Nakon dječakove smrti njegova je majka Mihaela Bedić iznijela potresno svjedočanstvo o svemu što se tijekom njegova liječenja događalo u bolnici. Nije htjela ranije progovoriti, kaže, jer se bojala da će se liječnici i medicinsko osoblje (još) lošije odnositi prema njezinu teško bolesnom sinu.
Pročitajte i ovo
Dječak je u bolnicu u Klaićevoj primljen krajem listopada 2017., a četiri tjedna kasnije dijagnosticirana mu je aplastična anemija. Dotad je bio zdravo dijete, a prvi su simptomi bolesti bile masnice koje su se počele pojavljivati. Liječnici u Klaićevoj počeli su terapije, no pokazalo se da je jedini izlaz transplantacija koštane srži. U Hrvatskoj je nađen nesrodni davatelj i dječak je iz Klaićeve prebačen u KBC Zagreb, gdje je u kolovozu 2018. obavljena transplantacija.
Zaraza opasnom bakterijom
Majka je za DNEVNIK.hr kazala kako je Petar na Rebro došao u dobrom stanju, hvaleći liječnike u Klaićevoj i skrb koju je tamo dobio, no malo prije transplantacije pokazalo se da je zaražen opasnom bakterijom. Od dolaska na Rebro nalazio se u sterilnoj jedinici, gdje je ostao mjesec dana, odnosno u njoj je bio tjedan dana prije transplantacije te još tri tjedna nakon zahvata. Nakon premještaja na odjel počeli su problemi.
Mihaela Bedić navela je kako su liječnici vrlo rijetko obilazili njezino dijete, gotovo nikada, a vizite nije bilo niti jedan dan. Uslijedile su komplikacije, dječak je teško podnosio lijekove koje su mu davali, a majka je kasnije saznala i kako je primao lijekove za odrasle te kazala da ju nitko za to nije tražio nikakvo dopuštenje.
"Dijete je iz dana u dan sve više slabilo, na što sam stalno upozoravala sve i molila pomoć. Napominjala sam da slabi, da jedva stiže do WC-a, da ga pridržavam, da ne može hodati samostalno, da sve manje koraka može napraviti sam, da ga teško tuširam jer je slab.
Doktori su me uvjeravali da su nalazi bolji i da bi on trebao biti bolje", rekla je Bedić.
"Vidiš kol'ko si suh, Petre? Da ti je srce suho?"
Petru su otkucaji srca danima bili jako visoki (150, 160) pa su ga poslali kardiologu. "Kardiologica se zgrozila kako je dijete suho i pitala gdje je acidobazni nalaz. Bila je u čudu kako kod djeteta s proljevom i povraćanjem njema acidobazni. Rekla je da je srce zdravo, ali suho, presuho. Čim smo se vratili dolje, puštena mu je fiziološka. Sestra koja ga je vozila rekla mu je: 'Vidiš kol'ko si suh, Petre? Da ti je srce suho?' Pitala sam je li on to kriv. Dijete ne smije piti ni jesti zbog pankreatitisa. Omalovažavalo ga se na svakom koraku. Uzelo mu se svako dostojanstvo."
Dijete je na intenzivnoj provelo četiri mjeseca. "Sjećam se jednog tate koji je prolazio i pita me ima li vam dijete bakteriju? Ako nema, dobit će je ovdje. I naše je. Njih nekoliko. Sad znam o čemu je pričao."
Bedić se požalila i na higijenske uvjete na odjelu, koji su, kako kaže, daleko od prihvatljivih. Petra su sestre dva tjedna prije smrti vezivale, a kad se požalila na to, rekli su joj da nemaju dovoljno sestara da neka stalno bude blizu. Tada je Petar bio na intenzivnoj, a majka je uz njega mogla biti samo sat vremena "O higijeni dovoljno govori i činjenica da su Petru na koži otkrivene Candida i pseudomonas, koje su bile prisutne i u sve druge djece na intenzivnoj, a što tvrdim iz razgovora s njihovim roditeljima." Dometnula je i da je u to vrijeme na otvorenoj intenzivnoj ležalo dijete s gripom.
KBC Zagreb nema uvjete za transplantirano dijete
Petar je bitku za život izgubio krajem siječnja ove godine, no bitka koju je otpočela njegova majka još nije okončana. Zatražila je od bolnice detaljnu dokumentaciju i obrazloženje postupaka koji su provedeni, kao i objašnjenje za ponašanje medicinskog osoblja prema njoj i djetetu, a dopis je poslala i Ministarstvu zdravstva. Iz tog su ministarstva prije točno tjedan dana poslali dopis KBC-u Zagreb i zatražili žurno očitovanje.
"Nepravilnosti mora utvrditi netko tko je stručan, a ja ću dokumente poslati DORH-u", kazala nam je Mihaela Bedić. Istaknula je kako je nevjerojatno da u Hrvatskoj ne postoji tim za transplantaciju koštane srži kod djece ako nije riječ o autotransplantaciji.
"Oni (KBC Zagreb, op.a.) nemaju uvjete za transplantirano dijete. Imaju jednu izolaciju, u kojoj je bio kratko vrijeme, dva, tri tjedna, pa su mi rekli da ga moraju maknuti u otvoreni dio. Dijete koje je transplantirano treba biti u izolaciji, a ovdje su ljudi hodali oko njega bez ikakve zaštite", rekla je Bedić.
"Ne želim se s njima natezati na sudu niti tražiti odštetu, ali mislim da mi je odgovornost upozoriti druge roditelje jer ja nisam znala ništa od toga. Samo da je neka mama prije progovorila i da sam znala barem dio... Mislila sam da idem u vrhunsku bolnicu.
Da smo mi znali i 10 posto ovoga o vođenju i ophođenju s djetetom koje prolazi transplataciju koštane srži, i neodgovornosti vodećeg liječnika, ne bismo krenuli ovim putem, koji je naše dijete odveo u smrt, a da ne govorimo o preteškoj patnji koju je Petar prošao."
Upit o ovom slučaju poslali smo KBC-u Zagreb, Ministarstvu zdravstva i Hrvatskoj liječničkoj komori te ćemo njihove odgovore objaviti po prispjeću.
