sam ostao bez žene. Ah, mi kršćani. Prvo, ja vjerujem da ćemo svi umrijeti. Mnogi vrlo brzo, neki malo kasnije. Baš ti koji čitaš ovaj post možda nećeš dočekati kraj 2022.
Smrt je neminovnost. Ona je tu, blizu svakome i kada dođe naše vrijeme - preselimo se s ove zemlje u nebeski Jeruzalem. Nema kraja - samo ima promjena. Kako sam kršćanin - za mene nema očaja, nema tuge bez izlaza. Ja vjerujem u Isusa Krista. Ako Biblija kaže da ni vrabac s grane ne može pasti bez dopuštenja Stvoritelja - tko sam ja, jadno i maleno stvorenje da propitkujem odluke Svemogućega? Dakle, ja vjerujem u Isusa stoga i vjerujem Isusu. Ne provjeravam Boga. To je, ne sablaznite se analogiji, kao da moj pas Pupi propitkuje moju ljubav prema njemu. Pupi zna da ako je taj dan blesav do kraja, čak i ako ne sluša, Pupi zna da ću ga ja nahraniti, vjerojatno unatoč ljutnji i pomaziti i brinuti za njega. A Pupi je koliko god ga volio - samo moj pas.
Ako se dobri Bog brine za jednu malu ptičicu - koliko li će više za nas ljude koji smo vrhunac njegova stvaranja? Moje je zato vjerovati i živjeti. A bit će sve točno kako biti mora. Ukratko ako tvrdim da vjerujem u Isusa, onda vjerujem Isusu. Zato ja zahvaljujem Bogu na 2021. Mene je u potpunosti promijenila. Ovaj svijet gledam drugačije, sebe gledam drugačije, sve ono važno postalo mi je puno manje važno. A mnogo toga što nisam vidio - sada mi je postalo jako važno.
Poslije mise, tri banane i - 10 kilometara trčanja. Predivno je bilo trčanje. Koliko god se mi vjernici brinemo o neraspadljivoj duši - ne smijemo zanemariti tijelo, koje je hram Duha Svetoga. Hram bi trebao biti barem čist i posložen, zar ne? Ne treba biti isklesan kao u nekog Apolona, ali brate ne treba niti izgledati kao neka kanta u koju trpamo sve otpatke ovog svijeta. Na koncu, dopuštam si reći da duhovno zdravlje pokazuje i način kako se brinemo prema svom tijelu.
Želim vam svima obilje Božjeg blagoslova u novoj godini. Želim vam da se ne plašite, da ne strepite grozničavo o svome sutra. Isus kaže da ne bojimo. Želim vam da podignete glavu i hodate uspravno. Želim vam da živite svoje snove i da ne razmišljate o tome što će susjed reći jer je to - što će susjed/rodbina reći najgori ubojica svih snova. Želim vam brdo ljubavi - jer je ljubav smisao ovoga i onoga svijeta. Želim vam vjernost, poštenje i da živite one ideale radi kojih ste spremni i umrijeti. Želim vam da opraštate sve svima i da ne zamjerate ljudima. Ljudi su slabi, maleni, nerijetko učine nešto što ne žele niti sami učiniti. Pružite im ruku, povucite ih iz blata, pogurajte ih naprijed. Želim vam da se okružite prijateljima koji će se radovati vašoj sreći, koji će biti tu uz vas. I koji će vam reći što možete popraviti da biste bili još boljima.
Želim vam da živite ovaj život. Samo njega imate. Nema druge prilike. Nema druge priče. Zato ga prihvatite objeručke i - živite. Želim vam da gorite, jer nismo stvoreni da dimimo.
Volim vas.
Marin"
