Kićenje bora, odlazak na polnoćku, darivanje, bakalar, sarma, kolači, dio su svima nam poznatog božićnog rituala. Zamolili smo stručnjake iz Muzeja diljem Hrvatske da se prisjete nekih davnih običaja kojima su se nekada u našim krajevima obilježavali božićni blagdani.
Pročitajte i ovo
Betlemaši ili betlehemaši su stari običaj koji je potpuno izumro, a prije ga je stanovništvo prakticiralo u Slavoniji, Međimurju i Podravini. 'Sakupila su se djeca, najviše njih pet, i išla od kuće do kuće noseći sa sobom male jaslice. Nekada su ih vukli, a nekada su ih postavili na male kotače. Pred kućom bi upitali : 'Primate li betlemaše', a ako je odgovor bio pozitivan, ušli bi u dvorište i otpjevali neku božićnu pjesmu', ispričao nam je Josip Barlek iz Etnografskog muzeja Zagreb. Dodao je kako su maleni betlemaši sa sobom nosili radost i veselje, a za otpjevanu pjesmu dobivali su male darove.
Slama se više ne unosi u kuću
'Svi običaji vezani uz Božić imaju gotovo uvijek istu namjenu, izraziti želju za zdravljem, plodnosti, bogatstvom (žetve, stoke, peradi, itd..) u narednoj godini.' izjavila je kustosica Ana Wild Barlke je izjavio kako je i unošenje slame u kuću običaj koji se više ne primjenjuje niti u jednom dijelu Hrvatske, a bio je čest u Istri, na Kvarneru i u Dalmaciji. Slama se unosila u kuću i stavljala ispod stola. To je običaj koji je predstavljao i obrednu žrtvu, a kućni stol imao je ulogu oltara. Na slami, koja je postavljana kako bi sljedeća godina bila prosperitetna, što u zemljoradnji što i stočarstvu, su djeca i spavala', dodao je Barlek. Objasnio je i odakle potječe riječ badnjak. 'Badnjak znači biti budan, bdjeti, znači, nema spavanja do ponoći i svi ukućani moraju bdjeti', objasnio je Josip Barlek. Dodao je kako se u našim krajevima prije nije kitio bor, već grana. 'Ona je stajala iznad stropne grede ili u kutu sobe uz jaslice', rekao je Barlek i istaknuo kako je takav običaj znao vidjeti, kada je bio dijete, u siromašnim obiteljima.
Objasnio je kako je najstariji način darivanja bio poklanjanje jabuke, što se danas, u potrošačkoj ludnici, potpuno ignorira. 'Kako je žalostan onaj koji za Božić ne dobije ni jednu jabuku', rekao mi je to prije 15-ak godina jedan muškarac na Žumberku', ispričao je Barlek i dodao kako je jabuka oduvijek bila simbol zdravlja i sreće. Prisjetio se i nekih posnih jela koja su se prije u našim krajevima spremala za Badnjak. 'U sjevernom dijelu Hrvatske za Badnjak se spremala štrudla od zelja s bučinim uljem. U Slavoniji su se jele lakšice, što je posebno tijesto koje se radilo s budnevenim košticama. U Zagrebu je bio običaj jesti češnjak s komadom badnjačkog kruha umočenog u med', ispričao je Josip Barlek.
Plesne nedjelje u Istri
Katarina Pocedić, iz Povijesnog muzeja Istre, ispričala je kako je u južnom dijelu Istre davno prije bio običaj organiziranje plesnih nedjelja četiri tjedna prije Božića. 'U našim krajevima ljudi su prije odlazili i na mise zornice, a taj je običaj izumro negdje oko 2. svjetskog rata', ispričala je Katarina Pocedić i objasnila još jedna izumrli običaj.
'Na Badnjak su ljudi palili veliki panj u otvorenom ognjištu koji je u kuću unosio svjetlo. Taj panj se zvao badnjak', objasnila je Pocedić i dodala kako su muškarci palili badnjak, a na njega su stavili malo od svih vrsta hrane koju su jeli. 'Za ručak na Badnjak jela se maneštra od slanutka, graška i krumpira. Za večeru je bio kruh ili hlib, a uz njega je morala gorjeti voštana svijeća. Jele su se i posutice s bakalarom, a tko nije volio bakalar, jeo je posutice s kupusom. Za sam Božić ujutro su se jele suhe smokve i pila rakija, a za ručak su se jeli fuži, pečena kokoš i kupus', dodala je Katarina Pocedić.
Ana Wild, kustosica iz Muzeja Slavonije Osijek, ispričala je kako se ni u Slavoniji davnih dana nije kitio bor već se ukrašavala glavna greda u kuću, prozori i vrata. 'Na glavnu gredu stavljali su se prirodni elementi kao što su lješnjaci, orasi ili jabuke', pojasnila je kustosica Wild i prisjetila se jednog davno izumrlog običaja.'Na prvi dan Božića u slavonskom kraju u kuću je dolazio Polaženik. To je bila mlađa muška osoba koja u kuću dolazi ujutro i sa sobom nosi najljepše i najbolje želje. Polaženik se ponašao po već određenim pravilima i govorio je određene formulacije', pojasnila je Ana Wild i naznačila o točno kakvim se ponašanjima radi.
Kraj godine 25. 12.
'Polaženik može čvrsto sjesti ili čučnuti na slamu i onda se glasati kao kokoš. To znači da želi domaćinima da im kokoši cijele godine čvrsto sjede na jajima. Polaženik može protresti vatru koja označava život ili zasuti žito', opisala je Wild i dodala kako Polaženika domaćini na kraju daruju najboljim kobasicama ili rakijom.'U Tomašnici pokraj Đakova običaj je bio da dolazi na Badnjak prije izlaska sunca i čestita dan Adama i Eve, čučne kraj vatre i počne kvocati', dodala je kustosica Muzeja Slavonije. Objasnila je kako se prije, po Gregorijanskom kalendaru, 25. 12. smatrao krajem godine i kako se do toga datuma završavalo sa svim poslovima.
Wild dodaje kako prije u vrijeme Adventa nije bilo vjenčanja ni slavlja. 'Pretpostavlja se kako ljudi zapravo nisu imali sredstava za dva velika događaja, odnosno, nisu imali toliko hrane', rekla je Wild. Pojasnila je kako su ljudi u u slavonskom području za vrijeme Badnjaka običavali jesti isposničku hranu koja se koristila i za običaje vezane uz mrtve. 'Jela se suha hrana kao što su mak, orasi, grah i ostalo svježe i suho voće kao i suhe šljive', istaknula je kustosica Wild. 'Danas se običaj zadržao u izmjenjenom obliku, iste namirnice se i dalje jedu no kao orehnjače i makovnjače na primjer, koje su nezaobilazne na blagdanskom stolu. Uz med gotovo propisana na Badnju večer je bila i konzumacija bijelog luka, barem kao jedan režanj umočen u med', dodala je kustosica Wild.
