Zehida Spahić dvadeset godina živi u Mošćenici pokraj Petrinje i još uvijek nema hrvatsko državljanstvo. Donedavno svake, a sada svake dvije godine, dobiva privremenu boravišnu vizu.
Svakog mjeseca za zdravstveno osiguranje mora izdvojiti 120 eura, iako živi od mirovine koja iznosi stotinu eura, a uz to od države dobije i stotinu eura za režije zato što joj je kuća stradala u potresu te trenutačno živi u kontejnerskom naselju Mošćenica pokraj Petrinje.
Zehida Spahić koja je u Hrvatsku došla iz susjedne Bosne i Hercegovine, onkološka je pacijentica koja više niti ne odlazi na kontrolne preglede jer za to nema novca.
No, ona nije jedina - RH je više od 700 ljudi koji poput Zuhre - nemaju državljanstvo. Svi oni, osuđeni su odlaziti od jednog šaltera do drugog, od jedne institucije do druge, ne nailazeći ni na kakvo razumijevanje.
"Pa neka ovo drugo sve, ajde, možda godinu po godinu, možda i umrem, ne trebam ni državljanstva, ali da ja ne moram plaćati. Ovo drugo, ja ću se snaći, ja sam žena, malo zaradim i tako".
Kaže i da je tražila državljanstvo, ali da joj poručuju da ona za to ne ispunjava uvjete.
Stjecanje državljanstva
Državljanstvo se može steći na dva načina - rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, te prirođenjem, pojašnjava Andrea Jelovčić, pravnica Centra za mirovne studije u Zagrebu.
"Kada govorimo o državljanima BiH, onda govorimo o prirođenju. Dakle, tako mogu steći hrvatsko državljanstvo, osobe koje su napunile 18 godina života, dakle koje su punoljetne, koje imaju otpust iz svog državljanstva, odnosno mogu dokazati da će ga dobiti naknadno, koje imaju već u Republici Hrvatskoj odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište, te su na teritoriju Republike Hrvatske dulje od 8 godina i osobe koje poznaju hrvatski jezik, latinično pismo".
Iako je u Hrvatskoj gotovo dvadeset godina, Zehida nije stekla ni stalni boravak, odnosno dugotrajno boravište.
U Petrinju je došla iz Velike Kladuše u Bosni i Hercegovini, tu se i udala, ali joj je suprug preminuo dvije godine kasnije te na taj način državljanstvo nije mogla steći jer u braku nije provela nužnih šest godina, iako je od supruga naslijedila kuću u Mošćenici. Trenutačno živi u kontejnerskom naselju Mošćenica, gdje čeka obnovu kuće stradale u potresu.
"Ja sam vlasnica nekretnine. I imam sve papire, sve. Imam pravo na obnovu. Imam rješenje na pravo na obnovu. A kako nemam pravo na ono što meni pripada? Na svoje državljanstvo", pita se Zehida.
Svako produljenje boravišne vize mora platiti. Svaka viza je 100 eura.
Sve to od mirovine koja iznosi stotinu eura, a uz to od države dobije i stotinu eura za režije zato što joj je kuća stradala u potresu.
"I to sve kad platim, ja nemam ništa. Ništa mi ne ostane za kruh. Tako je iz mjeseca u mjesec".
Obraćala se na različite adrese, no posvuda je, kaže, naišla na nerazumijevanje.
"Ja sam tu 20 godina i nemam pravo ni na što".
Mora plaćati zdravstveno
Zbog toga što nema hrvatsko državljanstvo, Zehida svaki mjesec mora plaćati i zdravstveno osiguranje u iznosu od 120 eura. Iako je riječ o onkološkoj pacijentici koja se liječila od karcinoma grlića maternice. No, ne u Hrvatskoj jer za to nije imala novca.
"2010. sam dobila karcinom i liječila sam se u sisačkoj bolnici, no nisam imala zdravstveno osiguranje. Onda su mi rekli lijepo, idite u Bosnu, tamo bit će vam bolje, nekako ćete imati svoje zdravstveno osiguranje. I tamo sam bila u Bihaću, iz Bihaća sam išla za Sarajevo".
Zdravstveno osiguranje nekad plati, nekad ne, ovisno koliko joj novca ostane koji mjesec.
"Sad ne idem na kontrole jer nemam s čim".
"Nedavno je imala napad žučnog kamenca, no da nije bilo dobrih susjeda, nije sigurna da bi danas bila živa jer je operacija stajala oko tisuću eura".
Operaciju su joj platili ljudi koji su za nju prikupili novac.
Evo što na njezinu priču poručuju iz HZZO-a.
"S obzirom na navode da gospođa ostvaruje samo obiteljsku mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske ukazujemo da je uvjet za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju Republike Hrvatske osnovom te mirovine za hrvatskog državljana prebivalište, a za stranca odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj".
Ispiti za stjecanje državljanstva
Jedan od uvjeta za stjecanje državljanstva je i položen ispit iz hrvatskog jezika i kulture.
"Kao, bili su rekli da ću dobiti stalni boravak, ali moram ići položiti hrvatski jezik. Ja sam išla i oni su mene srušili".
Ispit je polagala na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Napominjemo, riječ je o ženi koja ima 61 godinu.
"Ne možeš ti ni zapamtiti to sve. Pitanja su da boli glava.
Koji je nogometaš otišao u Južnu Ameriku, kada je koje godine umro? Pa kako ću ja to znati kada ja nisam tu ni bila? Ja znam kada je hrvatski nogometaš otišao za Ameriku".
Nemilosrdan zakon
Iako dane provodi u kontejnerskom naselju Mošćenica pokraj Petrinje,kaže da uz povremene poslove i pomoć susjeda dobro živi, snalazi se. Bez državljanstva još može, ali bez zdravstvenog osiguranja ne može.
U RH je je više od 700 ljudi koji poput Zehide - nemaju državljanstvo. Koliko je njih osuđeno ići od jednog šaltera do drugog, od jedne institucije do druge, a da nitko ne obrati pozornost na njihi pokuša mu pomoći. Jer, život kakav živi Zehida, duboko je nehuman za bilo koje ljudsko biće.
"Ja nemam za život. Ja nemam pošto, ići u trgovinu, po kruh, mlijeko i tako to. Nemam pošto ići. Ja s tim živim, sa sto eura. To je stvarno... To je stvarno Bogu za plakati", kaže.
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
-
Najbliže ZemljiNoćas se događa nešto posebno na nebu: Nekima će to smetati
