Rat u Iranu snažno je pritisnuo svjetsku rafinerijsku industriju, zbog čega bi se cijene dizela i benzina mogle godinama zadržati na povišenim razinama, upozorava se u Reutersovoj analizi.
Dok se tržište sirove nafte relativno dobro prilagodilo naglom padu bliskoistočne proizvodnje, rafinerije imaju znatno manje mogućnosti za nadoknadu izgubljenih kapaciteta, što se jasno vidi u sve većem raskoraku između cijena sirove nafte i prerađenih proizvoda, navodi se u Reutersovoj analizi objavljenoj u četvrtak.
Cijena Brenta trenutačno je oko 90 dolara za barel, oko 25 posto više nego na početku sukoba, ali znatno ispod ratnog vrhunca od 118 dolara.
Cijene goriva, međutim, porasle su znatno više. Europski dizel od početka rata poskupio je više od 70 posto, a američki benzin oko 60 posto.
Rat je iz pogona izbacio više od petine rafinerijskih kapaciteta na Bliskom istoku, dok je zatvaranje Hormuškog tjesnaca dodatno ograničilo izvoz goriva.
Ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu posljednjih mjeseci smanjili su rusku preradu nafte za gotovo 30 posto, na manje od četiri milijuna barela dnevno, pa je Moskva u srpnju zabranila izvoz dizela.
Posljedice se najizravnije vide na rafinerijskim maržama, koje su u Europi, Aziji i SAD-u dosegnule rekordne razine.
U Europi se razlika između cijene dizela i sirove nafte od veljače više nego utrostručila, na više od 75 dolara po barelu, dok su američke dizelske marže porasle više od 140 posto i u ponedjeljak dosegnule rekordnih 100 dolara.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), prerada u svjetskim rafinerijama u drugom je tromjesečju bila za 5,1 milijun barela dnevno manja nego godinu ranije.
Potražnja za prerađenim proizvodima pala je za četiri milijuna barela dnevno, no ni to nije bilo dovoljno da nadoknadi pad ponude. Tržištu je tako nedostajalo više od milijun barela dnevno, a u trećem tromjesečju očekuje se dodatno pogoršanje odnosa ponude i potražnje.
Istodobno se brzo smanjuju i zalihe goriva, koje su dosad ublažavale manjak na tržištu. Globalne zalihe nafte od ožujka do srpnja smanjivale su se za 3,5 milijuna barela dnevno, što je više od tri posto svjetske potrošnje, a očekuje se da će nastaviti padati do kraja godine.
Prema službenim podacima američkih vlasti, zalihe dizela u SAD-u su najniže za ovo doba godine u posljednja tri desetljeća, a zalihe benzina na najnižoj sezonskoj razini od 2012. godine.
Čak ni eventualni diplomatski dogovor Washingtona i Teherana te ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca ne bi nužno brzo snizili cijene goriva. Više od 20 rafinerija u zemljama Perzijskog zaljeva oštećeno je tijekom rata, a popravci bi mogli potrajati zbog dugih rokova isporuke ključne opreme.
Sve to povećava rizik da visoke cijene energije dulje ostanu izvor inflacijskog pritiska. Na to ukazuju i podaci o inflaciji jer se visoke cijene energije već prelijevaju na potrošače, dok iscrpljene zalihe i smanjeni rafinerijski kapaciteti nastavljaju stvarati pritisak na rafinerijsku industriju.
Pritisak na energetsko tržište tako bi mogao postati dugotrajniji problem za svjetsko gospodarstvo, osobito za Europu i Aziju, gdje su uz goriva porasle i cijene ukapljenog prirodnog plina.
