Galerija
Balakrishnan Ranganathan, ili od milja Balki, 33-godišnjak je koji je došao u Hrvatsku iz dalekoga Los Angelesa. Već četiri godine njegova je adresa u Splitu, a o povratku u Ameriku – ne razmišlja.
Balki je rođen i odrastao u Indiji, a veći dio života proveo je u Los Angelesu, gdje je studirao i radio u IT sektoru. No prije nekoliko godina odlučio je nakratko doći u Hrvatsku nakon što su mu, uslijed problema s vizom, u tvrtki u kojoj je radio predložili da posjeti Split, gdje su imali nekoliko ureda i programera. Nije ni slutio da će ovdje i ostati.
Teško je napustiti nove prijatelje
Prije dolaska u Split ovaj mladić nikad nije bio u Hrvatskoj, već je samo vidio nekoliko fotografija na internetu. Znao je otprilike kamo ide. Nakon kratkih razgovora s upravom i programerima u Splitu, pokrenut je proces dobivanja radne i boravišne dozvole. Ispričao nam je da je, osim administrativnog dijela, prilagodba zapravo bila jednostavna. ''Kolege s posla zaista su mi puno pomogli kako bih se što prije i lakše prilagodio životu ovdje. Ali iskreno, nije bilo tako teško. Bilo mi je teško ići u trgovinu i odrediti što je što tamo, a većina prodavaonica i supermarketa ima slabu internetsku vezu, pa je to bilo malo problematično'', priča Balakrishnan Ranganathan.
No s vremenom je počeo sve više i više učiti hrvatski jezik. ''Pokupio sam nekoliko riječi i fraza kako bih lakše komunicirao s prodavačima u trgovini, neke osnovne pozdrave i slično. Brojeve sam naučio igrajući košarku s prijateljem'', ispričao nam je i otkrio da ga je jedan broj posebno mučio. ''Iz nekog razloga, hrvatska riječ 'šest' mi je bila baš teška. Nikako mi nije ostajala u glavi. Ali s vremenom sam ju naučio'', otkrio je.
Kaže da su ga upravo prijatelji koje je ovdje stekao, lijepo vrijeme i povezanost s Europom zadržali ovdje, a nakon prve godine provedene u Splitu, misao o povratku u Ameriku postajala je sve manje zanimljiva. ''Tada sam otkrio novu hrvatsku tvrtku koja je bila smještena u Amsterdamu, a počela je raditi u Splitu i odlučio sam ipak ostati malo dulje. Želio sam ostati u Splitu, putovati po Europi (Split je dobro povezan zračnim putem, pogotovo u ljetnim mjesecima) i ovdje nastaviti raditi s iskusnim kolegama'', objašnjava nam. Tako sada radi u međunarodnoj IT tvrtki Typeqast, gdje je, kaže, izuzetno sretan. Klijenti i prodaja Typeqasta HQ su uglavnom u Amsterdamu, no svi razvojni kapaciteti tvrtke su upravo u Hrvatskoj.
Riječi hvale za hrvatsku IT scenu
Za hrvatske informatičare i programere Balki ima riječi hvale. ''Mislim da ovdje imamo vrlo jedintvenu IT scenu. Imamo jako puno iskusnih programera i vjerujem da sam i ja pridonio drukčijoj perspektivi i stilu rada koji im je pomogao, kao što je njihov stil rada pomogao meni'', kaže i dodaje kako mu je, između ostalog, pomoglo i ono po čemu su Hrvati već poznati – ispijanje kave.
Balki kaže da su odlasci na kave za vrijeme radnog vremena neka vrsta ravnoteže između boljeg razmišljanja i opuštanja, a s druge strane povezuju tim. ''Dobro je poznato da u Splitu, a vjerujem i u ostatku Hrvatske, postoji navika odlaska na kavu tijekom radnog dana. Mislim da je ovo vrlo kul aspekt radnog života ovdje. No, vjerujem i da se to u novije vrijeme iskorištava. Vjerujem da to ima ogroman potencijal da poveže timove i suradnike, da pomaže razvitku vrlo korisne kemije i da pruža priliku da se međusobno razgovara radi zdravijeg radnog iskustva. No, ljudi često troše previše vremena na to ili to postaje nezdravo podnošenje pritužbi bez konstruktivnog djelovanja. Mladi posebno to uzimaju zdravo za gotovo'', upozorava ovaj stručnjak za IT.
Povratak u Ameriku – nemoguća misija
Kada govorimo o mogućnostima koje Hrvatska nudi mladima, Balki ističe – informatiku. ''Sve što trebate je računalo na početnoj razini i nema ograničenja za ono što posvećen, sposoban pojedinac može postići. Prije su ljudi tražili poslove koji su najbolje plaćeni ili kojima će najlakše uzdržavati obitelj. Ipak, danas ljudi nekako oklijevaju učiniti istu stvar. IT je prava prilika i mislim da su hrvatske IT tvrtke vrlo blizu industrijskim standardima. Zato i ima toliko mogućnosti zapošljavanja u IT-ju. Svako malo neka tvrtka u Hrvatskoj traži ljude. Naravno, to ne rješava druga pitanja koja muče ljude koji žive ovdje, primjerice pravovremena zdravstvena skrb i tako dalje'', navodi i dodaje da je IT mnogo više od programiranja i da bi se što više ljudi trebalo upustiti u to područje i popuniti slobodna radna mjesta u cijeloj zemlji.
Ovaj je mladić prepoznao ljepote života u Hrvatskoj i zbog toga mu nije žao. Ono što mu nedostaje u usporedbi sa životom u Los Angelesu zapravo i nije tako mnogo – nešto za prigristi u kafićima.
No uz prave prijatelje i društvo koje je pronašao u Splitu, grickalice uz kavu su sitnica jer Balki je u Lijepoj Našoj zaista sretan. Priča o njemu samo je jedna u moru onih o strancima koji su prepoznali ljepote i mogućnosti koje Hrvatska nudi i zbog kojih povratak u Los Angeles izgleda kao – nemoguća misija.
