Petero starijih učenika pretuklo je prvašića na školskom igralištu u Višnjanu. Policija provodi istragu, a o svemu se oglasio i otac pretučenog dječaka.
Za vrijeme sportske škole na igralištu, pred drugom djecom, petero starijih učenika pretuklo je prvašića u Višnjanu.
Glasnogovornica istarske Policijske uprave Suzana Sokač potvrdila je novinarima da je porečka policija odmah spomenutog dana zaprimila liječničku prijavu o ozlijeđenom djetetu.
O cijelom događaju se oglasio i otac pretučenog dječaka, čije pismo prenosi Glas Istre u cijelosti.
''Potaknut pisanjima u medijima, obraćam vam se vezano za nasilje koje se dogodilo u školi u Višnjanu 2.3.2022. Otac sam malog prvašića kojeg su pretukli. Bijesan sam na pasivnost službi i odgojnih tijela, bijesan zbog laži i cinizma, razočaran svime!
Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca). Roditelji smo koji radimo, imamo troje djece. Sin nam polazi prvi razred osnovne škole u Višnjanu.
2. ožujka 2022., negdje prije 14:00, supruga me je nazvala i rekla da nam je sin u školi pretučen, da su ga napala petorica i da je zadobio ozljede.
Telefonskim putem sam ravnatelja škole izvijestio da nam je sin u tučnjavi u krugu škole zadobio tjelesne ozljede te da ćemo potražiti liječničku pomoć, a naveo sam da imam saznanja da se to dogodilo tijekom nastave Univerzalne sportske škole za vrijeme 6. sata i da je trajalo cijelog sata, u vremenu od 12:30 do 13:15.
Odmah mi je rekao da se radi o izvanškolskoj aktivnosti i da učitelji nisu plaćeni za to i da stoga ne moraju biti tome ni nazočni.
Povratno me je nazvao nakon nekoliko minuta i rekao je da je provjerio, da je nastavnik koji drži tu sportsku aktivnost radio do 13:10 ili 13:15 i da je otišao doma, te da nije ništa vidio. Nadalje, ustvrdio je da nam je sin vjerojatno negdje izvan škole zadobio ozljede, na putu doma.
Potom mi je nakon otprilike dva sata poslao SMS-poruku, u kojoj je napisao da pokušava utvrditi što se dogodilo, kao i da su tri učitelja bila na igralištu i da nisu ništa vidjela, te da pitam sina gdje su ga učenici zadirkivali!
Zadirkivanje i tjelesno nasilje treba razlikovati!
Djecu isključivo vozimo u školu i po njih isključivo dolazimo, ne idu doma pješice! Taj dan je po djecu u školu išla baka automobilom. Sina su istukli, a u svlačionici škole ga je našla starija sestra kojoj je završila nastava u 13:15, uplakanog i u šoku, o čemu nas je odmah obavijestila.
Supruga je o događaju izvijestila razrednicu i čim je došla doma, sina je odvela na hitnu pomoć, gdje mu je pregledom liječnica utvrdila ozljede glave, obje ruke, udarca desne očne vjeđe i obrve, te površinskih ozljeda vlasišta, a liječničku prijavu je proslijedila porečkoj policiji. Popodne ju je nazvala pedagoginja škole i zanimala se o događaju. Supruga joj je rekla odmah da je sin jednog od te petorice prepoznao, da taj ima kosu vezanu u rep, a ona je rekla da zna o kome se radi!
Dakle, više je nego očigledno da nije došlo do 'zadirkivanja' već do nasilja s tjelesnim ozljedama. Sin i druga djeca su rekla da ih je petero bilo koji su ga tukli i da to nasilje traje već mjesecima, da se boje u školi jer ih svako malo netko udari, gurne ili im govori ružne stvari.
Tog dana su ta petorica sina nazivala pogrdnim riječima, udarali su ga naizmjence po glavi i licu, držali ga za ručice da ne pobjegne, prijetili su mu da ako nekome kaže da će ga tek onda isprebijati još jače, a sve to uostalom dokazuju i ozljede! Nije zadirkivan, nije bilo naguravanja, radi se o tjelesnom i psihičkom nasilju!!
Do ponedjeljka 7.3. više nam se nitko nije obraćao, a o svemu sam izvijestio Centar za socijalnu skrb Poreč. Sina nismo slali u školu, uostalom, nije htio niti više ići u školu obzirom na sve to što mu se dogodilo te što su mu prijetili da mora o tome šutjeti nakon što su ga pretukli.
Istog dana je zvala pedagoginja škole i rekla je da zove kao medijator, da su uvidom u video snimke nadzorne kamere utvrdili da su nam sina tukli, da se vidi da je nastavnik bio u blizini, da su utvrdili da su ga dva učenika tukla, da se vidi što se vidi i da za ostalo ne zna, da su zvali majke tih učenika da dođu u školu i pogledaju snimke, da su se one složile s mjerom ukora.
Supruga je reagirala i inzistirala da se utvrde i ostala trojica koja su nam sina tukla, da će ih on prepoznati, a pedagoginja je na to rekla da će se to 'bem vidjeti', da je u principu 'to-to', da će tu dvojicu dovesti da nam se sinu ispričaju, a tražila je da joj supruga da dopuštenje da njezin broj mobitela proslijedi tim roditeljima da je mogu nazvati. Supruga je rekla da to ne dolazi u obzirom jer da joj je jedna majka poslala poruku 4. ožujka tražeći da porazgovaraju, a poruku je ta majka ubrzo izbrisala.
Pedagoginja je naglasila da jednog od te dvojice boli trbuh i da mu je slabo, te je negodujući rekla da što još tu treba napraviti kad je sve učinjeno. Supruga je upitala hoće li nas pozvati u školu na razgovor sa sinom, a ona je odgovorila da to neće učiniti i da je slučaj zaključen time što ju je telefonski izvijestila!
Nakon što je u medijima objavljeno što se dogodilo, dana 14. ožujka 2022., navečer oko 18:00, supruzi je pedagoginja uputila putem aplikacije Viber poruku u kojoj je napisala da bi od sina sutra uzela izjavu ako je to u redu nama 'kao' roditeljima, da će ga odvesti nekamo dolje, a ne gore gdje je 4. razred i drugo.
Nazvao sam pedagoginju i s pravom negodovao što nas maltretiraju navečer porukama i kojekakvim pozivima jer se to može sve učiniti u uredovno vrijeme, a upozorio sam je da se ne usuđuju sina ni slučajno u školi uznemiravati i da neće bez naše nazočnosti sa njim voditi nikakve razgovore, na što se pravdala da je porukom pitala možemo li doći u školu s njime, da smo je krivo shvatili!
Isto tako, rekao sam joj da nikakvu snimku na kojoj se vidi kako nam sina tuku ne želimo gledati te da nas ostave na miru, da nas o učinjenom i utvrđenom izvijeste u pisanom obliku, a ne porukicama ili pozivima! Nadodala je da će ravnatelja izvijestiti da ne želimo da nas uznemiravaju na taj način.
Istu večer, oko 20:45 nam je ravnatelj uputio e-mail sadržaja da su postupili, da su uzimanje izjava završili 4. ožujka, da su prikupili što su mogli, da je potrebno da sa sinom razgovara stručna osoba (pedagog), da sa njim nije obavljen razgovor obzirom da nije polazio školu, da nas je razrednica koja je upoznata sa radnjama neformalno izvijestila, da predlaže da sutra poslije 10:00 dođemo u školu, da nama prepušta da definiramo vrijeme dolaska. Pravdao se zato što je i kasno doba poslao mail time da je bio zauzet cijelog dana ukrajinskom djecom te da je htio ubrzati proces slanjem maila umjesto pisma!
Što reći na sve ovo? U tih 12 dana nam nitko nije prišao da pita kako je dijete, da nas civilizirano pozove na razgovor, da nas uputi kako će dijete dalje u školu!
Objavom u medijima se inertnost odjednom pretvorila u poduzetnost!
Kako da po reakciji ravnatelja i time što je događaj odmah minorizirao ne zaključim da ima namjeru sve zataškati kada su već zataškavali u toj školi stvari? Taj čovjek je i dalje stava da se radi o naguravanju.
Pitamo se kojeg bi stava bio da u školu uđu srednjoškolci i isprebijaju na putu doma, vani, tu petoricu drvenim palicama? Bi li i to bilo zadirkivanje obzirom na kratkost događaja? Bi li on i učiteljice isto tako reagirale da im netko dijete pretuče? Što uopće misliti o čovjeku koji na dan polaska prvašića u školu zakasni i pusti narodnjake na razglas? Svi smo to vidjeli i čuli. Činjenica je da je prijem prvašića trebao biti svečan, poseban dan za sve nas, a pretvorio se u događaj gdje smo slušali 'cajke' i čekali da nam se netko obrati.
Sad su mu bila tri učitelja na igralištu, pa četiri, pa pet. Koliko ih je bilo na kraju? Kako je to pored toliko nazočnih nastavnika prošlo neopaženo? Tu sportsku nastavu ili aktivnost su u međuvremenu dva puta izmijenili, tko zna zašto.
Inače ne bude nitko na odlasku djece iz škole od učitelja, tu i tamo bude učiteljica nazočna. Škola ne vrši nikakav nadzor reda i sigurnosti! Učitelji nisu ništa vidjeli na igralištu koje veličine? Pa nije hektar u pitanju! Koliko je velika dvorana u kojoj je sve počelo?
Činjenica je da ravnatelj stalno šalje posrednike da usmenom predajom nešto odrade, kako kaže on, 'neformalno'! Kao roditelji žrtve, pravo imamo žaliti se na odgojne mjere, a mi ne znamo ni koje su mjere kome izrečene! Da se usmeno žalimo ili?
Ta školska ustanova izgleda ne poznaje kulturu pisanja dopisa, sve se to radi porukicama, kasno večernjim mailovima, pozivima, uz opravdanje da je to radi ubrzanja postupka! Da, odjednom!
Majke tih počinitelja posprdno supruzi sviraju dok prolaze autom, smiju joj se, ta dva dječaka koja su odgovarala se isto smiju, kćerki dobacuju i sprdaju se s njom u školi! Što će, uz mali ukor, kako bi se mogli i drugačije ponašati? Treba maloga žaliti koji nam je tukao sina jer ga od stresa boli trbuh, budimo empatični!
Treći od njih, kose vezane u rep, prije neki dan nam je ušao biciklom u dvorište, a potom je kružio ispred kuće. Sin ga je vidio i prepao se. Taj nije odgovarao. Već treći dan od događaja su se hvalili kako su maloga pretukli i da će možda dobiti samo ukor!
Sin je prvašić, nije zaslužio batine petorice starijih, nije to odmazda djece koju on uznemirava ili zlostavlja, ne! Počeo je sa školom, još se nije snašao promjenom u životu i slabije je tjelesne građe od tih što su ga tukli. Sin nam ima podršku prijatelja iz razreda, a svi su rekli da ih se sve tuče, vrijeđa i gura pa svako malo završe na podu i da traje već dugo.
Njegov prijatelj mu je jučer u školi rekao da mu je jako žao što su ga ti huligani tukli i da misli da je najbolje da se ispiše jer će ga tek sada dokrajčiti! To su razgovori sedmogodišnjaka, zar nam to treba?
Najbolje je da supruga i ja uzmemo bolovanje kako bismo mogli zadovoljiti stručno osoblje škole negdje prije ili poslije marende, da nas skinu s…
Mi nemamo život, mi nemamo večernje obiteljske obveze i aktivnosti, ne, mi smo školi na raspolaganju 24 sata! Ma tko je tu radi koga? Nije postupano po protokolu, ne, došlo je niza propusta!
Tko je tu žrtva, tko nasilnik??? Hoćete li se čuditi epilogu ovoga što se zakuhali umjesto da ste tu lošu kašu pojeli u tišini? Od Centra za socijalnu skrb ni glasa!", zaključio je shrvani otac.
