Tko je i za što je sve sposoban njihov sin, nisu ni slutili. Jer petogodišnji Šimun praktički je nepokretan, do prije pola godine nije komunicirao. A onda su roditelji shvatili da je sam naučio abecedu i da mogu razgovarati uz pomoć improvizirane ploče sa slovima.


I tada počinju otkrića o ovom fascinantnom dječaku! Zanima ga svemir, astralne projekcije, ima specifičan smisao za humor i bez problema napamet množi i dijeli troznamenkaste brojeve. Šimun ili Šiši, kako ga od milja zovu, ima kvocijent inteligencije 197.

Vezani članci Liljana Cerovečki (Foto: Dnevnik.hr) - 5 U nemogućim uvjetima i uz vašu pomoć, stvoren je novi dom: Teta Ljilja će prvi put u životu Božić provesti u kući Provjereno o narkomanima koji su pred građanima ubrizgavaju drogu (Foto: Provjereno) Narkomani jedni drugima ubrizgavaju drogu pred očima građana: ''Kad sam vidio postupanje policije, shvatio sam da ne mogu ništa''

''U meni svašta čuči. Astronaut. To vam je svemirski naut." To vam je Šimun. Petogodišnji frajer, šarmer kakvog se rijetko upoznaje. Iako ne priča, Šimun dobro zna što želi. Glava ulijevo znači "ne", a udesno "da". Posljednjih mjeseci tu su i sličice.

Prije vrtića prava je strka jer u 9:30 stiže kombi koji ga onamo vozi. U dječjem vrtiću Bijeli Jelen svaki mu je dan zabavan, a tete i prijatelje jednostavno obožava.

No sve je ovo za mamu Ivanu i tatu Franju bio tek san, nešto čemu se nisu mogli ni nadati. Nakon seke Pije, druga je trudnoća bila komplicirana i već su im tri mjeseca prije poroda rekli dijagnozu.

Semilobarna holoprozencefalija, poremećaj kod kojeg se u najranijim tjednima trudnoće mozak ploda ne razvija pravilno, točnije ne razdvajaju se polutke i ne razvijaju centri u mozgu. Teška mentalna retardacija, ozbiljne malformacije lica..., ukratko, stanje teško spojivo sa životom.

''Statistički gledano, šanse su bile 0,0016% da će dočekati prvi rođendan. Zapravo, izrazili su nam sućut'', kaže mama Ivana Majnarić.

Za malog Šimuna i komunikator koji mu je potreban prikupljaju se donacije na račun njegovog oca. Podaci su u nastavku. FRANJO MAJNARIĆ - IBAN HR3423600003113164512. POZIV NA BROJ: upisati datum kada se uplaćuje

''Ja sam samo molila dragog Boga da pomogne, da me prepozna da sam mu mama''

Sa Šimunom su iz rodilišta došli vjerujući da je i gluh i slijep. ''Ja sam samo molila dragog Boga da pomogne, da me prepozna da sam mu mama, da razumije, da uspostavimo kontakt i da mi dade da upoznam svoje dijete. Da mi dade da ga upoznam prije nego što ostanem bez njega, to mi je bilo jako bitno'', kaže Ivana.

Odustati, dići ruke od vlastitoga djeteta, kaže mama Ivana, nikada nije bilo opcija. Živjelo se dan po dan, a njihov je Šiši prkosio svim predviđanjima. Prvo su shvatili da reagira na glazbu, da se smije i prepoznaje u ogledalu.

''I kad smo mi shvatili za stolom da on prati naloge i da zapravo razumije svakog od nas, poimence zna tko je tko, i da to pamti, tada je zapravo postalo jasno da se razvija u granicama dobi i da razumije što se oko njega događa'', priča Šimunova mama. Koliko i u kojoj mjeri, mogli su samo nagađati.

Dio dana kojem se Šimun jako veseli je kad dođe Dora. Doru poznaje tri godine, otkad je još kao studentica dolazila kod njih volontirati. Brzo su se skužili, kaže. A ona je još brže shvatila da mu u Memoryju ne treba popuštati. Šimun je od početka redovito pobjeđivao.

''Znali bismo igrati Memory od 12 parova skoro sat vremena, to je genijalno, koliko njegova pažnja i memorija izdrži, da dijete od tada četiri godine zna gdje je bila ona slika od prije sat vremena pa je spoji'', priča Dora Vukušić, edukacijska rehabilitatorica.

Diplomski rad o Šimunu

Fascinirao ju je svime što je pokazivao, što su zajedno otkrivali. Zato je i za temu svog diplomskog na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu odabrala upravo Šimuna.

Dora je uvela sporazumijevanje sličicama koje su označavale pojmove i potrebe, poput "piti", "jesti", "mama", "tata" i slično. Jednog ga je dana pitala bi li joj mogao pokazati neka slova ili nešto napisati.

''Snimala sam ga za diplomski, nisam znala što će on napisati i mislim... naravno da te i iznenadi i preplave te i osjećaji i sve... Nitko od nas nije znao što se točno u toj glavici skriva'', priča Dora.

Dijete koje nitko nije učio abecedu, čitati ili pisati, dijete od svega četiri i pol godine, koje po procjenama liječnika nije trebalo doživjeti ni prvi rođendan, jasno je napisalo što ga zanima i o čemu želi znati više.

''Tutankamon! Mislim, dijete od 4 i pol godine je napisalo da želi znati nešto više o Tutankamonu, i to je bila doslovno druga ili treća riječ koju je napisao'', prisjeća se Dora.

Otkriće da Šimun čita i piše oborilo ih je s nogu. Dora je svaki dan dolazila s novim plastificiranim slovima i gomilom strpljenja, ali i osjećajem koji tjera naprijed.

''Genijalan! Ne znam kako da vam to objasnim'', priča o Šimunu.

Ivana je bila izvan sebe. Oduvijek je znala da Šimun razumije, ali koliko točno, mogla je samo naslućivati. Nakon četiri i pol godine pogađanja i tišine, sada su konačno mogli pričati. Tri su dana bili zatvoreni u stanu, razgovarajući uz pomoć plastificiranih slova. Ništa drugo nije postojalo osim Šimunovog svijeta koji im se polako otvarao.

Vjeruju da je sam naučio čitati i pisati, prateći stariju sestru Piju. Za jednu mu rečenicu ponekad treba i dvadeset minuta, ali i puno muke i truda.

Jasno upozorenje petogodišnjaka

Da bi lakše kontrolirao tijelo i pisao, nekoliko puta na dan Šimun s mamom radi Vojta terapiju, set vježbi koje djeci poput njega dosta pomažu. Pritiskom na refleksne točke i stavljanjem u određeni položaj mozak i tijelo se aktiviraju na urođene pravilne pokrete.

Vojta ne boli, ali je neugodna. Nekome tko ovo gleda prvi put sigurno djeluje strašno pa je njega mučilo kako ćemo sve prikazati i hoće li ljudi razumjeti. Tražio je ploču i polako, ali uporno slagao poruku. I tako smo slovo po slovo od jednog petogodišnjaka dobili jasno upozorenje. Gotovo pa prijetnju.

''Pazi se ako me iznevjeriš'', poruka je koja je sve nasmijala.

''Ta originalnost, taj njegov smisao za humor i ono gdje on dovede misao, i u kojem pravcu ta njegova misao ide, to me dan-danas oduševljava'', kaže Šimunov tata Franjo Majnarić. Kada ga naljuti, kaže Franjo, za Šimuna prestaje biti tata i postaje "onaj njezin muž". A već dugo zna da pred njim ne prolazi muljanje.

Uz trogodišnje blizance Janka i Franku, s osmogodišnjom Pijom Šimun ima poseban odnos.

Pia kaže da je Šimun najbolji brat na cijelome svijetu. Na ljestvici ljubavi, kaže Pia, Šiši ima sto od sto bodova. Koliko imaju drugi, zbog mira u obitelji nećemo otkriti. Na to da ne priča odavno se naviknula, ali na jednu stvar nikako ne može.

''Da je pametan! Pamet, pamet, pamet. Ja ne znam ni dijelit',a on rastura'', kaže Pia. Veli da je to čudno jer druga takva djeca ne znaju ni zbrajati ni pisati, a Šimun baš zna. Toliko da mu Pia, kaže tata Franjo, ponekad zna gurati svoje listiće iz matematike kako bi Šimun pokazao rješenje. Za male glave teški pojmovi i još teže riječi za izgovoriti. Ali Šimun... Njemu je sve jasno. Do sada su se, kaže mama, igrali s brojevima do 1000. Ali mi smo željeli pokušati i malo više. Pitali smo ga koji je umnožak brojeva 16 i 312.

I baš kada smo pomislili da smo mu zadali ipak pretežak zadatak, ruka je krenula po ploči i pokazala 4992. Ne zaboravite. Riječ je o petogodišnjem dječaku.

Sve bi olakšao komunikator

Kako njegov mozak zapravo funkcionira, ne znaju. Na testovima predviđenima za njegovu dob postiže superiorne rezultate. Ne uklapa se ni u jednu tablicu predviđenu za mjerenje inteligencije kod djece svoje dobi, ali stručnjaci računaju da je Šimunov IQ nevjerojatnih 197.

''Kažu da to nikad nisu vidjeli, evo govore, ne, u svojoj karijeri - ne'', priča mama Ivana.

U zadnjih šest mjeseci koliko je prošlo otkako su otkrili pisanje, otkriva se i Šimunov svijet, njegove prave mogućnosti.

''Nisam sigurna koliko je on napredovao, a koliko je na toj razini već neko vrijeme, samo smo mi u zadnjih 6 mjeseci to skužili. Tako da ne mogu reći da je napredovao nego da smo mi samo našli metodu koja je njemu olakšala da se izrazi'', objašnjava Dora.

Ono što bi Šimunu omogućilo puno brže i lakše izražavanje je komunikator. Uređaj na kojemu se piše pokretima očiju, sličan onome koji ima Stephen Hawking. Šimunu je ovako trebalo puno muke, strpljenja, truda i više od pola sata da napiše ovo: ''A vas pitam... Šutit, a svašta trebat reć da pišete s tablom. Ja šutim, a razumijem svašta".

Riječi petogodišnjeg genijalca, u to nema sumnje. No uz život u podstanarskom stanu, s još troje djece i samo jednom plaćom, komunikator je nešto što jednostavno mora čekati.

''Skupit' 140 tisuća kuna za komunikator... Mislim, ne kažem da je nemoguće, ali to je onaj dio gdje je nama to jako teško izvedivo'', kaže Franjo Majnarić.

Frustrira i Piju, ali sigurno i Šimuna to što je pitanja puno, a nema odgovora. No on se s time, barem za sada, odlično nosi. Pitanje je što će donijeti budućnost.

''Mozak se razvija, on ima toliko mogućnosti, ustvari samo još više učiti, samo još više iznenaditi ako mu mi kao okolina pružimo šansu'', kaže Dora, koja misli da Šimun nema granica.

''Ja mislim da bi ovaj svijet bio bitno siromašniji da bude oštećen za mogućnost da komunicira s njim'', kaže Šimunov tata.

Zanima ga svemir, astralne projekcije, dobro zna zašto Pluton nije planet i očito bez problema definira što je količnik i koji je umnožak bilo koja dva troznamenkasta broja. Koliko mudrosti i duha se krije iza ovog osmijeha, koliko toga što još može naučiti. Ne mi njega, nego on nas. Jedan, jedinstven. Super Šimun.

Humanitarna akcija

U danima koji slijede objavit će se detalji vezani za humanitarnu akciju kojom se želi omogućiti Šimunu da govori. Ukoliko želite saznati više detalja i biti obaviješteni o početku akcije kliknite OVDJE.

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr