Mirko Divjakinja ostao je bez svega. Nema više ničega, ni sirotinje u novčaniku ni dokumenata. Sve je otišlo u dim. U potresu je prije više od godinu dana ostao bez kuće. U utorak navečer vatra je progutala kontejner u kojem je živio 13 mjeseci. Pasjim životom, kaže, nije to život dostojan čovjeka. Ali, ne vidi se iz Banskih dvora do limenih kutija.
Galerija
Sreća u nesreći spasila je 75-godišnjega Mirka Divjakinju. Umjesto u kontejneru, koji mu već 13 mjeseci u selu Roviška nedaleko od Gline nakon potresa na Baniji glumi dom, Mirko je u utorak popodne bio kod susjeda. Da nije, ne bi danas bilo njega. Ovako je ''samo'' drugi put ostao bez svega. Dobio je, istina, brzo novu limenu kutiju. I da, živ je, ali to kako živi ne bi se baš moglo zvati životom.
Baka Ljuba nije bila ni te sreće. Trošna drvena kućica na osami u bespućima Banije, Donjem Klasniću pokraj Gline, pod okriljem noći izgorjela je pretprošle nedjelje. Buktjela je dugo nada da je Ljuba živa pa tinjala, ali nije ni od nade ništa ostalo nakon što je policija očevidom našla fragmente kostiju koji bi mogli upućivati na ljudske ostatke.
Prebirući po zgarištu svojega kontejnera, Mirko se odmah sjetio 90-godišnje Ljube. Svjestan je da je imao sreće, ali malo mu je vjere ostalo da će možda jednom ipak biti bolje.
Neka ne ugasne svjetlo Banije, ali...
''Pasji je ovo život. Ne daj, Bože, nikome da živi ovako... Strašno, niti se možeš ugrijati kad upališ grijanje, ohladi se lim, smrzneš se, nije to za čovjeka'', kaže nam Mirko dan nakon požara koji je progutao doslovno sve što mu je ostalo odnosno to nešto stvari koje je uspio izvući iz srušene kuće nakon potresa.
''Imao sam nešto sirotinje u novčaniku, 300 eura, i to je otišlo, sve je otišlo, nemam ni dokumenata, ni uspomena, sve se sjatilo na mene… Strašno je to'', kaže, ali i ističe da je zahvalan na svakoj pomoći.
Hoće li ikada više živjeti u normalnoj kući, baš i ne vjeruje, ali ostavlja prostora za tu mogućnost: ''Valjda će doći i to vrijeme, vidjet ćemo hoću li imati neki prioritet zbog svega što se dogodilo''. Nemoguće je je ne osjetiti koliko mu je teško i kako se lomi govoreći: ''Ne vjerujem u ništa'', a malo potom: ''Ne smije se klonuti duhom''. Drže ga ljudi koji pomažu i opetuje da je zahvalan na svakoj pomoći.
Kvar na frižideru na ulazu u kontejner izazvao požar
A do požara je došlo uslijed kvara na frižideru koji se nalazio neposredno na ulazu u kontejner, nakon čega se požar proširio na unutrašnjost dva kontejnera koja su u potpunosti opožarena, pokazao je policijski očevid.
Policija je dojavu da su u potpunosti izgorjeli stambeni i pomoćni kontejner u kojem se nalazio sanitarni čvor dobila u utorak u poslijepodnevnim satima. Nakon dojave brzo su reagirali glinski vatrogasci te najprije lokalizirali, a potom i ugasili požar, no malo se toga više moglo učiniti. Mirku će sada pomoći oko izrade novih dokumenata.
Poslijepodne je stigao novi ''dom''. Javio se Tomo Medved, prvi čovjek Stožera za obnovu, potpredsjednik Vlade i ministar branitelja. Stožer je osigurao novi kontejner. Jednom bi trebao i kuće, obećavaju ih odavno. ''Ne vjerujem ništa... Obećanje ludom radovanje'', kaže Mirko i dodaje: ''Jedino Branka nešto radi.''
Još 200 ljudi čeka kontejner, kuće (zasad) još samo sanjaju
''Ja nekako ipak gajim nadu nakon ovih nemilih događaja na području grada Gline'', kaže Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline i i jedna od voditeljica inicijative ''Ljudi za ljude'', koja već godinama obilazi ljude na Baniji i pomaže im kako zna i umije.
''Baka Ljuba nije bila u kontejneru, izgorjela joj je kuća, Mirko je prvi slučaj, ali još ranije - odmah nakon potresa jednoj gospođi u Majskim poljanama izgorjela je mobilna kuća od plinskog bojlera – dogodilo se to po noći, ali je ona bila budna pa je uspjela izaći van. Mirko je, sva sreća, bio kod susjeda pa nije bio u tom kontejneru, ali – 13 mjeseci nakon potresa država nije obnovila nijednu kuću. Ljudi sami nešto rade, šupe, drvene kuće, montažne… A država – ne znam je li ona troma, spora, da li nešto ne štima, ali ne gradi se'', kaže Branka.
Podsjeća da je ''Skoplje nakon potresa 1963. ponovo izgrađeno u godinu dana kada je mehanizacija bila milijun puta lošija i nije bilo ni tehnike, ni ničega. Makarska je obnovljena… Ne znam što se čeka''.
''Oko 200 ljudi još nije dobilo niti kontejner. Zamolila sam ljude sve koji su se snašli, obnovili kuće, dobili donacije da svoje kontejnere, ako ih imaju, ustupe ljudima koji ni nakon 13 mjeseci još nemaju nikakav smještaj'', upozorava.
''Sve bih naše dužnosnike stavila u kontejner da vide kako ljudi žive''
''Jutros sam preko Lions Cluba uspjela nabaviti jednu mobilnu kuću, no javio se ministar Medved da je Nacionalni stožer osigurao jedan kontejner, pa će taj kontejner stići. Znači, sve se može kad se hoće. Ali kakav je to smještaj – to je limena kutija od osam, 10, najviše 12 kvadrata… Tu je smješten krevet, peć, grijalica, sanitarni čvor, ako ga imaju, je, da ne kažem, u toj sobi, tu se kupaju… To je strašno, to je za mjesec dana, godišnji odmor, ali ne za 13 mjeseci, a koliko ljudi još ima uredske kontejnere – tu se nema gdje spojiti na vodu i smeće'', upozorava Branka.
''Gospođa koja je na nekoliko stotina metara od Mirka već 13 mjeseci ima uredski kontejner – gospođa nema ni kupaonicu ni WC, 13 mjeseci ona ide van na WC i noćas nije spavala u kontejneru jer se bojala kad je čula što se dogodilo Mirku, kazala je: 'Ja ne mogu, jednostavno me je strah i non-stop mi nešto kvrcka i puckeće''', kaže Branka i dodaje: ''Našim dužnosnicima smeta trosjed, nije dobar, smetaju stanovi koji su od 60, 80 kvadrata – sve njih bih stavila u ovaj kontejner, pa da vide kako ljudi žive.''
