"Ne gledajte gore, a ni dolje!": Potpuni komunikacijski promašaj o padu letjelice na Zagreb

Puna četiri sata trajala je šutnja apsolutno svih nadležnih službi nakon što se tik do studentskog doma stropoštalo nešto. Asteroid, bomba, komad putničkog zrakoplova, dio meteorološke opreme… nitko sa sigurnošću nije znao. Studenti su se navirivali u krater i snimali mobitelima, novinarske ekipe pohitale su na mjesto udara, uskoro je stigla i policija te sramežljivo ogradila područje.

Satima smo ovisili o izjavama svjedoka i njihovim fotografijama i videima. Sve nadležne službe su odbijale bilo što reći, izuzev vatrogasaca, koji su potvrdili koliko ljudi imaju na terenu i službeno spomenuli padobran.

I tek četiri sata nakon tog informacijskog košmara stiglo je policijsko priopćenje. U kojem se, skraćeno, kaže da je policija utvrdila da postoje krater i dva padobrana. I onda pobjednik – pozivaju medije da izvještavaju iz službenih izvora.

I svejedno je jeste li te noći pomislili da je bolid stigao iz druge galaksije i da se iz njega upravo iskrcavaju mali zeleni ili ste jednostavno zaključili da su nas upravo raketirali Rusi, apsolutno ste sve svoje teorije mogli dijeliti s rodbinom i prijateljima, širiti paniku na sve četiri strane svijeta. Jer službeni izvor je odlučio dovršiti partiju tetrisa i potom pogledati novu epizodu popularne serije. A tek onda eventualno umiriti one zbog kojih njegovo radno mjesto postoji.

Službeni vojni izvor nije se sjetio ni toga. Što se, iz današnje perspektive, i ne čini najvećim zlom. Jer službeni vojni izvor u svom posljednjem službenom nastupu govori da je na Zagreb bačena aviobomba, dok neslužbeni vojni izvor blizak službenom vojnom izvoru pak kaže da je ta bomba težila čak 120 kilograma i da je, srećom, eksplodirala pod zemljom. Pa je, umjesto stotinjak mrtvih i 300 ranjenih, učinila samo – puć.

Najviši službeni izvor je navratio pred krater, navirivao se u njega pa posegnuo za mobitelom. Opalio je nekoliko snimaka po repu neobične letjelice, navodno da ih pošalje šefu NATO-a. Koji je sve to također prespavao.

Nije ni predsjednik Republike mirovao. U petak ujutro pozvao je novinare ne bi li umirio naciju. Pozvao ih je danas opet i u svom stilu ismijavao Baneta (ne bez razloga), ali umjesto da i on umiri one zbog kojih prima plaću, šepurio se sa svog brda. "Javnost je mirna i sigurna, to je sve što trebate znati", poručio je predsjednik. Je li, pobogu, na avionu bila kakva bomba? Ne želi reći. Jesu li nas raketirali Rusi? Ne bi on o tome. Ima li uopće novih detalja? Naravno da ima, ali ne želi o njima. Poziva one koji su dosad pričali o detaljima da šute. A novinare poziva da pitanja postave ovima koji su dosad pričali o detaljima…

Tko je tu lud? Što smo to zgriješili da ovisimo o toj šačici egomanijaka ili nesposobnjakovića? Očekujemo li doista previše ako tražimo pravovremenu službenu informaciju, ako mislimo da u ovoj državi mora postojati sustav, kako onaj za rušenje aviona koji nas napadaju tako i onaj koji će svojim građanima objasniti što se događa?

Pročitajte i ovo Pala u četvrtak Banožić nakon pada besposadne letjelice kod Jaruna: "Na njoj smo našli dijelove aviobombe"

Pročitajte i ovo Brigadir Vlado Kovačević Iz olupine letjelice izvučena crna kutija: "Dio fragmenata letjelice ukazuje da je nosila eksploziv"

Ipak, iskustvo nam govori drukčije. Ni dvije godine pandemije nisu bile dovoljne za uspostavljanje normalnog komunikacijskog kanala. Zato, ne ljutite se na medije što mislite da je pod zemljom eksplodiralo 120 kilograma eksploziva. Ne zamjerite mami što je uvjerena da su Rusi odlučili napasti zagrebačke studente aviobombom ni frizerki kad kaže da je sve to osveta Udbe zbog suđenja u Münchenu.

Nismo naivci. Savršeno je jasno da se ništa neće promijeniti, da ćemo ostati ovce za šišanje kojima će i dalje govoriti: Ne gledajte gore! A ni dolje! Nemate što vidjeti. Uostalom, mi smo tu da gledamo.