Vapaj samohranog oca s invaliditetom Ministarstvu: "Mi za Božić nemamo sarme, kolače i ostale delicije. Preživljavam s djecom zahvaljujući dobrim ljudima, a ne državi"

O obitelji Milivoja Malkovića iz Gornje Reke već je izvještavala emisija Provjereno 2015. godine kada je skromni otac pokazao kako živi sa svoje osmero djece koju uči da budu dobri ljudi i daje sve od sebe da ih školuje.

Pročitajte i ovo Manjak osoblja Smrt koja je otvorila Pandorinu kutiju: "Mi djecu dajemo u sustav s punim povjerenjem, a dobivamo ih u mrtvačkim sanducima" SDP upozorava Loša skrb i uštede na najranjivijima: "Nema osobe koja se nije zapitala je li se smrt dječaka s poteškoćama mogla izbjeći"

Korisnik je invalidnine i dječjeg doplatka, mjesečno je to ukupno 2420 kuna. Socijalnu pomoć ne može primati bez da se država "upiše" na nekretninu koja je u njegovom vlasništvu. Radi se o ruševini koju je naslijedio od svojih roditelja i koju namjerava ostaviti djeci da ne završe na cesti. Ministarstvu je pisao više puta tijekom godina, no još nije dobio ni jedan odgovor pa se nada da će ministar socijalne skrbi Josip Aladrović pročitati njegovo pismo u medijima.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Ministre,

Moje ime je Milivoj Malković, iz Gornje Reke. Javljam se u nadi da mi možete dati uputu kako da preživim sa djecom i podmirim brojne režije sa 420 kuna invalidnine i trenutno 2000 kuna dječjeg doplatka.

Samohrani sam otac koji je pred 13 godina ostao sam sa osmero male djece. Godine su prolazile i sada imam još troje učenika od kojih je dvoje srednjoškolaca za koje moram još i autobusne karte doplaćivati 500 kuna.

Žalosno je da ja kao osoba sa invaliditetom, zbog kojeg sam uz rješenje skinut sa burze rada i proglašen radno nesposobnom osobom, uz to samohrani otac koji nema kako dobiti od bivše supruge alimentaciju, moram dati državi da mi upiše teret na imovinu koju bi trebala djeca nasljediti, ako želim da dobijem pomoć za uzdržavanje.

Smatram a ujedno i apeliram da se u zakonu unesu neke promjene u tom smjeru jer ja preživljavam s djecom zahvaljujući dobrim ljudima, a ne državi.

Moja primanja su ispod razine socijalne pomoći, tj, pomoći za uzdržavanje i unatoč tome moram plaćati slivne vode, sve takse i pristojbe ako mi treba domovnica ili rodni list i sličan dokument, nemamo pravo na pomoć za ogrijev niti subvenciju režija.

Ministre je li uvjet da državi, umjesto djeci, dam svoju imovinu koju sam nasljedio od svojih djeda, bake, i oca i majke.

Stavljanje tereta na imovinu je čin lihvarenja i kamatarenja kao što banke stave teret u zamjenu za kredit. Samo što sa kreditom čovjek može nešto stvoriti ili u nešto uložiti, a od pomoći za uzdržavanje je isto teško živjeti, ali lakše nego što živimo mi.

Prodam boce, željeza malo skupim i krpam, ali neznam do kada tako.
Ministre, zašto radno nesposobne osobe sa invaliditetom nemaju pravo na pomoć za uzdržavanje bez da državi poklone svoju kuću i od djece stvore beskućnike i državne dužnike.

Ministre molim vas da se mjenja taj nepravedni zakon jer mislim da ima još ljudi u takovoj situaciji.

Hvala vam na pomoći i odgovoru.

Sretan vam predstojeći Božić i Nova godina.

Mi za Božić nemamo kao mnogi drugi sarme, purice, kolače i ostale delicije koje vidimo uokolo.

Milivoj Malković