Pogledajte što sve Senjani moraju činiti u borbi s burom!

Do četvrtog razreda senjske Osnovne škole gotovo svaki dan kroz buru se probijaju Hana, Ana, Mate i Tin.

Pročitajte i ovo Otoci i podvelebitsko područje Zastrašujuća moć senjske bure, tisuće bez struje Bijeli se riva Sol zabijelila Senj i Pag

'Znam di su refuli najjači, pa čekam da to stane', priča Hana Kren, dok njezina kolegica Ana Sučić dodaje: 'Kad bura puše jako moram se malo čučnuti, pa se boriti s njom. Onda prolazim kroz buru, da me ne odnese'.

>> Zastrašujuća moć senjske bure, tisuće bez struje

>> Senjom i Karlobagom lete cigle i krovovi

Kako bakterije iz smeća ne bi završile po cijelom gradu, brine se Mirko. Osim Senja obilazi i okolna sela. Kad je bura ovako jaka, podiže čak stotinjak porušenih kontejnera po smjeni.

'Problem je jer na nekim mjestima čak ne smijemo istresati smeće nego ostavimo pola smeća u njemu da bude malo teži, jer bura nosi sve. Moramo paziti jer razbiju i aute', ispričao je Mirko za Provjereno.

Prema narodnoj priči u Senju, bura je bila lijepa, no ohola djevojka. Jednom je rekla da je ljepša i od samih besmrtnih vila, a Bog ju je čuo i jako se naljutio pa ju je bacio u pakao. Od njezinih uzdaha nastala je bura.

Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu su nam na ipak malo manje bajkovit način prikazali kako nastaje bura. Znanstveni novak Željko Većinaj poručuje: 'Kada se navjetrinska strana ispuni hladnim zrakom počinje prelijevanje preko planinskog lanca i na zavjetrinskoj strani se stvara jako brzi superkritički tok. I to je u principu bura'.

Snažan vjetar može se iskorisiti za promociju Senja. Senjske gradske vlasti najavljuju i muzej bure, a kao zadarski 'Pozdrav Suncu', već je napravljen i idejni projekt Senjske ode buri - Skulpture zamišljene kao glazbeni instrument koji bi strujanjem vjetra stvarao zvukove harfe.

Senj među najsunčanijim hrvatskim gradovima

Promociji bure puno bi mogla pridonijeti i priča obitelji Ninčević koja se nakon više od 10 godina života u Engleskoj vratila živjeti u Hrvatsku. Izabrali su baš Senj. Krajem 90-ih Irma i Jonathan otišli su na studij u Englesku. Tamo su se upoznali i zaljubili se, a prije 12 godina na svijet je došla Debra. U Engleskoj su se zaposlili, no majka Irma Ninčević, priča da su cijelo vrijeme razmišljali o povratku.

'Ta naša odluka se nekako ubrzala kada je 2007. godine Debri dijagnosticiran dijabetes. Liječnik nam je rekao da puno djece s dijabetesom ima manjak D3 vitamina', priča Irma.

D3 je vitamin koji donosi sunce, a Senj je jedan od najsunčanijih hrvatskih gradova. Upravo zbog bure. Kad puše bura, nepovoljne su okolnosti za nastanak oblaka. Ako ih ima, oni se razbijaju ili uopće ne nastaju, a ako nema oblaka, onda ima sunca.

Bura im je donijela sunce i novi način života. Na snažne nalete, nakon dvije i pol godine u Senju, već su se navikli. 'Bura nije problem, čovjek se navikne. Veš se brže osuši. Tako da je Senj mjesto gdje sada puštamo korijenje i definitivno ostajemo'.

Za kraj Hana Kren nam je izrecitirala pjesmicu o buri. 'U Senju bura rukave zavraća, u ruke ključe mlati i tuče. Na barki pleše, tanca po brodu, ljude ka' smokve hite u vodu. Bura je stisla o morske pine, gasi antene i mrvi stine. Ća će joj ki? Ki će joj ća! Bura je bura, ona sve zna'.