Predrag Sekulić na svom je Facebooku objavio poduži post kojim je reagirao na izjave Hrvoja Zekanovića u zgradi Sabora.
Post prenosimo u cijelosti:
''E moj zeko, e moj Zekanoviću. Evo, odgovaram na tvoj poziv kako 'je jako bitno tko vam je otac i majka'. Pa krenimo.
Otac je bio Simo, a majka je bila Silvija. Otac je bio pravoslavni Hrvat ili pravoslavac ili Srbin (čisto nudim opcije za tvoje tumačenje tih i takvih), a majka Hrvatica katolkinja. Vjenčali su se tamo davne 64. u katoličkoj crkvi, a mama je izabrala imena meni i bratu i krstila nas u pravoslavnoj. A znaš zašto? Baš u inat tima i takvima kao ti, od kojih su neki eto čak bili članovi jedne ili druge njihove obitelji.
Pročitajte i ovo
Odgajali su oni nas kako su mislili da je ispravno, kao što to rade sve majke i očevi. A ta ispravnost je, između ostalog, dovela do toga da smo i brat i ja bili dragovoljci Domovinskog rata.
Sjećam se dana u kasno proljeće 91. kada sam otišao u rat (ne mislim da je to neki podvig, čisto da se razumijemo). Navečer sam došao doma ostaviti civilku i uopće reći roditeljima gdje sam. Otvorio je otac Simo, taj zbog kojeg me ti i takvi kao ti žele danas označiti. Ugleda me u odori Zbora narodne garde, zagrli me i zaplače. Prije toga ga nikada nisam vidio da plače. Zaplakao je od sreće, mada zbog njegove šutljive osobnosti nikada nismo pričali o tome.
Pretpostavio sam da je to zato jer sam mu olakšao, jer je vidio da su nas dobro odgojili, ali i jer će začepiti usta mnogim tim i takvim kao ti, koji su bili spremni podbadati i prebrojavati mu štošta, mada su njegovi stoljećima u Hrvatskoj, mada je bio dobar i vrijedan čovjek, miran i tih, spreman pomoći svakome.
A ja? Ja sam vidiš zeko moj vidio četnike, vidio ranjene i poginule suborce, bio hrabar, ali se i upišao od straha tijekom tog našeg Domovinskog rata. I ne pričam o tome.
Puno mi je važnije ovo što živim danas. Puno mi je važnije kako žive moja djeca, moji sugrađani, kolege s posla, obitelj, prijatelji iz rata. I jbg sorry, ali nije mi pri tome bitno kako se tko zove, a posebice ne kako su mu se zvali ili zovu majka i otac. Postoje ljudi i oni drugi. A to su me naučili Simo i Silvija.
I zato se i danas borim. I zato sam i svoj posao doveo u pitanje. Egzistenciju svoje obitelji. Pogodi za koga? Za Domovinu, jer su me tako naučili Simo i Silvija koje ti prozivaš.
Imam i ja dva odrasla sina, ljude, koji su imena dobili po svojim djedovima Ivanu i Matiji. Imam i jednog šestomjesečnog sina kojem smo dali ime Rafael. I ne, nije dobio ime po Rafaelu Bobanu kako bi za te i takve kao ti bio "čist". Dobio je ime jer su tako majka Kristina i otac Predrag željeli i dogovorili. I odgajati ćemo ga isto kao što sam odgajao Ivana i Matiju, da nije bitno ime, već postoji poštenje i lopovluk, postoje ljudi i oni drugi, postoji rad i nerad, ljubav prema Domovini, empatija, postoji ljubav prema roditeljima, Bogu ako baš želiš. Ali i da ne postoji isključivost u bilo kojem pogledu.
I da se razumijemo, imam ja prijatelje za koje mogu reći da su konzervativci (koji bi po vokaciji bili desničari) i poštujem njihov stav. Ali to je zeko moj daleko od gledanja imena iz obiteljske povijesti.
I znaš, imam još puno prijatelja čudnih imena. Sve odreda čovjek do čovjeka. A to upravo zato što ih nisam birao po imenima, već po ljudskim vrijednostima.
I ako se čudiš zašto ovo pišem, pa razlog je vrlo jednostavan.
Pročitajte i ovo
Ti si predstavnik naroda, izabran u Sabor Republike Hrvatske, izabran da bi radio za ovaj narod, a između ostalih građana i ja te plaćam. Ti si jedan od onih koji trebaju brinuti o nama svima, o našoj djeci, konstruktivno sudjelovati u raspravama, predlagati zakonske akte, gledati da ova zemlja konačno stane na noge kako smo i sanjali tamo davne 1990/91., a ne trkeljati gluposti u tom uzvišenom Domu.
I oprosti, ali ne petljaj u svoje bolesne priče jedan sveti grad i ponosno ime Vukovar, jer i ti i ja znamo, a nadam se i većina naših ljudi, da On nema nikakve veze sa tvojim 'nastupima'. Na to nemaš pravo.
Predrag Sekulić – go*no ili čovjek, pa kako kome drago'', napisao je Sekulić.
Reakcija je ovo na Zekanovićevu izjavu koju je u petak dao u Saboru: ''Bitno je što se dogodilo. Jako je bitno i za vas i za mene tko vam je i otac i majka i što se događalo u prošlosti i vašoj domovini. I o tome treba govoriti i raščistiti stvari. Ako ne raščistimo, nemamo ni budućnosti'', rekao je Zekanović.
