Prema Nobilovim riječima, Petrač je kao dobar prijatelj umirovljenog generala dugo vremena na svoje ime vodio imovinu koju je Zagorec ilegalno stekao u vrijeme obnašanja političke funkcije i nikada mu ništa nije uzeo. Stoga je ustvrdio da Petrač nije imao motiva organizirati otmicu kojom se, prema optužnici, trebao domoći pola milijuna eura.
Pročitajte i ovo
Kako bi dokazao svoje tvrdnje Nobilo je predložio, a sud prihvatio, da se kao svjedoci na iduća dva ročišta, 5. i 6. listopada, saslušaju Zagorec i Petračev sin Novica, koji je na prvom suđenju pravomoćno osuđen na tri godine zatvora.
Osim njih, Nobilo je predložio i saslušanje bivše Zagorčeve tajnice Snježane Šiprak koja je u vrijeme otmice telefonom kontaktirala sa Zagorcem, ali i Petračem.
Sud je prihvatio i niz drugih dokaznih prijedloga obiju strana te odbio zahtjev da se Matekovićevog mlađeg brata Libera pusti iz pritvora u kojem se nalazi više od godinu dana, nakon što se sam predao vlastima. Njegovu puštanju usprotivio se i predstavnik USKOK-a jer smatra da bi Libero ponovno mogao pobjeći, kao što je učinio nakon otmice, krajem veljače 2004.
USKOK je za ponovno suđenje ponešto izmijenio optužnicu, pa se Petrača tereti da je sa sinom Novicom za otmicu angažirao ranije organiziranu Matekovićevu kriminalnu skupinu. Mateković je, tvrdi tužiteljstvo, organizirao skupinu koja je planirala otmice djece drugih bogataša - Ivice Todorića, Josipa Šelendića i Božidara Deželića.
Otmicom Tomislava Zagorca otac i sin Petrač trebali su zaraditi pola milijua eura, a odluku o ukupnoj visini otpremnine ostavili su na volju Ivanu Matekoviću, koji je iz svog dijela trebao isplatiti ostale. Hrvoje Petrač na sebe je preuzeo zadaću pranja novca, a otmica se trebala obaviti u vrijeme kada nije bio u Hrvatskoj, tvrdi USKOK.
