Gospodine mitropolite, ove blagdane i ovaj Božić dočekujemo u ozračju teške ekonomske krize, rastuće nezaposlenosti u Hrvatskoj, koja bi bila vaša božićna poruka s tim u vezi?
Ja sagledavam jedan, možda ozbiljniji, problem da se jedna psihološka promjena treba dogoditi kod ljudi. Naime, da se osjeti ljubav prema radu, prema stvaralaštvu. Mislim da je veoma važna činjenica da se nalazimo i u dosta velikoj moralnoj krizi, pogotovo ako se osvrnemo na taj opći problem korupcije u našem društvu. U većini slučajeva da je dosta naglašen egoizam i da u tom ponašanju ima dosta razloga za krizu u kojoj se nalazimo.
Evo, kad govorimo o pitanjima morala i o pitanjima etike, prošloga se mjeseca dosta polemiziralo o modulu spolnoga odgoja u školama u Hrvatskoj. Kakav je vaš stav naspram toga?
U naše vrijeme dosta se pojavljuje određena tendencija koja je u sukobu s kršćanskim moralom. Ja mislim da je gospodin kardinal lijepo, dostojanstveno govorio o čitavom problemu i Crkva je zainteresirana da se to na najbolji način riješi jer. Ako i idemo po toj statistici, ako je 80 posto ili ne znam koliko vjernika, to se mora poštovati i imati u vidu. Dakle, ne može, bar su takvi običaji da manjina nametne neke svoje stavove, mada mora biti jasno što je istina, a što nije istina. Što je dobro, a što nije dobro.
Dobili ste nagradu HHO-a za promicanje međureligijskog dijaloga i ekumenizma. Na što vas ta nagrada osobno obvezuje?
Sveti apostol Pavle kaže: 'da vam ne dosadi da cinitie dobro'. Time smo vrjedniji i bogatiji i više doprinosimo miru među ljudima, što je jedan od veoma značajnih moralnih dužnosti za svakog kršćanina, po Spasiteljevoj besjedi, da govori 'oni koji mir grade, imat će to dostojanstvo da se nazovu djecom Božjom'.
>> Milanoviću i Josipoviću pljesak i srdačan doček na bogosluženju
Zanima me vaš stav o inicijativi HHO-a za ljudska prava o osnivanju komisije koja bi istražila Jasenovac, da se konačno taj dio naše povijesti znanstveno, točno i činjenično zatvori. Kakav je vaš stav naspram toga?
Pa, ja sam već više puta spominjao tu temu. Pošto sam bio i sam angažiran oko obnove crkve i posvećenja u Jasenovcu i imao sam prilike na licu mjesta upoznati se sa određenim detaljima. Spominjao sam više puta da bi bilo veoma značajno da je Sveti Otac, prilikom svog dolaska u Hrvatsku, našao u programu i tu mogućnost da posjeti Jasenovac jer ima, koliko sam informiran, desetak slovenskih župnika koji su stradali, tako da nije samo u pitanju da su postradali Srbi, Romi i Hrvati antifašisti.
Bez obzira o kome se radi na nacionalnoj i vjerskoj liniji, to je bila velika tragedija, pa sam u razgovoru s našim ministrom Matićem, koji se interesira za ove nestale, spomenuo kako u Lazarevcu, u grobnici, zajedno su sahranjeni s jedne strane srpski vojnici, s druge strane njemački i ima ispisano 'u smrti smo svi izjednačeni'. Dakle, nije se pravila ni vjerska ni nacionalna razlika jer su bili stari običaji, pogotovo to nalazimo kod Jakovljevića u trilogiji - neprijateljski vojnik kad je ranjen nije više neprijatelj, nego mu se pruža prva pomoć i vozi ga se do prve ambulante, da se liječi i da ostane živ.
Dakle, to je bila stara ratnička etika koja, nažalost, nije imala svoju primjenu u ovim posljednjim sukobima gdje su se dogodili užasni prijestupi i svaki zločin, bez obzira tko ga činio, jest za osudu i trebamo čuvati dar života i da se pridržavamo one zapovijedi Božje, još iz Starog zavjeta, iz deset Božjih zapovijedi, ne ubij. Da se čuva ljudski život kao dar Božji.
Kakav je vaš stav, u tom smislu, naspram zločina počinjenih u vrijeme komunizma? Dakle, zločina počinjenih u miru?
To je isto bila velika tragedija, ostalo mi je u sjećanju iz djetinjstva da su mnogi ljudi, tako reći, preko noći nestali. Dakle, nije bilo ni redovnih sudskih procedura pa ako je čovjek kriv, ako se dokaže, da za svoja djela, za svoje postupke i odgovara. Međutim, bila je u pitanju politika, ideologija i negativan stav prema onome tko drugačije misli, tako da su svi ti sukobi naša velika tragedija koja se događala na ovim našim prostorima.
Na božićnom domjenku predsjednika Josipovića sreli ste se s generalom Antom Gotovinom, o čemu ste razgovarali?
Kako sam želio da budem u onoj grupi gdje su vjerski predstavnici i da se pozdravim s gospodinom kardinalom, naišao sam na generala Gotovinu koji je pružio ruku da se pozdravimo. Jedan spontani, mali susret. Bilo mi je veoma drago da se sretnem s čovjekom i, prateći sve ono što se dogodilo, od one prvostupanjske presude i do ovog oslobađanja, trebalo je preživjeti te stresove. Sigurno da ono što ima sud u svojoj arhivi i kompetenciji, mi kao laici, kao promatrači možemo komentirati po svom izboru, a vojnik mora izvršiti naređenje zapovjednika. Dakle, general je isto u situaciji kao i vojnik. Ono što zapovjednik naredi, kakva je glavna državna politika, potčinjeni moraju izvršavati.
Kako vi vidite budućnost života ljudi i u Hrvatskoj i u okruženju, dakle na ovim prostorima? Koje su vaše želje?
Pa, prije svega, mislim da bi bilo korektno da se pomogne izbjeglicama, da se vrate svojim državama jer su u teškoj situaciji svi oni, bez obzira na nacionalnu i vjersku razliku. Tko je u izbjeglištvu, on je u nesretnoj situaciji. Da ta pitanja demokracije i slobode budu, ne samo verbalno, nego da bude to stvarno u životu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
