Tragedija u Đakovu, kada je jedan korisnik tamošnjeg Centra za socijalnu skrb ubio socijalnu radnicu i teško ozlijedio pravnika, šokirala je cijelu Hrvatsku. Socijalni radnici na posao su idući dan stigli u crnini, organiziran je i veliki prosvjed ispred resornog ministarstva, a za život teško ozlijeđenog pravnika liječnici se i dalje bore.
Ponukani time, iz Hrvatske udruga socijalnih radnika Splitsko-dalmatinske županije poslali su pismo javnosti, koje prenosimo u cijelosti.
"Šok i nevjerica zaustavili su naš radni zadatak taj dan, naše misli i zamrznuli nas u osjećaju očaja, bijesa i goleme tuge nakon što smo zaprimili vijest o ubojstvu naše kolegice, socijalne radnice i pokušaju ubojstva kolege koji se i sada bori za život. Prestravljena i uplakana lica kolega po Centru odavala su osjećaj beznađa i bespomoćnosti jer… opet se dogodilo. Svatko od nas zastao je i pred činjenicom da smo mogli biti na njenom mjestu. Ta pomisao je bila i još je uvijek zastrašujuća.
Dana 10. srpnja ove godine organizirano je spontano okupljanje ispred zgrade Ministarstva, kada su se kolege okupile kako bi odale počast preminuloj Blaženki Poplašen. Dana 30. ožujka iste godine na istom mjestu organizirali smo javni prosvjed i mirno okupljanje 'Mijenjamo sustav zajedno' u svrhu poboljšanja sustava socijalne skrbi i položaja stručnih djelatnika, na koji su svi bili pozvani. Organizacije koje su osnovane s ciljem zaštite našeg položaja i struke (Hrvatska udruga socijalnih radnika te Sindikat) nisu podržale ovu inicijativu, dok se Komora socijalnih radnika o sudjelovanju nije očitovala.
Navedene organizacije godinama potiču konstruktivni dijalog s istim ciljevima za unaprjeđenje sustava. Međutim, isti traje 20 godina, a promjene nipošto nisu dostatne za potrebe, zahtjeve i probleme koji se gomilaju. Stoga smo, kao njihovi članovi, inicijativom željeli ubrzati ostvarivanje neophodnih promjena prosvjedom koji je svojevrstan presedan u sustavu socijalne skrbi. Nažalost, moramo istaknuti kako smo za vrijeme organizacije prosvjeda svjedočili i raznim oblicima pritisaka i manipulacije na sudionike.
Iako pozvani, ni većini medija nije bilo važno izvijestiti o navedenom te je ovaj, naizgled jedino nama važan događaj, prošao gotovo nezamijećen. Pitamo se je li bilo važno i ministrici koja se do danas ni na ponovno upućene zahtjeve nije očitovala i čiji odgovor još uvijek očekujemo? Danas, kada se ovo događa, svima je važno. Nižu se reportaže o teškim uvjetima rada socijalnih radnika, ističe se složenost tog 'poziva', preopterećenost brojem korisnika, veliki broj ovlasti itd... Sada, kada više nema jedne od nas…
Najednom mediji i Ministarstvo hvale naš trud i rad, osvještavaju javnost o važnosti našeg djelovanja, a sve do dana 9. srpnja 2019. godine u 12:10 sati zajednički su poticali na javni linč socijalnih radnika. Ostavljeni od vlastitih organizacija i nadređenih, prepušteni sami sebi s vrlo jasnim uvidima o tome što nam je potrebno, a što previše, još jednom se osjećamo izdanima, razočaranima, obespravljenima. Metama.
Prisjećamo se kako je neposredno nakon tragičnog događaja na Pagu bilo potrebno pronaći sve odgovorne i prije utvrđivanja činjenica. A tko je odgovoran u ovoj situaciji? Seže li odgovornost samo do određene razine? Mi tražimo odgovore na pitanje zašto nam nije omogućen najveći stupanj zaštite na radnom mjestu, a koji je obećan prije 20 godina kada je ubijen socijalni radnik Jakov Kudrić. Ministarstvo je bilo upozoravano na alarmantno stanje u sustavu i pozivano na promjene, a propustilo je djelovati na bilo kakav način.
Održani sastanak Vlade i predstavnika sustava samo je pokazatelj kako se oko važnih pitanja vrh države okuplja povodom tragičnih događaja, a ne na inicijativu stručnjaka. Ne želimo instant promjene sustava koje će doći na red samo prilikom tragičnih događaja. Želimo sustavne, planirane promjene, odnosno, želimo da se netko o sustavu i svima nama koji ga činimo kontinuirano brine. Briga podrazumijeva odgovornost."
